GOST SRĐA PAVLOVIĆ 25.03.2026.

Tema emisije: Da li je Crna Gora održiva bez crnogorskog identiteta

Crnogorski istoričar govori o identetskim politikama i njihovim efektima na male zajednice i države u našem regionu, temi koja će biti obrađivana na međunarodnom skupu na Cetinju, u petak, u organizaciji DANU, FCJK i crnogorskog P.E.N. centra.

Autor emisije: Darko Šuković

Transcript

SPEAKER_00 0:01

Druga klija, nešto.

SPEAKER_02 0:16

Dobro da ne da ne se 10. Moji gosti je doktor Srči Panović istoričan i sad će već rekli ima tu negodnu da proazi penzionisani profesor na univerzitetu Alberta u Kanadi i sad opet pod goričanim cjelogodišnje.

SPEAKER_01 0:48

Da, da, ja bih samo dodao agilni iako penzionisani.

SPEAKER_02 0:55

Da se to vidi. Srđa veliko hvala za odvojeno vrijeme i dobrodošao da ne pokušamo na vid do kraja, siguran sam da neće ići a nema neke velike problem sa temama o kojima ćemo razgovarati smo na ti tako da ići će to za suštinu, mislim da neće ima nekih bitnih posljedica. U petak na crinju u organizaciji Duklinske akademije nauka i umjetnosti Fakulteta za crnogorski jezik i književenost crnogorskog pena, bit će jedan vrlo, vrlo rekao bih interesantan naučni skup rasprava na temu efekti identitetskih politika na male zajednice i države u jugoistočno Europi. I sad sve se to organizuje u susret 20 godina u dobnove državnosti i sad moje pitanje za početak je zašto baš ovom temom dajete doprinos 20-godišnji dobra nezavisnosti uz norbu da odgovora ne bude, a što da ne?

SPEAKER_01 2:14

Imaš li ti neku bolju pa iz liječne perspektive sam osjećao potrebu da dam neki mali skroman doprinos tome odnosno obilježavanju dvije decenije od referenduma i obnove nezavisnosti i ovo mi je bio način kako da to radim jer ovo su oblasti u kojima ja ponešto znam i razumijem se pa mogu biti relativno efektan. Drugi razlog je bio činjenica da Crna Gora već dugo dugo vremena živi značajne identitske podjele i fikcije koji su vrlo često nevici sukoba sa jedne strane, a sa druge strane imamo političke elite koje svaka na svoj način iz partijskih perspektiva koristi, prisvaja i manipuliše identitetskom politikom i identitetskim pitanjima. Pa mi se učinilo i sve se to naravno dešava u jednom društvenom okruženju koje je ekonomski vrlo, vrlo nestabilno, koje je vrlo ranjivo i koje je izuzetno emotivno. Pa mi se učinilo da bi bilo korisno možda razgovarati o tim temama u jednoj relativno kontroliranoj akademskoj atmosferi gdje ljudi mogu da se ne slažu, ali se neće obavezno posvećati da bi možda proizvod toga iz jedne naučne perspektive mogao biti koristan za javnost i korisan za širu populaciju.

SPEAKER_02 3:41

Sad mi se čini kao možda čak i ključno pitanje. Kakve su po tvom mišljenju šanse da jednog dana, a da to ne bude vrijeme vjekovima mjera. Rasprava na takve teme bez emocija koje si po menu odgovoru bude moguće ne samo uskom krugu civilizovanih ljudi koji znaju o tome nego i na njihov društvu u javnoj sferi.

SPEAKER_01 4:14

Čak i na medijskoj sceni, a da ne govorimo na političkoj, državnom parlamentu, na raznim tribinama itede da to budu pitanja o kojima ćemo da razgovaramo kao civilizovani ljudi bez emocija koje nas često dovode do toga da se mrzimo na pa ja ovaj vam kažem, podsjetili ste me na naslov knjige profesora ⁇ ura Šušnića iz osamdesettih godina znati a vjerovati na razliku između znati i vjerovati ogromni dio stanovnika u Crnoj Gori, to je potpuno legitimno i normalno, vjeruje u stvari koje... Loše je vjerovatno. Da, naravno, naravno je to je jedan religijski impuls koji ne zahtijeva nikakvo kritičko određenje prema informacijama koje dobijate i onda je to mnogo ugodniji život, mnogo je mirniji život, međutim svaki izazov koji dolazi prema takvom vjerovanju je shvaćen uvijek bez izuzetaka kao lčni napad i reakcije su uvijek emotive. Tako da nisam siguran da će ikada doći vrijeme da se o tim stvarima može razgovarati na širem nekom planu javnosti. Da, da se nadam da će biti moguće napraviti neke male džepove dijaloga da ih tako nazovem, bilo da su oni u okviri institucija obrazovanja, bilo da su on u okvirima nekih medijskih programa i projekata ili u nekim okvirima ne znam parlamentarnih institucija gdje se na ove teme može razgovarati argumentovano jer argumenti kao i matematika ne nose nikakvu emociju sa sobom i vrlo se teško probuditi sa činjenicom da vi niste to što ste vjerovali čitav svoj život. Tako da možda je rješenje u tome da se ovakve dileme nikad ne riješe jer oni se nikad ne mogu riješiti s obzirom da moje i vaše rješenje ne mora biti rješenje nekog kod nas, sluša danas. I ovdje se prosto radi o konstantnom sukobu nekih mitologija koje prestaju biti i konstrukcija, koje prestaju to biti onog trena kad se ja i vi probudimo, ja i ti probudimo i počnemo da ih živimo. Ali je, mislim korisno razgovarati o njima, kreirati neki fundus znanja za obrazovni sistem koji ih onda iskorištava za buduće generacije. I to je bila mislim centralna ideja iza ove konferencije da se izmjesti priča o identitetskim podjelama izvan dnevno političkog konteksta i svađa u jedan širi kontekst, da se daju neka uporedna iskustva, bilo da je to sjeverna Irska, Južna Afrika, Poljska Srbija, prostora se pojasni da naši jadi nisu isključivi samo naši nego ih imaju.

