GOST ZORAN KUSOVAC 16.03.2026

Tema: Može li Iran postati novi Vijetnam za SAD-a - sa još težim posljedicama po svijet? 

Radio Antenam

Autorka emisije je Biljana Jovićević

www.atnenam

Transcript

SPEAKER_00 0:01

Другация радио везла подкаст.

SPEAKER_01 0:16

Добре дошли в още ни случаи у още едно другачи радиовезл ТНМ. Zdoran Kusovac čovjek s iskustvom ratnog dopisnika. Svim sigurno više nego relevantan sagovornik. Da razgovaramo o aktualnoj naravno političkoj temi. Vjerojatno to i pretpostavljate čim sam ja domaćina ove misije. Dakle da se predstavim Biljena Jovičović i Biljena bakica druge strane će biti vaši domaćini. Tema je dakle Iran. Zapravo ne Iran, nego rat u Iranu, napad Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Irani i sve reperkusije koje nam to donosi. Danas smo uspostavili vezu sa našim gostom veoma lako. Zorane da li se čujemo.

SPEAKER_02 1:18

Dobar dan čujemo sve.

SPEAKER_01 1:20

Hvala vam što ste pristali da budete naš gost u ovom podcastu i da nam date vašu perspektivu ovoga čemu trenutno svjedočimo putem svjetskih medija, kako onih mainstream, tako i svih drugih platformi koje zahvaljujući nauci i tehnologiji danas imamo na raspolaganju. Pa da krenemo odmah sa pitanjima. Počinje nova sedmica, treća sedmica rata, odnosno već je počelo u sobotu. Kako procjenjujete trenutak u kojem se dvije odnosno tri ili strane trenutno nalaze mada ih je više budući da Iran uzreče i na druge teritorije, ali sa posebnim akcentom na ono što se dogodilo tokom vikenda, odnosno napad na Ostrvo Carg ili kako su ga mediji definisali dragu ljuni Iranskog režima gdje su SAD kako tvrdi predsjednik Trump namjerno izbjegle da udare naftna postrojenja i gađali samo vojna.

SPEAKER_02 2:29

Nekoliko pitanja ste mi postavili, ali prije nego što govorim na njih, vratit ću se na jednu stvar koju ste uzgred spomenuli, a spomenuli ste main stream medije i sve druge. Ovdje vidimo jedan od uzroka velike konfuzije koja vlada u glavama ljudi koji pokušavaju pratiti zato što prisustvo tolog broja medija u ovakvoj situaciji pokazuje da nam tehnologija koliko god nam je omogućila tehnološki pristup svemu, nije nam puno učinila u saznavanju stvarnih činjenica u njihovoj analizi i postavljanju u kontekstu. Jednostavno danas je tehnologija dostupna svakome i onome tjedan nije novinar i nije ni na koji način obavezan novinarskim kodeksima, istinitosti itede a s druge strane mnogi koji nemaju znanja potrebna za komentaricanje ovakvih događaja, njih komentarisu i stvara se jedna velika zbrka gdje se neke stvari prenose samo zato što su u jednom trenutku atraktivni, ona djeluju katastrofično ljudi to vole, tako da dobar dio vremena ozbiljni mediji, main stream mediji moraju da provedu da potroše na razvijanje raznih mitova odnosno odagnavanje gluposti. A sad ćemo odgovoriti na pitanja, dakle gdje stojimo? Stojimo manje-više na istom mjestu na kojem smo bili i drugoga dana. Prvi dan sukoba donio je jedini opitljivi dosad neki rezultat, uslovno rečeno političku pobjedu Izraelu u Americi, a to je eliminacija same Vrhuške Irana, dakle Hamneja Alija Hamneja oca sadašnjeg vrhovnog vođa Irana i njegovog najbližeg rukovodstva, kako vojnog, tako i političkog, tako i revolucionarnih gradu itede Dakle, to samo po sebi je da ostavimo sada etičku komponentu, to je veliki uspjeh. Dakle, s jedne strane to je ogroman neuspjeh Irana da u jednoj situaciji gdje se već dugo zvecka oružjem jedna država, jedna od strana u mogućem potencijalnom očekivanom sukobu sebi dozvoli da tako amaterski diletantski drži sastanak u nekakvoj zgradi gdje dolazi kompletno rukovodstvo, a to je na nivou diletantizma. I naravno to je kažnjeno od strane prije svega jedne strahovito kompetentne, vješte, iskusne hrabe tajne službe koja se pokazala pogotovo zadnjih godina i u Libanu i u Gazi pokazala se strahovito sposobnom da penetrira duboko u neprijateljsko kivo i da čeka. Tu se pokazuje jedna ozbiljnost izraelskog pristupa, bio nama drag ili ne, a to je da se ne koristi prvi mogući trenutak da se postigne nekakav atraktivan cilj koji bi se mogao upotrijebiti i politički itede nego se čeka ako treba čekati i godinama i decenijama da se neprijatelju nanese što veća šteta. To je bio slučaj tipičan slučaj koji će se u budućnosti izučavati na studijama bez vrijednosti, to je bio onaj čujeni slučaj Peiđera koji eksplodiraju kod Hezbolaha, dakle to je akcija koja se priprema godinama e isto tako i ovo bila akcija koja se pripremala godinama da bi se u jednom tako tajnovitom režimu kao što je iranski uopće moglo prići rukovodstvu to treba organizovati.

SPEAKER_01 6:59

A što je sa ozbiljnošću Sjedinjenih Američkih Dava kao najveće vojne supersile i onim što su dosadnu.

