GOŠĆA VALENTINA RADULOVIĆ 14.05.2026

Tema : Može li Crna Gora biti društvo znanja?

Autorka emisije: Ana Nives Radović

Radio AntenaM

https://antenam.net

Transcript

SPEAKER_01 0:19

11 sat i deset minuta vrijeme za drugačiju radio vezu. S vama je danasan i sadovića gošćan te nem je Valentina Radulović direktorica naučnotehnološkog parka koje zahvaljujem na vremenu koji izdaje za današnje gostovanje i želim dobrodošli tu naš studija. Tema o kojoj ćemo danas govoriti je razvoj Crne Gore u nekom smislu koji nije isključivo ono kako Crna Gora da kažemo kad govori o svojoj ekonomiji i o razvoju percipira i ni ono što je u suštini možda ključna asocijacija kada govorimo o onome šta je ključna razvojna grana Crne Gore. U susret obilježavanju dvadeset jedan maja odnosno dvadeset godišnjice od obnove nezavisnosti na neki način pravimo i rekapitulaciju svega onoga što je u prethodnim dvije decenijama urađeno š koji napredak postignut na određenom planu. I kada se osvrnemo na ekonomiju uglavnom govorimo o nekim stvarima koje su s jedne strane činjenica, sa neke strane percepcija, odnosno kako mi doživljavamo sve ono što se dogodilo. Ali na neki način i dalje se konstantno kao neka stalna priča ponavljala takom svih ovih dvadeset godina da je neophodno diversifikovati crnogorsku ekonomiju. I dalje je turizam strateška grana i najzastupljenija. Ali ako govorimo o znanju, ako govorimo o tehnologiji, da li to u nekom doglednom vremenu može postati stup razvoja crnogorske ekonomije i šta sa sim onim sjajnim i pametnim ljudima i timovima koji upravo na tome rade, ali o kojima ipak ne govorimo koliko bi smo, koliko bi možda trebalo.

SPEAKER_00 1:53

Pa mislim da si skroz u pravu da nekako inovacije u širem smislu, a onda i kao neki podsku tih inovacija ICT koja je nekako i horizontalna grana, svakako i treba da bude podrška svim ostalim ovlastima prioritetnij, možda ne govorimo na dovoljno i možda nismo prisutni dovoljno na društvenim mrežama i u medijima, ali itekako se radilo na tom polju u prethodnom periodu i mogu ti reći da sam jako ponosna što sam dio neka jedna mala karika cjelokupnog tog sistema. Jer kad govorimo o inovacijama u Crnoj Gori, evo danas i poredimo sebe, danas u odnosu na prije četiri, pet, šest godina iskorak je ogromno napravljen. Možda najplastičnije da kažem, danas jedan inovator ili mladi čovjek ili ušite kreativan čovjek koji ima ideju, tačno zna kome može da se obrati, koga da pita za savjet, tko može dalje da ga uputi i poveže sa sadećom karikom u lancu, što će reći da smo napravili pak jedan sistemski značajni iskorak, napravili smo prije svega jedan kako ga mi zovemo inovacioni eko sistem koji čine infrastrukture takozvani, to su prije svega Naučno-tehnološki park kao centralna tačka, to je inovaciano poduzetnički centar Tehnopolis, jel Unikšiću i još jedna karika koja nas spaja u financijskom smislu, to je fond za inovacije. Mi svi zajedno djelujemo godinama neko je li duže, neko kraće, naprimjer Tehnopolis ove godine slavi deset godina od postojanja, Naučno-tehnološki park je negdje od dvije tisuće devetnaest godine, znači to će biti već sedma godina, fond je već četiri pet godina. Dakle već smo se polako mislim značajno povezali, ali polako napravili jedan ambijent da jedan inovator može da dođe, naprimjer u Naučnotehnološki park u svakom trenutku u svakoj fazi razvoja njegove ideje ne zato što Naučno tehnološki park ima tim koji može da opsluži sve moguće, ali baš za to što je Naučno tehnološki park vezan sa ostalim karikama i što je tu da podrži posebno tu ranu fazu. Mogu da vam kažem iz perspektive nekoga drugoga, jer sam u ovom sistemu naravno nekim drugim cipelama ili sa nekom drugom kapom dosta dugo, ja već vam dvadeset tri godine staža tako da sam odavno u ICT je nekako moja ovlast. Kao jedan inovator jedan ko faunder jednog startupa prije nekih petšest godina mogu vam reći da je nama glavni izazovio ne ni to da mi nismo kreativni da nemamo ideju, ne to da možda i nemamo neke osnovne financije za razvoj te ideje, ali struktura i metodologija šta da radimo s idejom, koji je to prvi korak ili koji su naredna, dva koraka koji su nam važni, tako nešto nije postojalo ili je bilo jako, jako skromno i skućeno. Pozivi razni koje plasira država u smislu podrške financijske alino što je mnogo važnije mentorske sada su već potpuno dostupni. Oni su sad jako rekla bih pozicionirani u toku godine na način da u tokom čitave godine postoji neki poziv otvoren i omogućava jednom inovatoru da prepozna poziciju koja se on nalazi i da se obrati. Ono što me isto radu jeste kada govorimo o ovoj rekapitulaciji o kojoj se govorila, ako bi govorili o brojkama, je li je to sad nekakvi izvještaj koji šaljemo u Europskoj komisiji, svako ili iz svog domena, mogu da kažem, naprinko, konkretno za jedan od ključnih parametara i indikatora uspjeha, tojest postignuća, u ovoj oblasti jesti jedan od indikatora, jeste koliko smo mi preuzeća, ili tako da nazovem najklasičnije. Ali to je zapravo tim ova i kompanija podržali kroz inovacion kad se to poredi sa nekim baselinom koji je bio u 2003 godini. Mogu da vam kažem da je ta brojka 50 posto veća što značajno ukazuje na to da se ambijent značajno mijenja. Ono što posebno raduje jest što se mijenja zapravo taj način razmišljanja i promišljanja ljudi. Ljudi se mnogo češće i upuštaju u inovacije zato što prepoznaju, tojest makar osjećaju da mogu biti prepoznati da to može biti njihov put.