SPEAKER_02 7:13

Ali ono što dodatno komplikuje naš jad i čini teži i opasnijim čini mi se je činjenica da recimo, evo antena im je jedno od rijetkih mjesta na kojem o ovim temama govore praktično isključivo ljudi koji imaju reference da govore o njima i koji su spremni da polemiču o njima i da ukrste argumente i da se ne mrze. Istovremeno more i medijskih subjekata, da govorimo o drugim tribinama pogledajte šta organizuje recimo se uništiću, pozorišna predstavi itede da govorim sad samo o mediju. Dakle vi imate jednu televiziju na kojoj govori ja mislim čovjek koji nije dogurao do završetka srednje škole, jedan svještenik poznat više po tome što je bio pripadnik padobranske jedinice, čovjek se specijalni za nama, Backoviću. To je bilo onako fenomenološki interesantno. Dakle taj čovjek sa apsolutnom sigurnošću sebe predstavlja kao nekoga čija je obaveza da svjedoči istinu i on ni jednom glakom na svojoj glavi ne sumnja da je on vlasnik te istine. Uključnim između ostalog identitetskim pitanjima govori na drugoj televiziji, čak javni servis. Ovim temama samo malo priča Jovan Markuš, tako da ide. Dakle ne ide. Zašto ovo pominjem? Zato što mi ne idemo u pravcu rješenja problema nego u pravcu potporoga sluđivanja miloga naroda. Ne ide se želi da vjeruje, a ne želi da čitamo olakše sluša popa Backovića koji ne znam da li proći to knjigu.

SPEAKER_01 9:16

Ne ide se ka rješenju problema, ide se ka cementiranju vrlo specifičnog viđenja Backović, svještenik Backović njemu legitimitet daju mediji naravno na kojima nastupa, međutim njemu u popularnoj, u popularno imaginariju, njemu legitimitet daje uniforma, kamilabka. I mi imamo populaciju koja je vrlo bilježna za takvu vrstu manipulacije jer se, jer ona dolazi od institucije koja sebe prezentuje kao okvir koji je mnogo veći od mene i tebe i svatko od nas individualno. Istovremeno imamo generacije u Crnoj Gori koje su odrasle u zadnjih trideset i četrdeset godina koje konstantno traže jednu istu stvar od sistema i ne dobije ju a to je da im se da okvir, da im se da nešto čemu mogu da pripadaju nešto što je veće od njih samih jedina institucija u Crnoj Gori koja je to uspjela da uradi je crkva i mi zato imamo ovaj problem. Dakle on nastupa iz pozicije iz pozicije uniforme koja tradicionalno, historijski posmatrano sebe projektuje kao nosioca, apsolutnog nosioca istine i njemu se onda vjeruje. Ono što je tužno jest da u medijima, po Crnoj Gori takva istina nije nikad dovedena u pitanje. Ne moraju mene pozvati ili bilo koga drugog, ali ima tu dosta ljudi koji znaju.

SPEAKER_02 10:52

Pa ljudi ako se oni obraćuju, apsolutno ne smeta što su njihove poruke propaganda a ne nauka. Apsolutno im ne smeta. Veliki u te poruke.

SPEAKER_01 11:08

U značajnoj mjeri ljudi hoće da čuju potvrdu sopstvenog vjerovanje i mišljenja. Sve drugo im je teško, dosadno jer moraju da se kritički odrede prema sebi, prema sebi i jučerašnjim ako su naučili nešto novo. A to nije lako. Nije se lako pogledati i ugledati ujutro čak ni kad se brijete, a kamo ništa drugo. Htio sam se samo za tren vratiti na ovu konferenciju da zaokružimo prostu temu. Kad sam promišljao kako to da radim sa kolegama iz Uklinske akademije nauka i sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, dogovorili smo se da ponovo štampamo knjigu Špira Kulišića. Ja bih ja to broskočio poetnogenezi Crnogorac.

SPEAKER_02 11:55

I kao knjige i kao tema imajući u vidu šta se?