SPEAKER_02 7:07

Sjedinjene američke države su ogromna supersila, SAD imaju neviđene resurse prikupljanja i obrade informacija, ali nemaju ni to znanje, ni tu volju, ni to strpljenje, ni tu posvećenost koju ima MOST. Sumnjam, nije se do sada događalo da na taj način se SAD infiltriraju kao što se MOST-vi više puta infiltrirao. Dakle, mi govorimo o skoro osamdeset godina sličnog načina funkcioniranja MOSA-da, dakle ova akcija bila je nemoguća bez obje strane. Izraelci imaju mogućnost kao što vidimo da udare određene ciljeve u Iranu, oni nemaju mogućnost da udare ni toliko masivno, ni toliko dugotrajno, ni toliko vojnički snažno kao što to mogu SAD. Izrael ima dobru i sposobnu vojsku, ali je ona neviđeno mala u odnosu na ogromnu moć SAD. Dakle, prvoga dana je bio jedini do sada opipljivi vojni, vojnopolitički kako god hoćete uspjeh te dvije strane. Od drugoga dana se postavlja pitanje koje možemo postaviti i danas, suštinsko pitanje na koje još nema odgovora šta je bio cilj i zašto u ovom trenutku. Dakle ako je cilj bio ili minirati hamneija to je moglo da se uradi u jednom danu, jednom serijom napada i cilj je postignut, idemo dalje. Međutim, ovi konstantni napadi mi nemamo tačan odgovor. Trump kao što ste i sami rekli priča svašta, dakle njegove izjave ne mogu se uzeti za ozbiljne i relevantne jer on u istom danu kaže dvije potpuno suprotne stvari. Izraelci naravno imaju svoju priču, svoj diskurs koji se stalno ponavlja, Iran je opasnost, Iran samo što nije nešto. Istini za volju to da Iran samo što nije nešto, samo što nije napravio nuklearnu bombu ili samo što nije napravio novu hiper, super, ultra raketu, sve to ne stoji, dakle od juna prošle godine do danas nije se dogodilo, od juna od prošlog napada na Iran, nije se dogodilo ništa sa Iranske strane što bi opravdalo i potaklo napad, dakle nije se apsolutno dogodilo da je Iran nešto tehnološki napravio što bi preokrenulo balans snaga između Irana i Amerike i Izraela sa druge strane. Tako da sami razlozi ovog napada osim ako to nije samo, a eliminacija Hamneja ostaju nejasni. Šta je do sada postignuto? Naravno što se Izraela i Amerike tiče oštetili su i uništili određeni broj vojnih ciljeva. Pod tim podrazumijevam prije svega radarski sistem, sistem za otkrivanje, brzo javljanje, oštetili su komunikacije, sve su to konkretne vojne štete, međutim to su štete koje su.

SPEAKER_01 10:45

Ali po koju cijenu? Imajući u vidu brojke koje su.

SPEAKER_02 10:52

Ne po veliku vojnu cijenu po sebe. Dakle da se vratim šta su uradili, oni su sigurno smanjili vojne sposobnosti Irana na očekivani način. Kažem prije svega protivvazdušnu obranu, vasduhoplovstvo, jedan manji dio mornarice, nije to toliko koliko se priča itede ali to je sve bilo očekivano. U ovom trenutku dok se sukob vodi u vasduhu, nije nitko ni očekivao, siguran sam ni sa iranske strane, ni sa američko-izraelske da će se sukob dugoročni, dugotrajni geopolitički sukob između Irana i Amerike i Izraela riješiti sa nekoliko dana bombardovanja. To je svakom kadetu vojne akademije jasno, da ne govorimo o stručnjacima i generalima koji odlučuju. Dakle, Iran je oslabljen, Iran je s jedne strane potrošio dobar dio svojih zaliha raketa i dronova, s druge strane izgubio je te rakete i dronove, on će nadokladiti. Pitanje je, ritma, proizvodnje itede izgubio je i neke od fabrika i u kojoj je su.

SPEAKER_01 12:14

Oprostite, Zorane, kad sam vas, oprostite što vas prekidam, ali relevantno je u kontekstu ovoga što govorite. Kad sam pitala po koju cijenu upravo sam mislila na to da Sjedinjene Američke države su odgovarale raketama Patriot koje koštaju milijone ili dolara na dronove koje u najboljem slučaju koštaju više desetina kilarda i prema računici koja je objavljena u recimo u petak u New York Timesu. Samo u prvoj snici je potrošeno samo za vojne potrebe 11,6 milijardi milijardi dolara. Samo u prvih stotinu sati je potrošeno oko 6 milijardi milijardi dolara. Osim toga, bili su prinuđeni da interceptere, odnosno presvetače, povuku iz Južne Koreje što je u priličnoj mjeri naljutilo i razočaralo njihove saveznike na dalekom istoku Ukrajine je ponudila vojnu pomoć oko je budući da su nažalost iz poznatih razloga postali stručnjaci za odrelu dronova. Dakle, u tom sam smislu mislila po koju cijenu i imamo već jedan broj američkih vojnika koji su stradali i ogromno i također preko dvije stotine koje je povrijeđena. Mainstream mediji su počeli da dovode u sumnju imajući u vidu kako informacije izlaze iz Pentagona u čakitačnost tih navoda. Izvinite molim vas, ali da li mi ovo možete prokomentar sati?