SPEAKER_01 6:05

Kada govorimo o tome da neka inovacija iz crne gore, neka sjajna ideja, neki pojedinac ili neki tim nešto osmisli, planira na neki način to kao što je i pomomenuto dođe do sredstava jer postoje i linije podrške, postoje drugi načini financiranja, ali u suštini mnogo veće su neki strukturni da kažemo problemi i sve to. Međutim, ono što nam je možda najvidljivije ako govorimo posebno, ako govorimo o nekom protekom periodu jeste ta neka da kažemo konstantan osjećaj da smo malo tržište i da smo mala zemlja koja ne može da bude konkurentna, odnosno da odavde nešto ne može da se takmići sa globalnim igračima, da je sve već u suštini stvoreno na nekom širem planu i da smo mi samo korisnici svega toga. Koliko se ta percepcija promijenila u proteklih dvadet godina ili u nekom kasnijem periodu, posebno u smislu onoga šta kako mi doživljavamo sebe? Da li je danas neko iz Trne Gore koji je inovator, koji osmišlja tehnološka rješenja, naučna itede Da li on sada vidi sebe kao igrač za jedno malo tržište ili ipak posmatra sebe kao učestnika jedne globalne scene koja je umrežena i povezana?

SPEAKER_00 7:17

Pa meni se čini to ono pitanje svih pitanja, da i dalje nismo nešto značajno odmakli u tom kontekstu iako polako pravimo neki ambijent da bude drugačije. Rekla bih da i dalje da, upravo imamo percepciju o sebi kao malom. Ono što ja i profesionalno i personalno zaista vjerujem i na čemu i radimo jeste da više plasiramo priču ne toga biti mala država, nego više biti kompaktna, kompaktna u smislu da imamo priliku da se lakše i brže povežemo, da lakše i brže funkcionirašemo, da budemo fleksibilniji, da budemo agilniji, a samim tim da možemo i prije da dolazimo do nekih postignuća. Ono što raduje, što konkretno mogu da spomenem neke konkretne primjere koji se tiču naprimjer stanara u naučnom tehnološkom parku ili kako ih mi zovemo, da su članovi naše zajednice koji zapravo dolaze sa dostignućima koja su itekako konkurentna ne na europskom nego na svjetskom tržištu. Mogu vam reći da mi imamo naše timove i to su kombinovani timovi istraživački sa Univerziteta Crne Gore, konkretno u ovom slučaju sa Elektrotehničkog fakulteta koji su se onda uvezali i daju pravi primjer onom ciklusu zapravo zatvorenom krugu o kojem pričamo uvezali se privredom, pa to svoj dostignuće primjenjuju. Dakle, mi smo prošle godine promovisali prvi mikročip, inovativni mikročip kakvog nema na svijetu koji je dizajniran u Crnoj Gori od strane ljudi iz Crne Gore. Možda malo da se ne doveže mi na prvo pitanje koliko je to naša zajednica šira, ne kažemo va, uska zajednica prepoznala, ali koliko je šira bilo svjesna jednog takvog postignuća. Pazite prvi mikročip dizajniran u Crnoj Gori, to je nekako vijest nad dvijestima. Vjerujte da smo mi na Ošnom tehnološkom parku u sali u kojoj smo radili promociju i imali naravno da jedan skup ljudi koji radio na tome i nas, neke koji smo to sve podupirali i podržavali, ali ja sam moje očekivanje bilo, eto to bi možda pomoglo da bude odgovor na tvoje pitanje, da će to da mislim onako bukne iekne i da će čitava crna, goro o tome da priča. Mi smo imali sporadično po neku objavu u medijima i naravno odmah poslije se tu informaciju zamijenio neku drugi i neka druga informacija. Naravno neću da cijenim sada što je bitnije i što nije, ali oće da kažem takva informacija bi trebala svima nama da bude dodatni postreg da itekako smo konkurentni i itekako to što smo mali nije naša slaba strana, ja mislim da ona jest naša jaka strana, ali mislim da moramo iz svih segmenata i dalje da radimo na tome da tu svijest mijenjamo. Meni se čini da ta svijest treba se mijenja ne toliko kod samih inovatora koji su već donekli neki zrali ljudi, rekli da govorimo o nekim studentima ili u nekom tome uzrastu dva pa nadalje, da treba da krenemo od najmlađih, od naših najmlađih da polako im tu svijest mijenjamo na način da to što se u Crnoj Gori koja jeste tolika kolika jeste i koja se nalazi tu gdje se nalazi i dalje itekako konkurentni. Mogu vam reći da to je isto jedan vid nekakve i kulture, onda može i to bude i kompanijska kultura, mogu reći u mom prethodnom zaposlenju koje je zapravo i gro mog mog radnog staža, a to je talko kompanija koja je bila dio grupacije europske, mislim donekle i Svjetske, ali imaju i Američke segment pokrivaju. Ali oni su nas učili takva bila kultura koji mislim da samo jednostavno treba otprilike da gradimo i u čitavoj crnoj Gori, a to je da imamo priliku da se takmićimo sa kolegama iz drugih nacionalnih kompanija svuda po Europi, da takmićimo u smislu da učestujemo u nekim projektima, da vodimo neke projekte, da zajednički težimo ka rezultatima i da se na neki način odmjerimo. Vjerujte da nije u kom segmentu, ja sad opet fokusiram na tehnologiju ovaj dio koji se tiče tehnologije i kako nismo bili nešto inferiorni, čak šta više u nekim segmentima smo bili dominantniji. Mislim da je više pitanje ne toga imamo li mi talent, imamo li sjajne sposobne ljude, nego to kako mi njih gajimo i kako oni razvijaju svijesti sebi.