SPEAKER_01 12:00

Ovo da mi je dešavalo. Za vaše svoje slušao iz generalnu publiku koja malo zna ili ne zna uopće za ovu knjigu, ona je objavljena jedna devetsto osamdeset godine u tadašnjem titogradu u izdanju pobjede špiro kulišić je bio etnolog koji je meni predavao na fakultetu koji je između ostaloga počeo karijeru kao direktor gimnazije sa demidriću prijedoru pa onda bio direktor ovaj muzeja po sarajevu u sarajevu beiha i završio je svoj karijerni put kao direktor etnografskog muzeja srpske akademije nauka preminuo je osamdeset devet ova knjiga je izazvala apsolutni zemljotres to ga se sjećam odlično i politici mogu interesuje to su bili pamfleti kontra knjige CK zasjedao osamdeset četiri godine smo organizovali centralni komitet konferenciju o takozvani marksističkoj definiciji nacije u tada marksističkom centru milun božovića ovdje pod ljubović ova knjiga je bila tema i njena štetnost jer je sve što je unutra napisano percepirano kao manifestacija crnogorskog nacionalizma i separatizma i komunisti naravno to nisu mogli da dohodte. Uvodni referat koji je ovako srbovanje na kvadrat, da ne kažem šta više, je bio referat tadašnjeg direktora Historijskog instituta poznatog i dobrog historića Dimitrija Dima Buljevića i odatle je sve krenulo. Četrdeset šest godina kasnije mislim da je ovo pravo vrijeme za ovakvu knjigu da se pokaže nekoliko stvari. Prvo, pošto sam proveo radni vijek u učionici, to mi je prva misao bila ova knjiga je bukvar kako se piše ozbiljan naučni rad kako se metodološki obrađuje, kako se izvori tretiraju i kako se ozbiljan naučni rad iz kompleksne materije nudi čitavcu na jednostavnom jeziku. Ona nije laka za čitanje jer se pominju stara neka plemena i prezimena pa čovjek im treba vremena da ukapira tko je kome odđe rođak i šta je ko kome radio, ali Špiro kulišić kao etnolog u ovoj knjizi na pet ili šest mjesta samo na sto strana koristi jedan stručni termin i objašnjava ga. Termin je ugziro lokalni brak. To je stručni termin za domazstvo. Sve ostalo je terminologija koja ne zahtijeva nikako vi apsolutno. Centralna teza je dekonstrukcija uspostavljenog narativa srpskog nacionalizma, da su svi etnički supstrati, znači sve etnički grupe i sve nacije na našem prostoru ustvari integralni dio nekom većoj, nekom manjoj mjeri jednog srpskog talasa naseljavanja i da su crnogorci također integralni dio toga. Njegova teza je da dokumenti, historijski izvori lingviski, ekonomski i politički pokazuju da to nije točno. Niti je bilo masovnog naseljavanja nego se to radilo i dešavalo preko, u dugom vremenskom periodu na manjim nivoima lingvistički ostaci starobalkanskog stanovništva pokazuju da su Crnogorci specifične i zasebna etnička grupa bili i zasebna nacija u odnosu na sve druge i da imaju mnogo snažnije elemente koji su ostali iz tih starobalkanskih supstrata nego iz srpskih ili slovenskih. I to automatski ruši.

SPEAKER_02 15:52

I crnogorskih komunista bijalaša da je da su Crnogorci grana srpskog je stanova.

SPEAKER_01 16:00

Apsolutno, apsolutno. Za komuniste tada je to bio nacionalistički ispad jer je išlo uprotnosti, u suprotnosti sa njihom idejom o brastu jedinstvu i o način da se na taj, kroz taj model prevazi u nacionalne podjele i nacionalne.

SPEAKER_02 16:16

Stalno je postojeo taj strah u optužbi za. E sad dakle rekao sam i u ovoj knizi njenom značajnu. Čini mi se izvinja se samo. Dakle prije prošle godine je Storičar Papović objavio po mom skromnom sudu i nek to bude samo moj utisak i ništa više. Jednu briljantnu knjigu od duklji, nešto najbolje što je od duji napisano na ovom prostoru prvi put su izvori sa zapada korišteni izuzetno i napisano je krajnje pošteno ovo je činjenica. Ovo je možda bilo ovako, a možda i nije. Ovo je moj stav s kojim možete da se saglasite, ali ne morate. I tako, dakle, nema ni jednoga mjesta koje bi te metodološke tačke mogla da bude spor. Ja ne znam koliko ljudi je dosad pročitalo tu knjigu i koliko će je pročitati, ali ta knjiga se za stanje svijesti u stanovništvu Crne Gore u tom periodu, a onda i u svemu ovome što je bilo do danas bori recimo protiv, evo najava je krenula, serijala koji pravi RTS, a koji će vrlo vjerojatno preuzeti i ekspozitura RTS, odnosno TVCG o srednjovjekovnim srpskim državama i dinastijama, Duhima Voslavljevićima itede To tijelo koje izgubljena bitka u propagandu.