SPEAKER_02 14:09

Odmah ću vam prokomentar sati. Dakle, sve to o čemu vi govorite, to je jednostavno situacija u kojoj mediji od drveća ne vide šumu. Za Ameriku je ta koju ste dobro notirali ogromna disproporcija u vrijednosti upotrebljenih sredstava savršeno nebitna. Dakle Amerika ima para, ona ima neograničeno para, ona neograničeno može da ih stvori, neograničeno može da se zaduži, to će nekad netko plaćati ili neće, vidjet ćemo šta će i kako će biti. Dakle, to što Amerikanci jedan dron od dvadeset hiljada dolara gađaju raketom od dva milijuna dolara, to je argument koji dobro zvuči u kafanskim naklapanjima, u medijskim razmatranjima, pravičnosti svijeta itede U vojnom smislu to se ne postavlja. Dakle, sve to što Amerika troši, to je proizveo američki vojnoindustrijski kompleks koji je jedan od bitnih elemenata američkoga razvoja, pri tome ne mislim samo na financijski razvoj nego i na naučno-tehnološki itede dakle Amerika već najmanje stotinu godina otprilike otkako je li ili bar osamdeset ottak koji je izašao od svog samonametnutog izolacionizma jedan od glavnih motora svakolikog razvoja Amerike je vojnoindustrijski kompleks. Da je Sovjetski savez znao koliko će tim sukobom sa Amerikom koji je počeo četrdeset pet koliko će ubrzati američki razvoj možda to nikada ne bi ni počeo ali Amerika je dovoljno velika i bogata da ona to sebi može dozvoliti dakle zaista se ne postavlja pitanje to pitanje može se postaviti u Iranu koji je siromašno u drugim malim zemljama koliko mi nečega možemo trošiti. To pitanje se ne postavlja ni u zalipskim zemljama koje su pokazalo se vrlo pametno koristile. Dakle bio sam na nekoj konferenciji prije petnaesta godina, možda i više, kada je jedna od zemalja izaliva ozbiljno pregovarala o kupovini ozbiljnih odbranbenih sistema. I ja sam bio jedan od tih koji sam se pitao je li ovo vama zaista potrebno. Razgovarao sam s jednim od njihovih visokih funkcionera Ministarstva obrane i rekao da nam danas, da je danas potrebno, nije. A šta ćemo ako bude, bolje ga je imati i umjeti s njima. Dakle, pokazalo se u ovoj situaciji kada je, kada su napadnuti prije svega mirati, mirati su se profilisali, zasnovali svoje postojanje na percepciji apsolutne sigurnosti. Nitko nikada nije očekivao da bi mogli biti napadnuti mirati. Dugoročno, za Iran to je samoubilački, to je glupo, to je, ali jednostavno takva je situacija, takva je psihoza unutar iranskog rukovodstva da je netko rekao e ajmo sad da napravimo što veću štetu cijelom svijetu da bismo natjerali Amerikance da prestanu sa napadima jer Iran nema vojnu mogućnost zaustaviti napade, on samo ima mogućnost napraviti situaciju u kojoj će ti napadi za Amerikance mnogo manje za Izraelce biti preskupi, ne novčano skupi, Amerikanci to mogu platiti, nego skupi u smislu održavanja savezništava, ugleda u svijetu, domaće situacije, dakle ima tu mnogo elemenata do kojih može doći sa jednim dugotrajnim ratom bez vidljivoga uspjeha. Mi upravo sada u ovom trenutku nije dugotrajan, traje petnaest dana, ali nema ni jednoga vidljivoga uspjeha osim da vjerujemo Trump, evo Trump je preključe rekao mi smo sto posto uništili irani ali oni eto još malo mogu da nas gađaju ali mi smo ih sto posto uništili. Dakle, to je taj nivo ako ste i konzument takvih poruka ako vjerujete u sve što vam kaže Donald Trump onda je ovo veliki uspjeh. Ako ne, onda boga mi se treba pitati šta je postignuto. Vratio ću se na vaše originalno pitanje jer smo otišli u nekoliko digresija. Dakle, gađanje ostrova Harg. Ostrvo Harg je još od sedamdesetih godina glavni izvozni terminal za iransku naftu. Zašto? Zato što je cijeli perzijski zaliv je prvično plita, njegova prosječna dubina je pedeset metara. Dubine uz obalu su vrlo male, veliki tankeri, oni napunjeni, imaju gaz od 15 do dvadeset. Tako da je vrlo teško naći lokacije uz samu obalu Irana slično je i sa druge strane, sa strane Saudijske Arabije, Emirata Katara i Bahrajna gdje veliki tankeri, najveći tankeri mogu sigurno prići i da im ispod napunjene kobilice ostane dovoljno vode za sigurnu plovinu. I upravo zato su i na jednoj i na drugoj strani iskorištena ta ostrova za gradnju tih terminala dubok vode. Ostrvo Harge preko osamdeset posto sada nekada je to bilo skoro sto posto iranske nafte se izvozilo preko harga dakle naftovodi sa kopna koji podmorski dolaze do ostrova harg ono ima preko trideset milijuna barela kapaciteta držanja nafte za pretovar dakle to je ogroman kapacitet. Ostrom nije veliko ali ima nekih petnak utovarnih terminala i naravno zbog te njegove izuzetne važnosti, izuzetne izloženosti jer ono je u samom moru, dakle ne može se, samo se djelomično može braniti sa obale, ono ima određene vojne instalacije. Ja se sjećam u Iračko-iranskom ratu koji je trajeo od osamdeset do osamdeset devet godine u jednom trenutku osamdeset četiri godine kako rad na kopnu više nije proizvodio rezultate jednostavno front se nije pomjerao i račani su u jednom trenutku pokrenuli tankerski rat i tada su francuskim raketama protiv brodskim gađali tankere i ostralo HR. Međutim, prije svega nije tako lako uništiti tako veliku postrednju, tu postoji veliki broj terminala i za uništenje HRG-a bio bi potreban jedan daleko veći napor nego što je jednodnevno bombardovanje. es druge strane, sad se vraćamo na suštin. Amerikancima u ovom trenutku to ne odgovara. Izrael je u drugoj situaciji. Izrael ne gleda na geopolitičku sliku, Izrael gleda prilično sebično na svoj interes, interes Izraela je da Iran bude što slabiji u svakom pogledu, da Iran što teže, što sporije, što kasnije razvije bilo koje novo naoružanje, bilo ono raketno, nuklearno ili bilo šta drugo. Dakle što se Izraela tiče, važno je lupati po Iranu, lupati po svemu, lupati što više i što češće.

SPEAKER_01 22:32

A samo da izvinite, molim vas pošto nam vrijeme curja imam dosta pitanja, da li ste saglasni sa upravo zbog ovoga što ste rekli o njegovom značaju ne pričam za Izraelce nego za Sjedinjene Američke Države i time i svjetsku ekonomiju jer su proteklog vikenda oni koji brane pozicije američkog predsjednika tvrdili da predsjednik, kao što je i on tvrdio namjerno nije građalo naftna postrojenja da bi ih ostavio građanima Irana nakon reta. Međutim, vojni analitičari stručnjaci koje smo također imali prilike da čujemo u prethodnih četrdeset osam sati zapravo nešto više od kada se to dogodilo procjenjuju da je namjerno građano kasno u petak kad su zatvorena svjetska tržišta da bi se amortizale tokom vikenda posljedice ekonomske koje će poista jeli tržišta nastati danas kada se ona otvore. Kako vi na ovo gledate?