SPEAKER_01 11:30

Kako oni razvijaju svijest o sebi, kako bismo sada to rekli? Da li jedna mlada osoba u crnoj gori ono što je pomenuto već, da li je zapravo Naučiotehnološki park apsolutno je posvećen tome. Određene institucije koje bi trebale da budu podrške također u nekoj mjeri jesu. Ali da li postoji da kažemo to društveno, koliko nam još vremena treba. Dvadeset godina je prošlo od nekog građenja da kažemo nacionalnog brenda, odnosno predstavljanja Crne Gore kao jedne destinacije investiciane i u tom smislu naravno imamo svoj domen na neki način smo prepoznati u tom smislu, međutim, koliko će još vremena biti potrebno je sada da li citiramo brojkama, ali da li nas čeka još dug proces da se u potpunosti svako od naših građana, posebno ako govorimo o mladima, pronađe kao jedan učesnik na globalnom tržištu i da li će tome više doprinijeti da kažemo neki globalni trendovi, ono što oni vide u komunikaciji sa ljudima u svijetu, na internetu itede ili će ipak institucija biti tek čija podrška će biti neophodna.

SPEAKER_00 12:31

Pa znaš kako ja mislim da si im ovo opet ali možda prije jedno godinu, godinu i pol, možda bih rekla dugi put i sada ne liciciramo s godinama, ali treba će godine možda i deceniti da se to promijeni. Jer ne kako zahtijeva promjene u svim upravo u svim nivoima našeg društva. Znači, pričamo i o obrazovanju, jednom ambijentu, mislim kulturološki na neki način i sve to. Ali danas bih rekla da je taj put čini se značajno kraći. Jesmo li mi to, što bi rekli nekako zaslužili ili nismo neću sad da licitiramo tome, ali će da kažem da je momentum u kojem se nalazi crna gora sa značajno drugačiji. Ova činjenica da mi pristupamo EU po ovoj toliko ubrzanoj proceduri mislim da je pravi izlaz za nas u smislu da će ozbiljno danas ubrza. Ja istinski vjerujem da će priprema za sve ono što nas čeka do Laska u Europsku uniju tak onda kad uđemo što nas sve čeka nama biti na neki način uslov, možda i u našem glama to je važno, da stvari neke malo ubrzamo. Mislim da sve ovo što ćemo mi sada doradimo zato što smo neki način prinuđeni, cijenimo da nam to zaista treba svih nas, ali na neki način uslovljeni, imamo nekakve rock, that to značajno pokrene. And tada mislim da će polako, mislim da we sad, vidimo po nekim anketama koje se sprovode u građanstvu, that se nekako svi polako mijenja. Naravno, to su mali koraciji, ne možemo dopričavamo o tome, ali se mijenja u smislu that se prepoznaje benefit of the EU. Naravno, ja jestem fan svakako ovog process, ali ne kažem da negledam racionalno and realno, that nema naravno negativni stran, ali ako realni, postojali proces who nema nikakve negativne strane, ja bih rekao positivni aspects. And ono što je važno u contextu tworzenia, rekla bih that kao što i u životu, when we radimo, we have prostor, that to radimo. We don't have a potential that we have, which is what we're doing. And we just think that we premised spremions too, we said we're doing global sela, Europe, which is that we concurrent. And that vjerujeme that we might, makar on one of the same, which would be predicted on the world. Where is it, I is not seen to me is a lot, možda to nije za nas and fair enough. Give me gods and gdje god radila and funkcionira. Opet više zrali kao društvo, ali te stvari. To je that naši mladi who anquetirali, to sigurno upoznati. Oni željeli that rade u državnoj službi. Naravno, možda ne u tom broju, ali nije ovdje porodio that I državnoj službi zato što me stvari u ovoj