SPEAKER_01 17:55

Iskreni istoričari, iskreni naučnici koji su poslovnici u toj branši su rijetki jer to sobom nosi teret i nosi određene osude i ograničenja. Nijedna vas vlast neće. Uvijek ste, nitko ne voli one koji su stalno pametni. Imate činjenicu da je istorijska produkcija materijala kod nas takva da se uvijek može smjestiti u manjoj ili većoj mjeri u neki politički i ideološki okvir. I ta aj da kažemo objektivnost odnosno iskrenost u odnosu prema izvorima i iskrenost u odnosu prema sebi kao autoru koji kaže ovo je moja projekcija i moja interpretacija tih i tih dokumenata, da li je to zaista tako bilo mi ne znam jer mi ustvari ne znamo. Mi radimo jednu pozorišnu predstavu na osnovu papira i dokumenata koje imamo i likova koji se tu pojavljuju i mislim da je fundamentalno poštenje nešto što se zahtijeva u tom procesu. I u tom smislu Papović je vratio zaista, zaista ovako poučani, pošteni, svaka čast, žao mi je da toga nema više. Žao mi je da to nije standard kod nas. A nijedna mitologija se ne bavi činjenicama. Istina ne zanima mitologiju jer je mitologija, kao što smo maloprije pričali, ustvari je emotivna stvar. I mnogo više utječe na formiranje nacija nego činjenica. Apsolutno. Tako da smo mi u Crnoj Gori, aj da uslovno kažem ovaj suverenistički diskurs, suverenistički dio populacije u problemu jer mi želimo da druga strana, uslovno govoreći prihvati činjenicu da mi govorimo neku historijsku istinu utemeljen u dokumentima. Nadajući se da kad oni zaspuju, pokriju se državom preko glave, da su oni ustvari svjesni da oni lažu i sami sebe i sve oko sebe. Ja mislim da je to iluzija. To je kao moj pokojni otac koji je rođen kao bolšev i umroo kao bolševik i konstantno je želio da prevaspita sveštenike intimno vjerujući da ako njih dvojice ostanu sami u nekom prisnom razgovoru da će taj sveštenik njemu ustvari reći a znaš mislim privatno između mene i tebe Boga ustvari nema. To je jedna djetinjasta iluzija koju mi imamo. To bi velike smatalo za pobjedu svoje mi imamo taj problem. Mi ne možemo uvjeriti u činjenici uistinu populaciju i političke elite koje predstavljaju tu populaciju jer oni ne žele i nisu spremni ni moralno, ni intelektualno, ni fizički čak da prihvate tu činjenicu. Ja sam uradio DNK analizu i dvapet posto mojeg genetskog materijala i škotski i ja sam srećan zbog toga i ima mnogo više tog materijala nego ovog slavenskog slovenskog iznajamca. Ali veliki broj ljudi ne želi čak ni to dovraditi jer bi dobio medicinsku potvrdu da on nije on nego nešto drugo.

SPEAKER_02 21:12

Jer mi danas na sceni imamo ja sam to nekoliko puta stvarno bez želja pa sam razmišljao djeluju u vedljivo zaista mi nije bilo namjera, ali u razgovoru sa ljudima jednostavno sam morao da konstatujem i da pitam čak imaš ikakvo drugo svojstvo do koga ti je stalo ili koje konstatuješ kod sebe osim da si srbim čovječn.

SPEAKER_01 21:38

To je usud nacionalne identifikacije. Ta forma grupne identifikacije je apsolutno dominantna i ne dozvoljava nikakav drugi da nazvemo tako ispada i ne možeš biti visok u dobro formi s nowčarima, ti može biti samo Srbi ili Cnogorac ili Hrvat ili Francuz ili u kategorijama etničkog nacionalnog identifikovanja. To su ekskluzivne kategorije koji ne dozvoljavaju nikakvo opozicionarstvo. Jer ako ne pripadate ako vas zajednica ne zagrli, vi ste beznačajni život. I niste baš na sigurnom. Navno, naravno, naravno. Ja sam u jednom sportskom kontekstu negdje prije par godina, možda dvije, tri godine, nešto ⁇ ović je imao onaj tenisar sjajni tenise najbolje na svijetu, apsolutno. Vrhunac, vrhunac, apsolutno. Imao je onih idiotskih epizoda nacionalističkih i kad sam to promišljao, zašto on to radi? Čovjek koji je uspio u sportu, koji je uspio u životu, znači neke njegove želje i aspiracije su se, i fizičke i materijalne su se ostvarile, ono što mu je nedostajao, odnosno što je bilo više od svega što je u životu postigao, je bio taj topli zagrljaj nacije. I svi mi želimo da budemo dio nekog kolektiva. Tako da kako uspostaviti funkcionalni normalni odnos života i suživota sa segmentom stanovništva koji vas vidi kao neprijatelja, kao lžova, kao nekog u kome se ne može vjerovati, kao podmukloga, kao nekog tko se za nečiji tuži dugat pretvara da je bilo šta drugo osim srbin Bošnjak.