SPEAKER_02 23:37

Pa ja te kasi analize gledam kao besmislice. Dakle u ovom slučaju koja god bila retorika, ali Trump u ovom slučaju jeste u pravu. Amerikancima nikako ne odgovara da se dugoročno blokira izvoz iranske nafte. Amerikanci računaju na situaciju da li bi to bilo kad oni pobijede u ratu šta god da su zamisli kao ratnu pobjedu ili ostvare neki politički cilj ili neku koncesiju od Irana ili bilo šta, da se normalno nastavi tranzit, dakle prije svega proizvodnja, prerada nafte, transport nafte, da se normalno nastavi tranzit kroz Hormus. Moramo znati jednu stvar. Ovo što je zaustavljena većina prolaska tankera kroz Horbus, nije posljedica iranskih ratnih destava. Dakle, do sada je ukupno u ovih petnaest dana rata pogođeno, oštećeno na bilo koji način u samom Hormuzu i u omanskom zaljevu ispred Hormuza nekih šesnaest brodova. Međutim, ne postoji ni jedan jedini dokaz da je bilo koji od tih brodova pogođen, oštećen, uništeno ih je malo većina i oštećena direktnom iranskom namjernom akcijom. Bilo je nekoliko akcija pomorskih dronova za koje je logično pretpostaviti da su iranski, logično je pretpostaviti da su Iranci testirali šta može proći. Naravno ti pomorski dronovi vrlo lako mogu proći jer Amerikanci nemaju površinskih brodova u Hormuzu, a govorimo o brodicima od dvadesettak metara koji su strašno brzi i vrlo kratko plove, tako da i kad ih uočite vrlo je teško da vi avione koje negdje imate u regiji u Azduhu pošaljete na njih i uništiti prije nego što udare. Tako da mogu pretpostaviti da je tih pet ili šest napada nepoznatim površinskim pomorskim dronovima da su bili iranski. Ali Iran ništa nije uradio da blokira Hormuz. Dakle, blokada hormuza u ovom trenutku je diktirana od strane Londonskog Lojda, osiguravajući reosiguravajuće kuće koja je značajno podigla osigurnine za hormuz i naravno svi su stali i čekaju. To je kratkoročno moguće kompenzovati uz nešto više cijene koje se opet na kratki rok mogu kompenzovati. Dakle, kod prvog skoka cijena kad je nafta odjednom došla na sto dvadeset dolara došlo je do prvih reakcija pa je ona spuštena ispod sto amerika je dozvolila privremeno da se ruska nafta koja je na tankerima te moram naglasiti radi se samo o nafti koja je već ukrcana i koje na tankerima dozvole da se ona zvaničnim legalnim putem prodaje. To će vrlo malo smanjiti, ali smanjit će i cijenu nafte i osjećaj krize. Dakle, ne vjerujem da će to pretvoriti u trajnu koncesiju Rusiji. es druge strane moramo znati da iz Perzijskog zaliva većina te nafte ide u Aziju. Nekadašnji veliki azijski izvori, prije svega u Indoneziji itede sve su slabiji, sve više presušuju i Azija u kojoj potražnja za svakom vrstom energije raste, prije svega u Kini koja je danas motor svjetske industrije, dakle njima je neophodna nafta iz Horumuskog zaliva koja prolazi kroz Hormuski zaliv. To je najbliža nafta Jugoistočnoj Aziji, Kini, Japanu, Koreji itede Sljedeća značajna količina nafte je do nje put duplo duži. Dakle, to bi mogla biti nafta iz najbliže nafta iz Angole, što znači da treba još proći cijeli Indijski okean i proći oko roga Afrike do te nafte. Dakle, ta nafta izaliva Saudijska, Katarska, Bahrainska, Emiratska, Iračka, Iranska i kuvajska, ona je ključna za Aziju. Trump krajem ovog mjeseca ide u Kinu. Kinezi su već pokazali jednu vrlo suptilnu diplomatiju pretiska koji je nevidljiv. Dakle oni nisu još uvijek zvanično potvrdili, oni sve rade kao da će to održati upravo u toku pripremni sastanak još jedan itede ali oni malo drže Trumpa na tihoj vatri da se peče prije nego što mu potvrde da će sastanka biti. Dakle on mora voditi računa u ovom trenutku kineskim interesima, a kineski interes je da nešto prolazi i nešto zaista prolazi. Dakle većina tih tankera koji se nadjevaju Kinu, Kina je svjesna da to što ona kupuje naftu u Iranu, ona time zadovoljava nekoliko svojih strategijskih potreba. Prva je da dolazi do energije koja je stalno dostupna, koja je relativno blizu, okret tankera je brz, dakle putovanje traje relativno kratko i svih drugih naftonosnih područja trajalo je mnogo duže. es druge strane, pošto Iran pod sankcijama, Kina od Irana kupuje naftu sa popustom. Dakle, to je jedna vrsta zakonite ucjene. I ovako i onako nemaš kome da prodaš, ako hoćeš da ti ja kupim, daj mi popusti. Ti su popusti značajni. Ti popusti idu od četiri do osam dolara po barelu. To je na tržištu vrlo značajno. Treći element je da Kina uslovljava Iran da mu plaća u kineskim juanima. Dakle, Juan možeš potrošiti samo u Kini. Iran koji je po sankcijama s jedne strane nema kome drugome da proda osim Kini pa mora da ju da popust, a i onda kad ju da taj popust, on naftu kupuje u Juanima koje možeš potrošiti samo u Kini. Dakle on troši i jača kinesku privredu, kinesku industriju, bila ona vojna ili civilna itede Sa četvrte strane, Kina time strateški dobija tako što na mala vrata uvodi deolarizaciju o kojoj Kina već dugo govori, o kojoj zemlji Brixa već dugo govore, svima njima je jedna gotovo fiks ideja da više ne bude dolar međunarodno sredstvo plaćanja pogotovo ne u nafti, a on to jeste od devetsto sedamdesetih izvanično tako da sve što se dešava vezano za naftu koja prolazi kroz hormus u ovom trenutku više odgovara Kini nego Americi i Amerika kad razmišlja o svojim sljedećim potezima mora da razmišlja o svojim odnosima sa Kinom i kakvi će oni biti. Bilo kakvo. Dakle vidjeli smo prošle godine sa tarifama, čim je Trump u svom tipičnom maniru slona u stakvarskoj radnji, rekao sad ću ja da dignem carine i tarife na kinesku robu, kinezi su rekli odlično i mi ćemo. I cijela ta priča trajala nekoliko dana dok se netko u Americi nije presabrao i rekao Trumpu ajde molim tešali se, mi to ne možemo izdržati. Dakle Amerika bez duge i dobre pripreme ne može izdržati ekonomski sukob sa Kinom, a ekonomski sukob sa Kinom najbolji način da ga ih se zovršije da spriječiš Kinu da dobije energiju. Dakle vraćamo.