državi, to je meni potpuno okay u skladu sa mladim i treba tako da bude, ne nego da ne bih radio ništa. And ta nekakva svijest o tome da mi trebamo da učimo i da završavamo fakultete s ambicijom da nakon toga ne radimo ništa, to meni se čini nekako srž svega ovoga na čemu radimo i zato se radujem što u NTP-u opet jedna ništa je mala, jedan obuhvat je mali, ali studenata s kojima se rađujemo i koji prođu neke naše programe to što vidimo koliko smo odskočili od tog od početka do samog kraja programa i što imaju jednu potpuno drugačiji pristup konkretno projektu, ali i nekako rekli bih životu, to su nekakve stvari na kojima svi trebamo da radimo.

SPEAKER_01 18:12

Pošto je pomeno, context EU integracija sa njom dolazi legislativa, odnosno uređivanje, zakonsko uređivanje i administrativno obavljanje ovlastima koje sada možda i nisu toliko ili uopće nisu pokrivene. Dakle, dolazi nam regulativa vezana i za vještačku inteligenciju, i za inovacije. Dakle, mnogo toga će biti više formalno riješeno, što znači da će netko u crnoj gori bio on autor određenog startupa nosilac autorskih prava ili se bavi tehnologijama koje europska regulativa reguliše na različite načine imati jasnije smjernice. Koliko smo mi u predpristupnom, koliko smo u predpristupnom procesu zapravo uopće bili svjesni toga svega što nas čeka, evo vidjeli smo iz nekih dosadašnjih prakse mi smo nekako čekali da nam se europska regulativa i neki principi nametnu i da dođemo do trenutka kao što smo sada, dakle, taj proces je uslijediti za neki izvjesan period, dvije ili tri godine do okončanja pregovora. Ali koliko smo mi zapravo radili na tome da prije stvaranja toga svega, evo konkretno kada govorimo o vještačkoj inteligenciji i inovacijama. Da li smo čekali europsku regulativu kao neki krov ili smo se pripremali sa nekom koliko nas na tom planu posla čeka, jer ipak je riječ o jednoj oblasti koja posebno se aspekta institucija kao što je Naučno tehnološki park, zapravo možemo i drugih nacionalnih institucija koji će čekati tu regulativu koliko smo mi zapravo bili proaktivni i da li je bilo potrebno ili da čekamo europska rješenja kao gotova.

SPEAKER_00 19:43

Oblasti inovacija, ajdu prvo da krenemo s toga. Bili smo itekako proaktivni, čak smo i nekakva preteća ili predvodnika kad govorimo o Zapadnom Balkanu na niveau Europe. Ovdje primarno mislim na strategiju takozvani pametne specializacije. Za radio that slušao budu jasno. To je jednostavno strategija koja je krovna nacionalna strategia od prošle godine, which znači da je strategija not strategijama sam ostalima. And we prepoznajemo da su inovacije naš ubrzivač ekonomskog razvoja. Na način da onda one generišu nova radna mjesta. Mi smo u tome contextu because strategic specialización u dvije tummete godini and mogu reći da smo značajno napravili. One is formira i naučite technologique party, that is that the technopolis and innovation. Prepoznaliśmy zapravo naše priorytetne oblast. Prepoznali smo oblasti where are you economy, a which treat that we don't really have nothing, but innovation in these sectors. So, the ICT about horizontal granuch, and that is the oblast of okay, and then we didn't have a cyclus. And in that context, ICT prepoznat will be like horizontal, isn't it? So in the context, we're that we are proactive and that specialization omoguer which is ubrzala, that the innovation system and raste. And we have a putting we're going to buy continuity. And so if we want to say, I see.