SPEAKER_02 23:52

Jer zbog toga naslov tvog, ako sam shvatio dobro, to će biti uvodni di u prvom panelu naslov tvog rada topline i teret zagrinja nacije i kako ga preživjeti.

SPEAKER_01 24:10

Jeste, ja doduše moram priznati da sam bio potpuno konzumiran ovim tehničkim stvarima organizacije tako da sam uspio da zagolica maštu ljudi dobrim naslovom. Kakav će sadržaj biti, to ne mogu obećati, odlučiti s jutra pošto je to neko uvodno izlaganje ali to je ustvari čini mi se, to je ustvari veliki problem i centralni problem. Kako da napravimo balans između pripadnosti nekoj grupi, nacija, navijački klub, šta god i individualnosti naše i naše sposobnosti i prava da imamo neki kritički odnose na sebi i drugima.

SPEAKER_02 24:55

Ne, ali mi se ne bavimo time kako da napravimo balans u pripadanju. Kod nas je na sceni jedno agresivno negiranje u načelu i u pojedinostima. Dakle crnogorci su izmišljena nacija odnosno izmišljen narod, ali isto tako ne postoji ni crnogorski jezik, ni Crnogorska crkva, nikad nije postojala, nikad nije bila utokefana, ne postoji crnogorska kultura izvan srpske kulture, ne postoji crnogorsko sakralno blago izvan blaga Crkve Srbije itd. Dakle ako vas ne dobiju 100 nula ništa nisu radili, ako trag jedan zametak vašega identiteta ostane da bi na njemu izneklo cvijeće, to nije završen i njega treba zgaziti.

SPEAKER_01 25:47

To je centralna teza, to je jako važno sve naglasiti. Ovdje se u Crnoj Gori ne radi o negiranju identiteta samo, ovdje se radi o potpunom brisanju. I to se dešava sa administrativne točke jer imamo mehanizme države i mehanizme političkog sistema države čiji je prerogativ potpuno brisanje crnopske identitetske matrice. Ja mislim da se zavaravaju ljudi kad misle da će članstvo u EU to spasiti, ako ga mi prije ne spasimo. Prije emisije smo razgovarali o tome da Crna Gora može da uđe i to nije nova teza, može da uđe u EU kao potpuno jedna prazna tikla u kojoj se fino čuje more i odjeku je lijepo svaki talas ali u njoj nema ništa. Jer bez crnogorskog identiteta koji je kompleks kulturnih, lingvističkih, tradicionalnih, historijskih, vjerskih spoznaja i elemenata, bez toga nema crne gore, odnosno nema crne gore u kojoj smo jiti odrasli, nema crne gore u kojoj se piše u knjigama, nema crne gore zbog koje ljudi izlaze na neku planinu da podignu, nema crne gore na koju čovjek može biti ponosan.

SPEAKER_02 27:13

Ima li smislu onda postojanja takve crne gore da ne kažem može li biti ona održiva?

SPEAKER_01 27:19

Ona postoji samo kao forma, odnosno postojala bi samo kao forma. Da do jedne eura i onda se to nešto administrativnim nekim amandmanom riješi pa ni toga više nema. Tako da mi smo trenutno u situaciji kad trebamo da spašavamo sadržaj i forma je od sekundarnoga značaja. I to je, iz moje ulične perspektive, to je bila moja motivacija za taj relativno blagi kritički odnos prema EU koja sad nešto traži da se usvojih stotinu nekih zakona i po svaku cijenu hoće crnu goru kao formu, njih ne interesuje ova suština i do trenutno dok mi to ne shvatimo, da nitko tu suštinu ne može niti želi da definiše brani i čuva osim nas. Mi ćemo je samo puštiti iz ruku i to ovdje izvodu i onda će doći neki popadobranac da vam kaže da to u stvari nikad nije ni bilo, nego je sve objedniki ružan sam i sve neka bila laž. I to će biti svjedočenje istine. Da, i to kaže sa pozicije moći i pozicije istine. Pa će nam Vladi kad Danilo biti mitska liječnost koja u stvari nikad nije postojala. Ili ovaj knjaz Danilo kasnije ili guverna.

SPEAKER_02 28:37

Ja sad dolazimo do jednog pitanje malo prije sam kod dva odgovora zaustio da to pitam pa je nastavno odgovorati što o nekom drugo pracu, ali evo na sad tu jer mi se čini da i to jako zanimljivo. Da uprko svemu, dakle ovo kod nas nije odjučer, ovo kod nas traje i uprko svemu imamo i crnogorce koji se izjašnjavaju kao Srbiji i crnogorce koji se izjašnjavaju kao crnogorci, je li prevelika generalizacija ako se kaže da su crnogorski crnogorci zapravo danas prilično handikapirani onim što im je na tu temu u naslje ostavila ajmo reći politička elita iz od vremena vladikata do parlamentarne demokracije da se ova demokratija može zvati.