SPEAKER_01 32:14

Izvolite završite rečenicu.

SPEAKER_02 32:18

Osim Kine, Amerika je sigurno pod pritiskom svojih saveznika u Zalibu i generalno svojih saveznika.

SPEAKER_01 32:28

Od kojih neki već pregovaraju sa Indijom da im se omogući, sa Iranom da im se omogući isti status kao i Kini, sa brodovima.

SPEAKER_02 32:40

Ali ne govorimo, ne govorim o tim saveznicama, pregovaraju zemlje kao što su Italija, Francuska itede Indija.

SPEAKER_01 32:50

Indija je recimo država koja je bukvalno egzistencijalno ugrožena prema informacijama još najviše dvadesetak dana imaju rezervi i oni su također nakon je svega ovoga što se dogodilo sa Rusijom. Također njihov glavni isnadbivač je zapravo bila Indija. Iran i također su dobijeli nekoliko kina povoljnu naftu ali u svakom slučaju povoljnije nego drugi.

SPEAKER_02 33:21

Pa što se Indije tiče, tu je stvar prije svega u pristupu. I na primjer u Indije, Kine pokazuje se koliko je Kina dugoročno strategijski ozbiljnija zemlja jer jednostavno Kina ima rezerve i ako Kina nije vidjela nikakvu direktnu prijetnju koja bi u nekoj bliskoj predvidivoj budućnosti mogla dovesti do ovakve krize, ona je ipak stvarala te rezerve. Indija nije. Indija je tu bila da kažem najmanje-manje oprezna, a možda i pohlepna, pa je rekla zašto stvaramo rezerve, to je mrtav kapital, ajde da trošimo, da okrećemo što naravno ima smisla u stabilnim uslovima. U ovakvim uslovima pokazuje se već sada dok kriza još nije se ni razvila da je kineski pristup mudri, možda je financijski u jednom trenutku skup, ali je on svakako mudri jer daje dugoročniju sigurnost, državi, stabilnost itede A šta je sa saveznicima, jest kad sam govorio o saveznicima, tu prije svega mislim na zemlje Zaliva, najviše na Emirate, Katar, Bahrein i onda iza njih Kuvajt i Saudsku Arabiju. Dakle, sve su to zemlje kojima je Amerika dugoročni strateški saveznik, njihov fizički garant njihove stabilnosti, one su sve u jednom simbiotskom odnosu zavise jedna od druge. Koliko god da je disparitet u njihovim veličinama, bogatstvima itede ali one su u mnogo čemu kompletane. Dakle, sam zaliv ako govorimo o svim zemljama zaliva, on je postao toliko značajno mjesto svjetske trgovine, trgovine prije svega financijsko, trgovine uslugama itede da je vrlo teško zamijeniti svu tu industriju koja, industriju usluga koja se odvija u zalivu i preko zaliva. Dakle pametnom politikom kroz zadnjih pedesetak godina kako postoji ili zemlje zaliva su kod sebe privukle veliki kapital, privukle su pametnom poreznom politikom, pametnom politikom stabilnosti značajne svjetske firme koje su svoje centrale što iz Amerike, što iz Europe, što iz Singapur i Hong Konga prebacile u zaliv. Kada vi to dovedete u opasnost, dakle zaliv kao takav, emirati kao takvi oni su računali na strateški utjecaj Amerike da nikome ne padne na pamet da njih na bilo koji način napade. Jesu oni kupovali oružje za svaki slučaj, ali to je donekle bilo i pokazivanje da su oni jedna ili ozbiljna i potpuna zemlja, eto imamo i vojsku, imamo i ovo, imamo i ovo. Međutim, sam taj pojam stabilnosti, taj osjećaj stabilnosti potvrda njega je strateško partnerstvo sa Amerikom koja je naravno najjača sila na svijetu i vi svojim investitorima kažete iza nas, iza naše stabilnosti kao garant stoji najveća sila na svijetu Amerika. I onda odjednom PAF, jedan Iran krene da šalje rakete, ono o čemu smo govorili, jeftine jednostavne rakete koje Iran troši na Emirate naprimjer, to su najjeftinije, najstarije, najprimitivnije u tehnološkom smislu rakete, to su rakete koje su prve razvijene, to su rakete koje na kraju krajeva mnoge od njih su na kraju svoga vijeka trajanja, one jednostavno komponente raketa od goriva do elektronike, do gumenih dihnoga itede imaju svoj rok trajanja nakon čega one više nisu sigurne ni za onoga koji ih ispalju pa se moraju potrošiti ili unisiti. Dakle taj disbalans o kojem smo govorili na samom početku u slučaju Emirata je ogroman kad bi se sabrale sve rakete njih sada već tristotina koje su ispaljene na Dubaj od početka rata njihova cijena možda nije koliko tri rakete koje su ispaljene u odranu, naravno bile su vrlo efikasne, ali bez obzira stvoren je taj psihološki moment, uzdrman je poredak. I tu Amerika će morati da odgovori dugoročno, to će biti razgovori koji neće biti, javni sigurno, ali će nešto procuriti. Amerika će morati da odgovori svojim saveznicima, prije svega zemljama zaliva, ali isto tako i Tajvanu, isto tako i Južnoj Koreji. Dakle svim zemljama koje se uzdaju u Ameriku morat će da odgovori kako vam se ovo dogodilo, zašto vam se ovo dogodilo, odnosno zašto se nama dogodilo da mi uprkos tome što imamo strateško, dugoročno, javno objavljeno, jasno svima savezništvo sa vama na nas počnu da padaju rakete, a vi ne možete da nas obraniti. I to je u ovom trenutku najveća šteta po Ameriku od ovog sukoba.

