Unframed Talks

Koliko Ljudi Živi Sa ADHD-om, A Misli Da Je Problem U Njima? - Dana Džamić | EP16

Benjamin Dobardzic Season 1 Episode 16

Use Left/Right to seek, Home/End to jump to start or end. Hold shift to jump forward or backward.

0:00 | 1:01:14

#unframedtalks 

Gošća 16. epizode 🗣️ Unframed Talks podcasta je 🎙️ Dana Džamić, ADHD coach, konsultantkinja za neurodivergentnost i osnivačica ADHD Insight Huba, sa više od 15 godina iskustva u radu sa djecom, odraslima i porodicama.

Žena koja je tokom života tri puta mijenjala profesiju, od sociologije, marketinga i bihevioralnih istraživanja u londonskim kompanijama, do sada rada sa ljudima koji imaju ADHD, autizam, disleksiju i druge oblike neurodivergentnosti.

Tek u ranim pedesetim godinama saznala je da i sama ima ADHD, dok je pokušavala da bolje razumije svoju djecu i odgovori na pitanja koja su je pratila tokom cijelog života.


U epizodi odgovaramo na veoma važno pitanje:
❔Da li su neki ljudi zaista lijeni, neorganizovani i problematični ili njihov mozak samo funkcioniše drugačije?


Teme o kojima smo pričali:
● razlika između neurodiverziteta i neurodivergentnosti
● načini na koje žene i djevojčice prikrivaju svoje teškoće
● problemi sa mentalnim zdravljem koji se mogu pojaviti nakon godina maskiranja
● Danino iskustvo sa kasnim otkrivanjem ADHD-a
● razlozi zbog kojih ljudi sa ADHD-om često biraju preduzetništvo
● načini na koje kompanije nesvjesno odbijaju talentovane neurodivergentne ljude
● maskiranje, iscrpljenost i burnout na radnom mjestu
● stigma prema neurodivergentnosti koja i dalje postoji na Balkanu
● pitanje zašto je kod nas prihvatljivije reći da je dijete lijeno nego da možda ima disleksiju ili ADHD

Uživajte! 💛


Ovu epizodu snimali smo u nešto drugačijem ambijentu zahvaljujući CIM forumu, festivalu kreativnih industrija koji svake godine okuplja kreativce, medijske profesionalce i preduzetnike u srcu Kotora. 🙏🏻

https://cimforum.me


Chapters:
00:00 Uvod
02:27 Ko je Dana Džamić?
03:52 Neurodiverzitet i neurodivergentnost
10:11 Autizam i ADHD u istom mozgu
12:20 Simptomi ili dijagnoza?
17:33 Kasne dijagnoze i osjećaj da si drugačiji
17:59 Zašto se ADHD i autizam teže prepoznaju kod žena?
23:30 Koliko ljudi je neurodivergentno?
24:52 Kako je Dana saznala da ima ADHD?
28:15 Kako ADHD utiče na odnose i prijateljstva?
31:07 Kako izgleda ADHD mozak?
32:31 Zašto ljudi sa ADHD-om često postaju preduzetnici?
35:05 Kako kompanije propuštaju neurodivergentne talente?
39:26 U kojim poslovima neurodivergentni ljudi mogu biti najbolji?
41:30 Neurodivergentnost, hiperfokus i ekstremni uspjeh
44:24 Kako kompanije mogu prilagoditi uslove rada?
47:35 Maskiranje, iscrpljenost i burnout
51:54 Koliko je Balkan spreman da prihvati različitost?
01:00:03 Kraj epizode



🔗 Mreže:

Dana Džamić - https://www.linkedin.com/in/dana-dzamic-3481861bb/
ADHD Insight Hub: https://adhdinsighthub.com
ADHD Insight Hub Instagram: https://www.instagram.com/adhdinsighthub/

Benjamin:

https://www.instagram.com/beni_dob/ 

https://www.linkedin.com/in/benjamindobardzic/ 

https://www.instagram.com/be_unframed/


Pratite nas i na ostalim mrežama - https://linktr.ee/unframedtalks

SPEAKER_01

But 30% of them.