SPEAKER_01 29:48

Da, ja ponekad pomislim da da se posludim svojim terminom crnogorski crnogorci, da oni ustvari nikad nisu imali iskrenu političku elitu kao svog predstavnika i da su u tom nizu istorijskom konstantno bili handikapirani. Razgovarali smo ranije daleko od mikrofona o tome da proces nacionalnog buđenja iz devetnaest vijeća i nacionalne homogenizacije je nešto kroz to crnogorski narod kao kategorija nikad nije prošao osim kao privezak nekog srpskog etničkog bića, jer je tako bio tretira. Ali mi nemamo naše koji su to crnogorski buditelji, koji je to crnogorski ljudevit gaj? Njegovš je bio za jugoslovensku ideju. Koji su to književni politički, ekonomski likovi u historiji Crne Gore koji su se angažovali na tom procesu nacionalnog buđenja i nacionalne homogenizacije Crnogoraca njih nema. Sve su to bili neki izvanci koji su radili pod nadnicu za neku tuđu, za neku tuđu agendu što bi se reklo danas. Tako da crnogorci uvijek bili ustvari, ustvari su bili ovaj deprimirani po toj liniji. Nije se ništa promijenilo u osim četrdeset pet ova ideološka matrica nije dozvoljavala bilo kakvu priču o crnogorskom identitetu kao posebnosti jer je to bilo viđeno kao nacionalizam prije smo pominjali to poslije raspada sfr i političke elite su se marginalno interesovale za to jedino u situacijama kada im je to donosilo neke glasove bilo partijski profitabilno, fokusirali su se na ekonomiju i neke druge stvari, primarnu akumulaciju kapitala. Mi sada u Crnoj Gori ako ćemo iskreno, politička retorika i partijska retorika nastrano. Da li mi u Crnoj Gori zaista imamo političku elitu koja u punom smislu te riječi i poziciji, da apsolutno u čitavom političkom spektru koja u punom smislu te riječi je spremna da iznese i brani i čuva ovo crno gorstvo o kojem mi razgovaramo jer to je velika žrtva. To je pitanje velikih kompromisa. Šta su političke partije takozvani suverbističkog diskursa spremne da žrtvuju svoje partitokratske, iz ovog partitokratskog arsenala jesu li spremni da potrošaju svoje živote, simbolički govoreći potrošaj na očuvanje ovog crenogorstva u kojem je ove suštine državnog okvira.

SPEAKER_02 32:50

S tim što uvijek je puno toga ponekad čak i sve u historijskom kontekstu u okolnostima u kojima se nešto dešavalo i ako se dakle mora znati da bi se razumjelo u kojoj je poziciji bio i Petar I, Petar II i Danilo i Nikola i da im je čitav život i vladanje Crnom Gorom protekao u vapajima da se toj šačici slobodnih ljudi ispod lovčina pa onda malo šire još neko od slovenske braće na prostoru Balkana priključi, okrene da ih pomogne u borbi za slobodu. I zato su oni insistirali na tom širem kolektivnom identitetu, e danas oni koji ih upotrebljavaju protiv njihovog historijskog naslja, a država crna gore je njihovo najveće historijsko nasljeđe zanemaruju taj moment i uzimaju samo ono barče, Srbovari su Jugoslavenčili su i tako, Jugoslavenčili to ne pominje sad su samo Srbovari, a pošto je vrlo teško to za Danila, onda da mu se spomenik makne.

SPEAKER_01 34:11

Da, da, da. Taj šivi kontekst je ustvari pojeo Crnu Goru. Prije nekoliko godina, spinjao sam to, mislim ovdje ko tebe čak u emisiji negdje onije, bio je jedodnevni skup o Vidiju Žarkoviću u Crnoj Gori i govorio je mislim kućan na tom skupu. I bilo je odgovarajući na pitanje o Srj Jugoslaviji, on je rekao jednu stvar koja jako, mislim smatram da je točno i mislim da je ustvari vrijedno zapamtiti. Svako republičko rukovodstvo u SFR Jugoslavije, osim crnogorskog je percepiralo i promišljalo tu Jugoslaviju iz republičke perspektive. Jedino je crnogorsko rukovodstvo gledalo Crnu Goru iz Jugoslovenske perspektive. Jer Jugoslavije je bilo devetnaest vijećom. Apsolutno, ali se pokazalo, istorija nam pokazuje da je to ustvari bio hendike značaja. Da li su se naše političke elite oporavile od tog hendikepa ja nisam siguran jer prosto rezultati ne pokazuju da su se one oporavile. Ja bih rad kažem da li kod nas ima političkih elita u Crnoj Gori da čuvaju ovo crno gorstvo o kojem nazvojice pričamo, ne mislim da se ono treba obavezno i isključivo i samo čuvati fotografijom Barijekom Grbom i Himnom. I to je jedno od vrlo. Nego imamo institucionalnu potrebu da se rekonstituišu parametri identiteta i države i bitisanja na ovom prostoru koji su i vjerski i socijalni i kulturni i obrazovani i politički.