SPEAKER_01 39:05

Moram vas pitati poslije i zapravo htjela sam vas pitati jer sam htjela da idemo od najaktuelnijeg od Trumpovih pokušaja da pozove i da apeluje na saveznike ove takozvani zapadne saveznike ili saveznice u NATO u NATO, ali kad ste već spomenuli saveznike na Bliskom istoku i posljedice koje će buduće odnose sve ovo imati. Da li one u ovom trenutku, budući da smo se saglasili oko toga da trpe nevjerojatne štete koje nisu očekivale da i na izjestne način je to i takvom kako vi tvrdite zastarelim okruženjem, njenim nanosi ogromnu štetu. Na koji način će se ovo reflektivati kako na buduće odnose zemalja Perzijskog zaliva i generalno Bliskog istoka koje su jeli sad zapravo američke saveznice i pod napadom zato što su američke saveznice. A s druge strane, da li one u ovom trenutku imaju poluge kojim mogli natjerati predsjednika Trumpa ako ne Izrael da brzo okonča ovaj sukob koji im je već nanio nesagledive štete. Kako kratkoročne tako i one dugoročne po budućnost ovu diversifikaciju o koje ste prethodno govorili. Imajući u vidu da su ga u proteklih godinu dana te zemlje praktično otvoreno podmičivale imaju li one sad na raspolaganju neke poluge kojima mogu utjecati na njega.

SPEAKER_02 40:54

Jednostavno predsjednik Trump pokazuje da nema mogućnost strategijskog razmišljanja, on nema ni obrazovanje kojemu je potrebno da shvati koje su sve teme u njegovoj nadležnosti koliko su neki od njih siroki dugoročni i kompleksni. I upravo zbog toga on se jednostavno ponaša potpuno nelogično i nepredvidivo. Dat ću jedan mali primjer. Do nekoliko dana pred napad sa Irancima je o iranskom nuklearnom programu pregovarao Steve Vitkoff koji je Trumpov prijatelj, oni su zajedno radili, prodavali nekretnine koji jednostavno nema nikakva tehnička znanja. Trump je njega poslao da pregovara o nuklearnom programu, a da mu nije unutarameričkog sistema da ga nije poslao na kurs koji postoji unutarameričkog sistema za nuklearne pregovarače, dakle za ljude koji nisu ni stručnjaci zaoruženi fizičari gdje im se u roku od dva tripet ili sedam dana objasne neke stvari gdje se kaže o tome moraš dovodiš računa, ako se spomene to onda ovo, ako bude to onda ono. Dakle on je na najjosjetljivije pregovore poslao čovjeka potpuno neopremljenog, tako da sa Trumpom se ne može, ne može se govoriti logično o tome šta bi Trump sutra mogao napraviti. Jedino što sada u ovom trenutku ja vjerujem da će na neki način dovesti do okončanja ove aktivne faze rata, to je taj njegov sastanak sa Xi Jimpingom i odlazak u Kinu krajem mjeseca. Ja sam siguran da će se, gotovo siguran, siguran ne mogu biti, ali vjerujem da će do Trumpovog odlaska u Kinu Trump proglasiti pobjedu, on će reći nemamo više ciljeva za uništavanje, mi smo oslabili Iran, on ne može više da proizvede ni nuklearno oružje, ni rakete i odok ja sad ukinu da pregovaram sa Iđim Pingom. Naravno, direktna posljedica toga bit će pod jedan da nakon toga se normalno postavlja pitanje dobro, ako je tako, ako se sve uništio, da li treba dalje pregovarati sa Iranom ili ih ostaviti oni nemaju više ništa, sve su uništio i zdravo. Dakle sve to jednostavno, Trump je kao malo dijete, vi ne možete sistem koji je napravljen da funkcionire u interakciji ozbiljnih, odraslih osoba, stručnih, vi ga ne možete preko noći prebaciti na to da ga vode djeca od dvanaest godina, on se upravo tako ponaša. Sa druge strane, siguran sam da i Američka U ovom trenutku Trump govori mi ne možemo ići beskonačno. Dva nosača aviona koji su sada angažani u Indijskom okeanu, prvi je bio u Sredozemlju kad je on počeo napad, što pokazuje neozbiljnost u pripremi. Dakle iz Sredozemlja napadati Iran jeste moguće, ali ima dodatne izaziva dodatne poteškoće, izaziva dodatni zamor i napor kako ljudi tako i materijala i smanjuje ubojnost jer jednostavno vi u određenom vremenskom roku kad morate letiti dva do tri sata više u svakom smjeru i imate manje rotacija itede Drugo, jedan od tih nosača je sada već osam mjesec na moru. To je već izuzetan napor i po tehniku i po ljude i sa ovim ritmom akcija sa nosača aviona vjerujem da je četiri nedjelje neki maksimalni rok u kojem se takve akcije mogu održati. Sve preko toga dovodi do zamora materijala, dovodi do grešaka, dovodi do grešaka koje imaju za posljedicu ljudske života itede tako da sve zajedno uključujući i činjenicu do koje smo sada došli posljednjih dan dva, da od juna prošle godine kada je dosta toga potrošeno, Amerika nije ubrzano obnovila svoje zalihe rakete i da ona već dolazi u situaciju kao što ste rekli dio patriota morala je prebaciti iz Južne Koreje, onda sada već dolazi u situaciju da se mora dobro prebrojati kojim ritmom se to može trošiti i čemu se izlaže Amerika ako potroši bitne elemente svoga vojnog arsenala.

SPEAKER_01 46:02

Zorane pošto smo već pri kraju, zapravo još formalno imamo četiri minute do kraja emisije, možda ćemo je malo produžiti, ali bih vas htjela pitati da nam prokomentarišete ove spekulacije da ih tako nazovemo o slanju kopnenih trupa ukoliko se zaista želi smjena iranskog režima, da li vi to vidite samo kao budući je riječ o dvapet američkih marinaca koji bi postali praktično ne morate biti ni vojni analitičar, ni politički ni bilo kakav praktično glinen ni golubovi imajući u vidu ovo što smo do sada vidjeli, da li se tu radi o nekoj strategiji ili o ovome što ste govorili da manje-više se ne zna šta se radi u američkoj administraciji u kojoj je li možda bi znala da odlučuje vojni vrh ali ne odlučuje vojni vrh nego predsjednik?