SPEAKER_01 24:08

Ako govorimo o razvoju tehnologija u Crnoj Gori ali i na širem području zapadnog Balkana, nego cijelog ovog dijela Europe, vidimo da je startup scena ona koja intenzivirana tokom prethodne decenije. I na neki način vidimo to je slučaj suda u regionu generalno ako o Balkanskoj startup sceni govorimo. Vidimo da zapravo je u suštini riječ o kreatorima nekih rješenja koja kao da već duži niz godina samo čekaju nekog dobrog investitora kupca da kažem iz nekog velikog eko sistema. Kada razgovarate sa ljudima sa startup scener iz regiona, oni na neki način kao da prezentuju sve to za nekoga drugog, odnosno, nadamo se da će nas neka velika tehnološka kompanija uzeti pod svoje okrilje itede E sada znajući naravno da smo zavisni od te vrste kapitala i od te vrste investicija jer ipak su u pitanju milijarde dolara najčešće vrijedni projekti itede koji čak i kada bi se nacionalna scena potrudila ili regionalno opet ne bi mogla to da financira i nije ni prirodno, naravno. Koliko smo u tom smislu, dakle startup scena, imali smo jako dobrih nekih kako pogledati bilo koju recimo brzu predizletničkih, preuzetničkih i startup ideja, vidite jako mnogo kreativnosti. Da li se zapravo završi na nekom predstavljanju i čekanju novca koji možda nekada ne dođe ili se zapravo otišlo malo korak, odnosno, da li možemo računati na to da to neće samo ostati lijepe ideje i prezentacije za neke događaje gdje će se prvi, drugi, i treći učesnik nagiti da kažemo u tom nekom smislu iz tog nekog fonda, a onda sa tom idejom nikada nećemo saznati zapravo šta se sa njom desilo. Da li tu ima nekih pomaka?

SPEAKER_00 25:47

Čini mi se da tu baš ima puno pomaka. Kad govorimo opet o inovacijama, možda i to važno, ne da razumijemo i o startupovima, to je jedna jako neizvijesna i rizična oblast. Znači, kad govorimo o startupu, nas često znaju NTP-u da kažu koliko ste vi podržali kompanija, koliko imate stanara, a koliko njih ima sad već ideju koja je ne znam, nije otišla vamo namo. To nažalost ili nas reću, nije slučaj. Inovacije same po sebi, je li startup oblast je takva da na svjetskom nivou jedan od deset uspijeva, a čak se sad te brojke koliko će tamo zadnje vrijeme još i smanjuju, smislu da je taj udio još manji. Hoću da kažem da je to ono što kad kažemo je li i venture capital, znači rizični kapital, ulaganju inovacija rizično, nije toliko pipljivo, ne možemo meni ponekad i netko zna da dođe pa da kaže, ok, ali ti meni se sad zakoni krvlju da će sad to da bude stvarno realizovano. Mislim, ja i donekle mogu da razumijem i naše privrednike koje možda ne možemo njih ni da očekujemo, mislim u ambiento where we živimo i radimo, nama glavni investitor koji ćemo tako neko prove zgradu, koja se relativno brzo može izgraditi, koju možemo vidimo napravljeno and očekujem da bude sad neki potpuno svjesni venture capital investitor. Ne predali smo zato što imamo mnogo više, mnogo više creator ide. Ali to je, vjerujte, nešto potpuno novo, to je na Europsku, and the Soviet niveau to postoji in marketing on our marketing funnel or something. Da bismo došli do ovoga što si to spomenula, a to je that mission, cjelokupnog innovativnog ego sistema, ali ja bih rekla više in our technological park is up to unicorn in Cernaghore. We may have to put puno, puno malicious, which is dehava. Take them a desetine. If I mean od njih konkurent za Unicorn, njih je jako malo. Naravno, sprečamo o tome kako mi cijenimo po nekim parametrima ili ono opće poznatim i nekakvom osjećaju koji može da se izgradi, njih ima malo, ali to je potpuno okay. To je za ovaj ambijent potpuno okay. Mislim da tek treba da još više ulažemo upravo inovacijnu kulturu kako bi što više ljudi isprobavalo, pokušavalo, ne uspijevalo krećalo ponovo kako bismo došli do te faze kojoj svi težimo, ali koja se ne dešava sama od sebe. Neđu, treba da smo svjesni ove unicorne koje znamo na svjetskom niveau, nisu se oni tek tako desili i nije išao proces tako jednostavno i lagano i u drugim mnogosređenijim sistemima odnosno na nas. Tako da sam više za to da se mi i dalje fokusiramo na ranu fazu kako bude vrijeme od mi kad prepoznamo da imamo neku kritičniju masu, onda ćemo malo više na ljude da se fokusira. Mislim, ne kažem ja ovim da mi već nemamo programe izazrelije, takozvani akceleracije, ali najviše zainteresovanih imamo upravo za te neke predinkubacije, inkubacije, predakceleracije. Akceleracija ili već dalje financiranje i traženje investitera, mogu vam reći da više puta smo imali nekakve pozive sa nekim venture capital fondovima manjim iz regiona ili iz Europe i pozovemo našu inovativnu scenu da pičuju pred njima. Ne javi ih se puno. Vjerujte. I tišta se jave ne budu na tom nivu jer možda nismo još uvijek zreli za to. Ne kažem da ne treba da imamo i tu opciju uvijek, ali treba nekako strateški da se pripremamo za nju.