SPEAKER_02 36:10

Da se bez emocija ili sa što manje emocija, makar bez mažnje govori o tim stvarima i notirao sam kao pitanja zapravo predlog za komentar da će i Nemanja Batričević govoriti o identitetskim politikama i demokratskom nazadovanju. Je li ovako bavljenje identitetom nešto što zakonomjerno proizvodi demokratsko nazadovanje?

SPEAKER_01 36:37

Ja mislim da jeste jer ovo je bavljenje identitetom prvenstveno iz točke partijske koristi bila ona izborna ili neka druga, a također je to nazadovanje iz perspektive proizvoda jer se mi konstantno zadržavamo odnosno stalno nas drže u nekom toru narativnom, u nekom toru diskurzivnom koji je de facto kasnije devetnaest rani dvadeset vijek. Mi o identitetu možemo da pričamo na mnogo moderniji i savremeniji način koji je apsolutno relevantan za osamnaest godišnjaka u Podgornici. Ja ne razumijem njihov kulturni kod i komunikacijski kod, ali je to normalno jer sam ja sad već stara grad, neću da kažem da si ti stara grad ne uvrijedi. To su ovaj subjektivan. Tako da su to sve načini promišljanja i načini političke borbe koji su ustvari prevazičeni. U stvari su prevazičene, to što će Batić da govori jeste ustvari Fina ilustracija, tad ja projektu im sada će da kaže nisam čitao njegov rad, ali to je fina ilustracija koliko fokus, apsolutni fokus na nacionalnom diskursu iz političke perspektive je ustvari štetan za demokraciju.

SPEAKER_02 38:06

Koliko u tom kontekstu inspirativna za tvoju analizu preko čerašnja, čini mi se poruka Danila Živkovića, predsjednika DPS-a da je neophodna sadnrba i crnogoraca ukoliko želimo neku perspektivu Crne Gore, stalno i DPS prije svega govori i upozorava na to da se pokušava napraviti od građanske crne gore država kao društvo naroda da ne prijeti opasnost etno federalizacije. Nije li ovakva poruka makar i nesvjesna nešto što ide na ruku upravo tim konceptima?

SPEAKER_01 38:51

Ja mislim da jeste, vjerojatno nesvjesna. Pretpostavljam da je to poruka koja je proizašla iz jedne predizborne analize pa ima značajnu populističku notu u sebi. Ali de facto ako mi počnemo razgovarati u tim kategorijama o sadradnji nacija i naroda u zvanično građanskoj državi Crnoj Gori, mi de facto idemo suprotno matici koja je definisana Ustavom i glavnim i centralnim ovaj zakonskim dokumentima. A sa druge strane ja razumijem tu retoriku jer je ona pokušaj da se da se ustvari premoste ti strašni jazovi između identitetski prije svega, između Srba i Crnogoraca koji su stalno podgrijevane od strane političkih lidera, prvenstveno lidera srpskih partija, ali mislim da to nije pravi način. Mislim da je to ustvari to kapitulacija jer je da citiram njihov slogan individualno najjača opozicionalna politička partija u Crnoj Gori pristala da se vrati u diskursivni okvir koji je nametnuo srpski nacionalizam u Crnoj Gori. Da li će sada gospodin Živković i njegova partija u tom, na tom fonu pomirenja krenuti je da organizuje okrugle stolove u Hercegnovom i pljevljima i da ujeđuje tamošnja rukovodstva da ipak se slo da bi trebalo neku zastavu staviti dvadeset jedan maja neće da se vidi o čemu mi razgovaramo ovdje o nepostojanju države.

SPEAKER_02 40:41

Pošto smo u temi identiteta samo da približim. Čini se da je jedan, nadam se ne učinkoviti makar ne toliko, a bojim se sasvim suprotno da to itekako radi. Dakle obračuna sa identitetom, obračun sa njegovim simbolima i da mi to gledamo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu zaključno se jučerašnjom porukom da dan nezavisnosti neće biti obilježavan u pljevljima i u Hercegnomom. To vrlo zanimljivo onako geografski dvije krajnje točke na rubovima Crne Gore za koji inače razni istaknuti i pouzdani poslanici historijske nauke poput Buda. Aleksi će i družine koji iznose sve što je svoje teze podkreplju citiram šleperima dokumenata A kategorije, kraj cita ovaj mi onako označavaju kao teritorije koji su se bez historijskog osnova i slučajno zatekli u sastavu Crne Gore i neće još dugo. Dakle, to stalno ubijanje crnogorskih simbola i državnih i nacionalnih koji zajedno čine taj crnogorski identitet je i ta taktika i strategija.

SPEAKER_01 42:17

Apsolutno. Ja mislim da je ta priča o rubnim regionima Crne Gore koji su kasno u nekom političkom trenutku postali administrativni dio Crne gore i da oni sve tu ne pripadaju da su to neka gotovo strana tijela, to je vrlo korisna taktika hegemonog srpskog nacionalizma jer ta taktika pokušava da projektuje percepciju Crne Gore kao nečega što su osamdesetih godina srpski nacionalisti rafinirani zvali manastirska potkućnica pa vam čitavu Crnu Goru svedu na općinu cetinje i ona postane mala i beznačajna i radikalna. I prosto vam vežu ruke, goreći nemate razloga, vi da idete u pljevlja, u rože, u gusinje, u Hercegnu i da pričate s tim ljudima o državi, o suživotu, o građanskim okvirima u kojima svi u Crnoj Gori.