SPEAKER_00

But ADHD potential is not a good one.

SPEAKER_01

But dyslexia is not a little bit. Like autism will be predicted, structure. So I'm not going to be asking an autistic spectrum, so I'm going to be a plate. Hello that we are interested in this theme.

SPEAKER_00

I was interested in the theme, where you present a sim for that several things.

SPEAKER_01

Tako govorimo o neurorazitosti. Međutim, kada govorimo o neurodivergentnosti, znači da ta različitost u današnjem svijetu stvara nas malo različitim i ta različitost stvara nam stvara određene izazove i teškoće i potrebno nam je više podrške. Ali u isto vrijeme, ta neurodivergentnost može da nas uči ni različitim na način da ponudimo određene potencijale koje možda neurotipične ljudi nemaju. Tako da kada govorimo o neurodivergentnim ljudima, možemo kažemo da imamo neurodivergentne i neurotipične ljude. A neuroazličito bi trebalo obuhvat. E sada u samoj zajednici imaju ljudi who are neurodivergentni, znači imaju diagnozu autisma, ali samo neuro različite. I am autistican, where smatters that autism is definitions of autism should be very, and I am autism. Tako da su se onda pojavljivali ti termini autism, koji ljudi imaju problem sa socijalnom komunikacijom interakcijom, da imaju prisustvo određenih repetitivnih navika, gdje imaju problem sa senzornim procesovanjem. Imamo ljude koji imaju DHD, who imaju problem sa regulacijom pažnje, sa regulacijom emocija, dyslexia, to je razlikuje u procesu informacija. Ljudi mogu inteligentni, ali teško učenje, teško processuje audio text, ima još objašnjenje. Onda se pojavila Judy Singer, who is australijska sociologinia, on autistična, ona je napisala diplomskij, who is very autism, ADHD, dyslexia, dyspraxia, to read a compulsive problem, nazvala neurodivergent. Mm-hmm. Tako da je tako počelo isada je to usvoje ono jedan option to ljude koji različito misle, različito se osjećaju, različito procesiraju, različito se ponašaju. I ogroman inspektor kako to utječe na ljude i koliko je to vidljivo. Ono što je bitno kažem i zašto volim da se bavimo is that kod mnogih ljudi is nevidljivo. Zato što ne smatra uklopliva ponašanja u društvu kakva postoje danas, bilo da je na zapadu ili kod nas. Uhum društvenima is malo više normalizovania, no manje.

SPEAKER_00

Interessant that there are literature who autism and the other thing is.

SPEAKER_01

I mean, there may be dopamine that we guru. Testovi se dehavaju se osoba interview, priča sa osobom ili se ponašanje kod, na primjer. Sve zavisi koliko takvih simptomi problema u životu, koliko su prisutni, koliko suječu na kvalitetu život. Now, but it's a lot of it. I am dovoljno symptom that means drugs where we are medicalizing. And we're going to be able to do it in HR and we will be right back. But there are interactions who are talking about football that you're going to be able to do. And there is a problem with so much, but there is no complexity in social. Nekim to stvar, ne toliko. Da li su se, na primeiro prepoznali, da li su imali sreće, who are sure podršku porodice. More books. And that would be a little that they are.

SPEAKER_00

That would be a deal.

SPEAKER_01

And so that's why in the diagnostic is the prepoznat is a very difficult time.

SPEAKER_00

I kako to utjecalo na vás u tim trenutma.