SPEAKER_02 46:59

U ovoj situaciji sigurno odlučuje vojni vrh. Dakle, cijela ta priča o vojnoj invaziji na Iran je apsolutna besmislica. Da se ne bi tu puno trošilo riječi ja ću reći ovako. Na Irak koji je više nego duplo manje od Irana, koji je zemlja ravna i otvorena sa juga odakle napad išao devedeset jedan godine u kopnenom ratu u prvom zavinskom ratu poti sedam husina bilo je angažovano devetsto pedeset šest hiljada savezničkih trupa dakle ponavljam to je malo manje od milijuna amerika je imala šeststo devedeset sedam hiljada vojnika da bi napala kroz pustinju kroz ravnicu nešto malo teškog terena kroz motvare ali to je prema Iranu koji je planinska zemlja koja ima vijas planina sa svih strana i sa mora, to jednostavno pokazuje koliko u Drugom Zalinskom ratu dvije tisuće tri godine Amerika je imala svojih trupa dvjesto pedeset hiljada a ukupna je snaga koalicije bila tristo i nešto hiljada oko tristo deset hiljada. Dakle kad vidite ta dva broja, onda taj broj od dvapet marinaca je jednostavno smiješan. Je samo da napomenem bila je nekakva priča prije nekoliko dana, ali ove priče to je kao kako mali perica zamišlja ratovanje pa nešto bupne pa se to vrti jedan dan pa onda netko drugi bupne nešto drugo pa se onda vrti neka druga glupost. Bila je priča kako bi specijalci trebalo da u nekakvoj akciji na iranskom tlu je li preuzmu Iransko nuklearno gorivo. To je za svakoga tko išta zna o Iranu jedna potpuna glupost. Prva stvar, Amerikanci su osamdeset godine pokušali da izvuku svoje taoce četiristo talaca iz američke ambasade u Tehiranu vojnom akcijom i sami su, do Tehirani nisu ni došli, sami su sebe uništili u pustinju u pustinskoj bazi koja je trebala da im posluži kao posljedn korak pred napad na Irana. Dakle, jednostavno vjedna vojska sa takvom traumom ne razmišlja ozbiljno o mogućnosti bilo kakvog komandovskog napada na podzemna nuklearna postrojenja, znači ne radi naravno o jednom, to ih ima više, nije Iran u ovoj situaciji od jučer, oni vrlo dobro znaju kako se sakriva nešto, kako se premješta s jedne strane na drugu, kako se koriste visestruke lokacije itede Tako da mi svakoga dana slušamo sve veće besmislice. Kažem u Prvom Zalinskom ratu bilo je milijun vojnika prema jednom Iranu gdje je teren daleko lakši, u drugom je bilo tristo hiljada, a sada netko govori o dvapet hiljade marinaca i očekuje da ga se shvati ozbiljan.

SPEAKER_01 50:25

Tamošnje agencije koja izdaje licence New York Times je jučer objavio made je to već i u subotu bila informacija da se i formalnim i neformalnim kanalima medijima prijeti oduzimanjem dozvola za emitovanje zbog načina na koji pokrivaju rad na posljednjoj pres konferenci nego sebe zove ministar rata jel Pit Hercet je čak davao sugestije medijima kako da umjesto je li profesionalnog izvještavanja kako da izvještavaju kako je rekao patriotski. Koliko daleko ovo može ići.

SPEAKER_02 51:08

Nisam siguran koliko daleko može ići. Naime, bio je vikend kako je to Brendan Kar, šef FCC-a rekao pa se nisam čuo ni sakim od kolega, ali to već traje neko vrijeme, ti napadi na medije zato što Trump se s jedne strane zaklanja u demokratiju, a s druge strane misli da on treba bude mjerilo demokratiji da određuje šta u demokratiji treba raditi da bi se podržalo njega i njegove adlatice. Dakle predsjednik FCC-a Brendan Carri je rekao da mediji, main stream mediji treba da razmisle o obnovi svojih licence. Te se licence naravno kao i svuda u svijetu periodično obnavljaju. To je apsolutno jedan nedopustivi napad na medije, to je nešto što možete očekivati od bahatih autokrata kao što su ne znam Putin, Norman ili Vučić gdje se to stvarno i dešava. Kad se to desi kod Trumpa to naravno ogori prirodu njegove vlasti. Ali u Americi postoje sistemi kojima se mediji od toga mogu braniti, barem Delimišno. Iako kažem nije to ništa novo, otkako je Trump došao na vlast, jedna od prvih stvari na koje je udario bili su mediji, on je sistem slobodnih medija za prenošenje američke poruke koja naravno nekada prije svega bila namijenjena širenju ideje demokracije i američkog načina života, on je te medije već probao do uskopi, jeli mislim i uspio.

SPEAKER_01 52:57

Nažalost.

SPEAKER_02 52:58

To su mediji kao su Radio Sloboda Europa, Radio Sloboda itede Mediji sa velikom tradicijom i sa velikom potrebom. On je to napravio i sa raznim drugim američkim agencijama da ne dužim zbog vremena. Dakle, to je sve jedan autoritarni pristup čovjeka koji hoće da vodi demokratiju i da se prikazuje kao demokrata. Zanadati se je.

SPEAKER_01 53:21

Ali znate šta sam vas htjela pitati, da li vi ovo na bilo koji način povezujete sa onim što se zovu sve vidljivije pukotine u Trumpovoj bazi pristalica u magiji. One se već neko vrijeme vide, naročito kod onih prominentnih članova magije, kako zbog epstinfajlova, tako i svega onoga što se dešavalo tih podjela nakon smrti Charlie Kirka. Međutim, sad imamo i neke ljude koji su u Trumpovoj administraciji, njegov kripto car. David Saks je naprimjer u svom podcastu kritikovao rat, rekao, sasvim logično je li budući da su u ovim napadima u uzvraćanjima Irana i to na susjedne zemlje pogođeni između ostalog i interesi velikih američkih kompanija. Da li to povezujete sa baš ovakvim praktično otvorenim pritiskom od strane FCC-a i Brendana Kara?

