Mladen Jeličić Troko: Već 56 godina naš odabrani Djed Mraz - Opet Laka 100

Kada se susretnu radoznalost, iskustvo i neka od najljepših sjećanja, nastaje razgovor koji u srcima slušalaca zasigurno ostavlja neizbrisiv trag. Upravo jedan takav, očekuje vas u ljubilarnoj, 100-toj epizodi podcasta Opet Laka, u kojoj smo ugostili Mladena Jeličića Troku, čovjeka čije je ime simbol djetinjstva, prazničnog veselja i neugasle nade.

Troko, sarajevski glumac, voditelj i zabavljač, legenda je, ne samo pozorišnih dasaka, nego i prazničnih scena širom zemlje, a kroz decenije rada, postao je jedan od rijetkih ljudi u koje ćemo, čini se, zauvijek vjerovati.

I upravo kroz lik Djeda Mraza, ulozi po kojoj ga generacije najbolje pamte, Troko u razgovoru s Lakom, u prepoznatljivo šaljivom stilu, govori o vremenu, godinama i onoj vrsti ludosti bez koje radost ne može trajati.

- Naravno da Djeda Mraz ima vijek trajanja - ha preseli, gotovo je. U mojim godinama svakako je lijeva u kaburu, desna u zraku. Ali sve zavisi koliko mahnitu glavu imaš. Ako je glava dovoljno mahnita, onda ide to i do 80-90 godina, kazao je.

Uz otkrivanje tajne dugovječnosti, prisjeća se i prvog Troko Mraz iskustva. Bilo je to u osmom razredu osnovne škole, kada su ga nastavnici obukli u improvizovani kostim.

- Bile su razne sekcije - dramska, recitatorska i volio sam to jer je to bio način da zainteresiraš curice. Neko se tuk’o, neko je jako dobro igrao lopte, neko je svirao gitaru, ali taj s gitarom je uvijek izvisio - ovi ostali sve pokupe dok on svira do fajronta. Moji nastavnici su odlučili da me obuku u kostim Djeda Mraza i, dobro se sjećam, bila je jedna drugarica čiji je tata bio milicioner, a milicioneri su u to vrijeme imali nekakve jakne koje su unutra od jagnjećih kožica imale nešto kao prsluk, to sam obukao, onda sam uzeo bijele gumene čizme od jedne drugarice, koja je imala “romanijsku nogu”, od cik-cak vate su mi napravili bradu, od hamera fišek, isto ga pokrili vatom i onda sam ja, i tada malo bucmastiji, dijelio paketiće ljudima koji su zaposleni u osnovnoj školi “Vladimir Perić Valter”, ispričao je Troko.

Kasnije, kroz UKUD „Seljo“ i rad s Taibom Šahinpašićem, Djeda Mraz prestaje biti školska epizoda i postaje ozbiljan