SPEAKER_01 30:25

Pošto kada govorimo o razvoju tehnologije, vještačka inteligencija se kroz više, da kažemo, sfera prepliče. Jedna od njih je ona kako će ona utjecati na tržište rada. Ne samo u smislu automatizacije određenih procesa, već i načina na koji možemo da je koristimo, posebno kada određene zanimanja, određene industrije koriste zapravo vještačku inteligenciju za kreiranje svog proizvoda. Dakle, govorimo o programiranju, govorimo o svemu onome na tom planu. Sa jedne strane, pošto je bilo priče o tome koliko su umrežene institucije, koliko svi imamo zajedničku viziju, strategiju da kažemo na nekom nacionalnom planu, koliko je tržište rada i sve ono što mu prijeti ako govorimo u tom kontekstu zapravo podržano, odnosno koliko se akademska zajednica, obrazovni sistem i svi oni koji zapravo treba da spriječe da dođe do toga, da dođe do pretjerane automatizacije procesa ili da dođe do potpune smjene, da kažemo, ako vidimo konkurentnih i nekonkurentnih radnika. Koliko se naš obrazovni sistem sada već priprema za ono što dolazi kroz ovaj trend, jer vidimo naravno da se obrazovni programi mijenjaju, odnosno da se prilagođavaju nečemu što dolazi, a to je mnogo više usmjeravanja ka korištenju tehnologija koje možda na početku kada su kreirani ti kurikulumi u suštini nisu ni postojali.

SPEAKER_00 31:46

Pa to je ono pitanje koje se proživa godinama i godinama i da cenujemo nazad, rekla bi da je to pitanje vrlo aktualno i za mnogo uređenije obrazovne sisteme nego što je nas ili mogu da kažem koji su više u skladu sa tehnologijama i koje ih prate, tu i dalje postoji naravno jedan zastoj u tom kontekstu da se ti kurikulumi i sami procesi i procedure akreditacije tih novih programa i dalje dosta sporo odviju ili ti, ili možda se on ne odvijete toliko sporok koliko je sad potrebno da oni budu brži. Mislim da tu imamo još jako puno prostora za rad. Ono što mene radu jeste što mi, pošto je nama i osnivač, jedna osnivača nije samo Vlada Crne Gore, nego i Univerzitet Crne Gora i smješteni smo fizički ili u kampus univerzitetskom, puno imamo komunikacije sa fakultetima, fakultetskim jedinicama, specijalno sa ovima koje se tiču AI-a i kojima prirodno pripada da kod njih budu, kao što je Mašinski fakultet, kao što je Prirodno Matematički fakultet, Elektrotehnički fakultet. Oni mogu vam reći svako i svoje oblasti radi na tome. Ima svatko od njih neke programe i neke primijenjene oblasti o kojima govorimo. Je li to dovoljno? Meni se čini da nije dovoljno. Govorim sad i kao majka, dvojke koja treba dopiše li u Septembru studije. Ne mislim da su oni baš super aktuelni i da će ih u tom kontekstu osposobiti i osnažiti. Ali opet s druge strane, mislim da treba da pričamo baš o tom cjelokupnom sistemu jer na kraju nije samo obrazovni sistem. Treba i ta privreda da da jasnije malo impuls što im treba. Ja sam sigurna da bi se jednom komunikacijom intenzivnijom i otvorenijom svakako cjelokupne relacije mogle značajno unaprijediti i na koncu dati prilika našim mladima. Mislim da je ovdje vrlo važno we spomenuli andi because we're going to AI, or AI, and we made options or next weeks, we need to talk about AI pissmentime. But what we're saying to why digital and directly, I mean that we have to add parallel, and in that context, the private drugs, we want to swim to generate and communicate the system. It's not private, personal who we have, we should put the dress. And what we had, what I svakako znam i uključena, a to je opet nekakva praxe preporuka iz Europe, danas više nemamo vremena da obučavamo jednog programera kao što sam ja četiri godine učilo za to, sad je to tri godine, tri godine ako uči programu programski jezik ili nešto. Jednostavno više to vrijeme nemamo. Kako se to postiže na europskom i na svjetskom niveau kroz takozvani mikrokredencijale. Mi se stalno pomalo kao jednu slagalicu slažemo i stalno učimo pomalo, to su male komponente. Naravno ne podcjenjujemo uopće akademsko obrazovanje, ali govorim da se ono jednostavno potpuno reformiše mijenja na način da ja stalno pomalo učim nešto novo andovo da bi bila potpunosti u skladu sa trendovima. A s druge strane da bi to i moj mozak danas koji je tako podršen, da je pažnja, znamo na comnival, mogao sve to da apsorbuje i da bi na koncu samada mislim ono što je ključno, evo kad govorimo o programiranju, ne samo programiranje poko, nego da nauči taj matematički algoritmski način razmišljanja.