SPEAKER_02 43:19

Jer oni nisu samo, tamo je već mural kajfe koji je komajadio oslobodio. Kada na tom nivou može da se laže u prisustvu ministarke kulture od kojem što ne reaguje, onda kako je moguće, ja ne mogu da se sjetim primjera države, funkcionalne države u kojoj općinski nivo vlasti može da donese tako fundamentalnu odluku o tome da ne obilježava centralnu točku savremene historije države, a da to nema nikakvih konekvencija i da ne postoji neka

SPEAKER_01 44:00

nizam države da prosto sankcionire takvo ponašanje? Ja ne znam za taj primjer. Ja zaista ne znam.

SPEAKER_02 44:08

I to je ustvari pokazatelj. Ne znam ni ja ovo što sam uzhnuo možda konstantana radiju pa. Šta to znači?

SPEAKER_01 44:16

Da li to znači da iduće godine, odnosno iduće godine, nego da možemo očekivati da neki općine u Crnoj Gori odluče naprimjer da trinaest juli nije važ za obbližavanje.

SPEAKER_02 44:29

Jer da kažu, slajimo ga samo zbog toga što je Pavl ⁇ urišić uvijek bio taj, mi u stvari govorimo o jasnim manifestacijama, administrativnim manifestacijama da država ne postoji. Kad država padne u ruke onih koji su zdušno podržavali politiku i glasali za njega koji su imali pravo glasa tada, neki možda i nisu, ali su bili duboko nesrećnih zboga što ne mogu glasati za državu u kojoj bi crna gora bila 27 izborna jedinica, beogradnji glavni grad, dakle bi se postavljali banovi kao što su nekad. Da mi je jasno da tu državu makar izvlasti nema koje.

SPEAKER_01 45:25

Pa meni je, ja sam blisko tom viđenju, znajući da nade umire posljednja, ponavljam, to stvarno. Ja se ipak nadam da će se uspjeti nešto završiti, da će se uspjeti naći neki impuls da se reorganizujemo, ne pod partijskom palicom ovoga i onoga, nego prostor se reorganizujemo oko ideje šta je najfunkcionalnija serija poteza koje se trebaju napraviti da bi se pružio smisleni otpor ovom apsolnom brisanju crnogorskog identiteta i državnosti stvari. Jer je i to cilj uklanjanje crne gore sa političke mape Balkana kao državne jedinice. Ne vidim za sada spremnost da se razmišlja o tom pravcu vjerojatno zato što su to opet neki komisi i svi moramo da predamo neke ledenice i neke jefferdare svoje ličine i vjerojatno ljudi nisu spremni ili možda tu ima nekih leaderskih aspiracija koje su neutemeljene. Naravno i u partijama je u one partija, to vidimo svaki dan u medijima da se ovaj one partijci kandidaju za lidere i pomoćnike narodnih heroje.

SPEAKER_02 46:55

Kad vi smo onima makaru jednom oni mogli da nazem on ne go je stvarno vremena da mu se ukaže pojeni, da I did ist proporu.

SPEAKER_01 47:05

Zlažem se potpuno da. To obično letari pretenduje ljudi koji nemaju skimpa. Da, ja bi ja dočio da ostajem u ovom lagonijan gotovo humorom raspoloženju. Ja sam spreman da glasam za mladog pomoćnika palog borca iz Drugog svjetskog rata ako tu ima ikakvoga materijala, ikakve čroje od koje se može kakav jamadan fini skroji. E to tako da kažem.

SPEAKER_02 47:31

Evo vidjet ćemo ovaj da ne da se nadamo nego pojaviti se to sigurno ima definitivno neke. Sigurno ima ja ima 100% istorija nas uči da je tako bilo uvijek neće valju da zakaže ovoga puta u našoj generaciji. Koliko 48 minuta nismo mogli probili želim uspješnu konferenciju, malo ste poronili s početkom u devet, ali ja se nadam da smo jednaki prijatelji koji s kojim se dogovaramo mogli poraniti to jutro jesmo i to je namjerno bilo jer smo hjerili da u tom segmentu napravimo otklonu stereotipni ljenosti cnogoraca to počnemo ujutro rano. Dakle odstupnice nemamo nego da se navije sad se na barikadama biti rano ujutro. Još jednom veliko hvala i još jednom sreće rad u petak. A vam poštovani slušaci sad kad se čitav i gledalici, hvala na pažnji, prijatel naravno želim, ne mijenjajte više, ostavite na frekvencijama na kojima se. Mijajte ono što vas ne spiriša da promijenite, a to je glas nekom starijom ljepšom je koji je moguće poprilično bolja od dana doći izbor. I merki izaša iz retrograne faze, dalje nikog samata s nama krijen i dalje mačni co.

SPEAKER_00 49:27

Druga čija radioza.