SPEAKER_02 54:26

Ne direktno. Prije svega ja vam o tim mehanizmima unutar magije ne mogu puno reći. Jer ono što ja znam u Americi to je Amerika koja je jedna uređena zemlja, zemlja sistema, zemlja zakona, zemlja političkih tradicija, poslovnih tradicija itede gdje jednostavno je sistem uvijek funkcionirao po zakonu i na neki jasan i predvidljiv način. Trump je to sve okrenulo, mnogo toga poništio i naravno sva ta rulja koja njega održava i tapše, joj to imponuje. Ali sa kim god razgovaramo u Americi uključujući i ljude koji su članovi Republikanske stranke koji su desno, oni su u jednom trenutku na samom početku puno očekivali od Trumpa u zaustavljanju onoga što su oni vidjeli kao skretanje u lijevu tu v kulturu itede i ja čak razumijem i znam konkretno šta je njima smetalo. Međutim, već kod dijela njih, jedan od njih je moj dugogodišnji urednik koji je uvijek bio desno politički, ali je jednostavno za njega nezavisnost medija bila zakon, Ustav, način života i dan danas je. I on je u jednom trenutku podržavao Trumpov drugi mandat, nedavno sam s njim razgovarao iako ima osamdeset pet šest godina je vrlo lucian i on kaže jednostavno ja ovo više ne podržavam a onda ga pitam dobro a tko sve to ne podržava on kaže ne znamo ni mi jer jednostavno Trump ne funkcioniše kroz etablirani sistem stranke, kroz etablirani sistem stranačkih tijela nego kroz sistem svojih poznanstava, kroz paralelne strukture. Dakle Trump je tu najsličniji slobodan u Miloševiću. Ti imaš sistem, tamo gdje ti odgovara koristiš sistem. Međutim, tamo gdje ti ne odgovara da koristiš sistem jer nećeš dobiti sve što hoćeš ili ga nećeš dobiti dovoljno lako ili dovoljno brzo, e tamo koristiš onda ulicu, tamo koristiš svoje mase, pristalice, tamo sazoveš miting pa ti oni tapšu i vauću i tako je, tako je. Dakle ne znam, ne mogu da procijenim kako će Amerika reagovat.

SPEAKER_01 57:18

Već smo na dvanaest i sedam minuta dakle ušli smo u glavnu informativnu emisiju jer samo ću vas na kraj već ste u posljednja dva odgovora spomenuli Europu i neke autoritarne lidere na ovim prostorima, dakle u pokušaju spuštanja ekonomske, spuštanja tenzija oko sve više vidljive nove ekonomske krize, ukoliko se ovo nastavi, američki predsjednik je popustio sankcije Rusiji čime ponovo jača ruskog predsjednika Vladimira Putina, slabi ukrajinsku poziciju, poziciju EU i vojno i politički i ekonomski. Vidjeli smo neke reakcije, ja bih rekla nedovoljno jake iz EU. Ali kako vi mislite da sve ovo može se u budućnosti reflekovati na stabilnost zapada EU pa i regiona.

SPEAKER_02 58:15

Pa ovo će svakako dovesti do određene redefinicije zapada. Dakle mi smo do sada uzimali da su svi igrači u ovoj igri racionalni, to je takozvani racionalna teorija međunodnih odnosa. E sad imamo situaciju da je i dalje većina racionalna, a onda imamo jednog Trumpa koji je apsolutno neracionalan i sad je pitanje i teoretsko i praktično kako može sistem da reaguje kada ga netko ruši iznutra. Ja ne vjerujem da Trump sve što radi, svaku štetu koju radi, radi namjerno da bi izazvao štetu. On jednostavno u svom neznanju on radi impulsivno. Dakle, moramo se vratiti na samu suštinu njegovu šta je on u životu radio. On je rođen sa zlatnom kašticom u uzma. Dakle, on je rođen bogat jer nikada u životu nije radio u organizaciji u kojoj je postojala hierarhija, a još manje u organizaciji u kojoj on nije bio najviši u toj hierarhiji. Dakle on ne zna da radi sa ljudima, ne zna da radi sa saladnicima, on ne zna da radi u tim, on ne zna da radi sa ljudima koji mu kažu nisi u pravu. On je čovjek koji shvati da nije u pravu kad je uložio u nešto i izgubio pare kao što je svojevremeno bio recimo osnovao avio kompaniju. Ali on ne može.

SPEAKER_01 59:52

On to što mu nadoknadi kao što su mu nedoknađivali jer je bilo jeftinije da ga spasu nego da ga puste da bankrotira.

SPEAKER_02 1:00:04

Sigurno, tako da ovdje imamo sistem koji jednostavno se našao u nebranom grožšću. Nitko nije kroz sve ove godine, kroz dvjesto pedeset godina amerike nitko nije bogao da predvidi da će se pojaviti čovjek koji bez ikakvih konzultacija ukine jednu agenciju saveznu za ovo ili za ono koji kaže nama više ovo ne treba neću da imam to i to dakle sama Amerika svaki dan se pokušava nositi sa njegovim hirovima i čefovima ali to očigledno ni iznutra ni elako, pa isto tako i Europa. Europa inače zbog samog načina odlučivanja prirode, odlučivanja unutar EU dosta kilava, mlitava i neefikasna, a onda kad imate s jedne strane razne orbane fice, a s druge strane nekakvu potrebu da se bude i atlantski orijentian, euroatlantski orijentian. Dakle da se čuvaju neke vrijednosti koje su stvarane tokom pedeset godina, s druge strane da se ipak suprotstavi Trumpovim hirovima, to dovodi do velikih dilema unutar Europe na koje Europa nema uvijek dobar odgovor.

SPEAKER_01 1:01:36

Pronaći jer je to u korist svih nas. Geopolitički i sigurnosni analitičar Zoran Kusovac bio je gost današnje drugačije radi veze. Toliko za danas kasnije sad se nas slušali kasnije nas možete pogledati a pročitati na web stranici ante je Biljen Bakić i Biljene Jovičević i zahvaljujem vam dašite.

SPEAKER_00 1:02:20

Ujako je.