SPEAKER_01 37:05

Upra u tom smislu sam i željela da nastavimo razgovor u kontekstu onoga što ako gledamo potrebu za akademskim obrazovanjem koje je važno, koje je da kažemo nešto što ne može imati zamjenu jer znamo da sva ona zanimanja za koja se netko školova nekim van akademskim putem ipak kao što je rečeno, dakle imamo možda programera, ali ne razmišlja, ali ne logicira matematički, ne gleda stvari iz te perspektive, već je po nekoj ubrzanoj proceduri zapravo došao do određenih znanja što na tržištu se možda isplati, ali u nekom širem promišljanju i kontekstu je možda drugačije. Koliko će li sama ova činjenica da je reforma obrazovanja relativno spora u odnosu na procese koji su izuzetno brzi na tržištu i svemu onome što možemo da vidimo, koliko će to utjecati da mladi ljudi danas uopće upisuju fakultete kada im postoji dostupnost van akademskog obrazovanja, brojnih programa, certifikata itede A koliko sa druge strane treba da radimo na tome da za one koji ne žele da studiraju ili žele da neka znanja steknu u vanakademskom pristupu zapravo i koliko naučno-tehnološki park tu može da uradi ili institucije generalno koje mogu da se bave vanakademskom edukacijom na tom planu šta je još tu potrebno za jednu mladu osobu koja sada završava srednju školu i želi da što prije krene na tržište rada. Dakle, ne želi da jedan duži proces provede studirajući, umjesto da već krene, da bude konkurentna u tom smislu, koliko je potrebno na tome da radimo i šta?

SPEAKER_00 38:34

Pa mislim da se sad mnogo više ističe pitanje tog takozvani neformalnog obrazovanja. Mi o njemu možemo sad da se sporimo i ovako i onako. Ako mene mene pitaš, direktno ja sam uvijek za akademsko obrazovanje i uvijek sam njegov fan i vrlo ga poštujem i cijenim. I mislim da on stvarno nema zamjenu zaista. E sad, da li sva naša djeca koja su završila u srednju školu treba da idu na fakultet? Ne. Nama to jednostavno mislim kao našem društvu, kao bilo kojem drugom društvu, ne treba. I sad treba li mi da budemo opet fair i korektni prema toj svojoj djeci pa da kažemo ok, ako ja vidim da si ti prvo nisi nešto posebno zainteresovan, da učiš s druge strane, imaš neke affinitete prema nekim drugim zanimanjima, pa da budemo feri i da kažemo ok, ajde usmjeravaj se tamo, to je sad jedan drugi segment. Mislim da bi to trebalo da radimo. Meni se čini da bi trebalo da imamo upravo to ono što smo već spominjali, neku strukturu naših potreba. Pa da kažemo da nama danas treba X frizera, X kosmetičara, ne znam nja Y matematičara, možda profesora matematike ili X ne znam nja nekih muzičara ili umjetnika ili tako dalje. Mislim da bi od toga trebalo da se krenemo, ali to naravno ne vjerujem toliku u revoluciju, više vjerujem mali korake, a mi da krenemo od početka od nekih malih malih koraka, a mali korak is ja mislim da prije svega u svakom, u svakoj porodice budemo otvoreni jedni sa drugima, prema tome što su afiniteti djece i da ih prema tome usmjeravamo. I da isto tako budemo otvoreni i za to da ta djeca ne moraju, ako neće nužno da idu na fakultet, da mogu da steknu znanja na druge načine i da su i ta znanja vrlo relevantna, dokle god oni ta znanja primjenjuju i dalje usavršavaju. Meni se čini da je sad tu isto pitanje vrlo važno, ali to je pitanje kako novih generacija, ne samo ovih kod nas, a to je stvar discipline. Rekla bih da je možda fakultet i dalje omogućava jednu strukturu i sistematičnost koja me na neki način, naravno onda bi svi završali fakultet kad je bilo tako jednostavno, ali daje mi strukturu i nekako me disciplinuje da neke stvari radim u određenim intervalima. Da se ne zavaravamo, mislim i svi slušaoci učiti sami ili učiti pojedinačne segmente, zahtiva ozbiljnu samodisciplinu. Ja istinski ne znam koliko su naši mladi ljudi spremni, koliko god pričamo o tome i kurs o vama i kurs o nama, on zahtiva i da negdje budeš ili da nešto slušaš online, pa da nešto polažeš, pa da negdje to sutra primijeniš, nije to jednostavno. Tako da mislim da moramo prvo svi prema svom nekom senzibilitetu, ali ono što nam je zajedničko svima, moramo svjesni da ovo današnje vrijeme itekako baš skoro sa tatom svojim prije čalkom i kaže kad smo mi učili bilo kao kad uči da ne bi radio. I ako iš to takav to pogrešan concept. Šta to znači? Pričem moj tato nekog koji stvarno učio čitavog života i nije neki tipičan, ali on i dalje sad sa osamdeset tri godine kaže to je bio pravi pristup. I swing to završi fakultet ako budem affinity prema tome, ali daleko od toga što on završio fakultet će biti spremni u smislu that we završili. We want to očekuji that academia, universitete. Ne zbog našeg universiteta bilo državnog orivat, nego zbog toga što to nigdje ne postoji. Universiteti, a zaista mislim, fakultetsko obrazovanje treba nauczy, to nos disciplinu and how to učimo and how rješavamo probleme. Daje, stvari ono koliko ja tu metodologiju mogu to primjenjujem na neke konkretne zadatke.

SPEAKER_01 42:24

I još jedna stvar koje vremenom vidimo da se promijenila, ali da je možda više pod utjecajem načina na koji mlađe generacije razmišljaju, to je što generalno na Balkanu, a u Crnoj Gori možda malo izraženije da nije uvijek za razvoj neke ideje problem nedostatak kapitala jer vidimo on je dostupan globalno, već ta neka kultura neuspjeha. Odnosno, činjenica da strah od neuspjeha, strah od toga da će taj primjer možda biti korišten dalje ili jednostavno da se nakon nekog poraza ne nastavi i ne krene u nešto novo. Koliko se to mijenja sada? Da li je generacijska promjena ili je u pitanju neko postignuće kada govorimo o svemu onome što možemo da vidimo u proteklom periodu ako evo kažemo samo ovih dvadeset godina možda malo više analizirati.

SPEAKER_00 43:12

Tu mi se čini stvarno što me mnogo rado je da smo tu napravili skorak. Sad ja ne mogu da kažem čime je on sve uslovljen, ali sam baš imala priliku da budem na nekim kratkim da držim neke kratke radionice sa djevojčicama, završni razredi osnovne škole i završni razredi srednjih škola u nikšiću i na Cetinju, naprimjer. Sad baš prethodne sedmice, bilo je ne nevjerojatno iskustvo, mnogo volim kad imam tu priliku, ali sam tema je bila naravno STEM, žene u STEM ukoliko je sada to dobro ili nije dobro, u smislu da im malo raširim vidik i upravo smo pričali o tome. Ja sam ih pitala, je li kod vas ok u vašem okruženju, u školi, u porodnici, u društvu, kako vas tretiraju kad pogriješite? Kad radite nešto što možda nije li sad prepoznato kao nešto dobro. Mogu ti reći da me sami obradovalo što je dosta njih reklo da je to sad ok. Jer ja sam im onda navela moj primjer, jel ja sam neka generacija njihovih majki. Ja nisam tako odgajana. Mislim ni ja niti moje okruženje, mi smo odgajani na način treba da budeš i dobra i poslušna i disciplinovana, uvijek i stalno da donosiš dobre rezultate, a onda kad se desiti da nešto nije kako treba, onda ti ništa ne valjaš. Ta kultura se izgleda stvarno mijenja mislim da je to možda nekakva generacijska smjena. Mislim mogu ti reći da ja sad personalno od toga imam nekakvu traumu, ali to mi sad nekako mnogo smeta i trudi se da je samo i on djecom značajno promijeni. Možda to radi o viostali, tako da ta kultura greške, kultura neuspjeha se kod nas postaje, ne mogu sad da kažem da ona u potpunosti implementirana i da svi sve tako ležerno pristupamo tome, ali se značajno razširila i vidim da djeca i mlađe su više okay sa tim kad ne uspiju nego što nisu. Jer ono što si rekli što je vrlo važno kad govorimo o inovacijama, bez neuspjeha inovacija ne postoji. Jer je prosto nemoguće mislim nemoguće da sam ja došla do niveau da imam sjajno retenje, a da nisam u nekoj fazi pogriješila, vraćala se na nešto staro ili u potpunosti od početka krećela. Nama ljudskim bitima, naravno fornice when we do, and we should have bravo, bravo. Alive is to va to the problem, prije svega vjerujemy to radimo. And we vjeruferemo in se hrabri, that is važna hrabri that. And so now to segment which you spoke about financial, I'm sorry, that I want to make it where we have to say, I'm not going to do it, don't we? So I pray, okay that I had one of the sigurno.

SPEAKER_01 46:56

Tako da vjerujem svima onima koji traže odgovor koji je temelve emisije, da li Crna Gora može biti društvo znanja. Zapravo da smo poslali poruku ovom emisijom da potencijala itekako ima, ali da treba raditi na tome. Tako da mnogo hvala na porukama koje su poslate.