SPEAKER_01

Ja sam se prvo potpuno neznajući ovaj da sam ja neurodivergent. Ja sam se u jednom momentu jako zainteresovala za behaviorism kao pristup kao terapijski pristup ili kao na neki način pristup radu sa that sam sa autism. I mene je to strašno zainteresovano i to rezonovalo samom. I ja sam počela da radim da sam autističkom spektrum i onda sam počela shvatan koliko su to zanimljivi umovi i koliko razliku funkcionira. I onda sam počela ja pomalo da se identifikujem sa određenim karakteristikama. Onda sam pokušavala da razumem svoju čirku, koja je inače vrlo interesantna. I ona sama sad ima 17 godina i nikada ne bih htela da ima Edi HD, ona nikada ne bih htela da ima magični štapeć da se odregne toga jer vidim to kao veliku svoju prednost. I tokom godine, ustvari kako sam ja pokušavala da razumem pre svega autizam, pa se onda potem pomirala na dyslexia, IDHD, pa sa odrasluma, ako sam porodicama. Ja sam razumela da činjenica to je da sam, na primjer v tokom škola, morala jako mnogo da sam, da bi naučili jako malo, nisam obla ecocentrišan. Da sam onda imala tu jako ostrasch invece theme, da nisam mogla ostavim kada se pojavlina, onda kada to prestane, da im tamo effective, that is guys, that samala hobby, where I was interested in the time, but I guess you still made it. Bavila, but if I was a coach, I was not a little bit more. And that is what I should have. I'm still humored. And when I do that, I was an ADHD, there is no remote. Jer ja sam izlazila zato što su svi izlazili, ali je meni to uvijek bilo mučenje. Sad ja nisam dijelila sa prijateljima da je to meni mučenje. Ja ne znam, koliko sam ja uspijevala tada demasiram i da mi izlela kao da ja tu uživam, ali ja u tome nikada nisam uživala. Mene su žurki uvijek bile. Uvijek sam bilo uzbudjena da odam neku žurku, ali posle 15 minuta mene to bio onapor, počela sam da zivam i odlazila sam kući, znači nikada nisam uspjevala da uživam u tome. Sa prijateljima, mislim, ja imam zaista dobri prijatelje s kojima im te relevantne razgovore. Ali, na primjer, ono što sam primijetila, da u Britaniji kada smo imali prilagođavanja, said a školy, and imali to culture, small tole. Which are functionalized in the occurrence. To basically general, they're not privately, to cultural razor.

SPEAKER_00

Day on neurodivergent, so uglaven are introverted or extroverted.

SPEAKER_01

And you ADHD may be glossy, stalkoju, that they saw, they must be able to do it. So obviously, that's a good idea.

SPEAKER_00

But DHD are potencially produzeting.

SPEAKER_01

And then they're on the demoskiradu.

SPEAKER_00

Kakvu priliku propuštaju kompanije sa neurodivergentnim ljudima?

SPEAKER_01

Znači, ono što se dešava u kompanijama i ne samo ovdje kod nas, je da vrlo usko definišu poslovna ponašanja koje su počeljna. Naprimjer, često se kompanije u oglasu. Vrlo često se kaže komunikator i teamski igrat. Međutim, znači kako će komunicirano koje softverish se razlikuje od toga kako će komunicirano koje menadžer. To nije dovoljno specifič, na primjer za nekog tko može to bude softverish, to je super široko, and it's a very important thing. Ali neće se dobro snalaziti na posebnom ručku ili na nekakvom team building eventu. Ili, na primjer, u sastanku, na sastanku da se radi puno ljudi that možda ne može det audio itede Tako da hoće kažem da kompanije vrlo često gledaju ta prilagođena ponašanja i određena ponašanja koja je karakteristica koji su neodivergenti, to vrlo često ne prihvaćuju. Ja sam pomenjala jučer ponovim, na primjeru na tom forumu, ja sam pomenjala u svom govoru da ako imate primjer, na primjer, na poslovnom sastanku, imate jednu osobu koja komunicira, koja se drži strukture, koja komunicira jasno, koja se drži brrifa, koja čeka svoj red da kaže, kaže stvari u pravom trenutku. Pored te osobe imate osobu koja je nešto škraba, koja deluje vrlo kaotično, koja upada u reč, koja ne može da gleda u oči dok komunicira, nego mora da gleda sa strane na izgled, znači površno, ova prva osoba će izgledati profesionalno, poželjno i znači dobiti će silne poželjne karakteristike za to određeno poslovno okruženje. Međutim, kada malo zastanete i napravite pauzu, ova druga osoba možda ima toliko ideje u tom trenutku da je teško da artikulišete te idee, nani system ne omogućava da jednostavno sačaka pravi trenutak da ih kaže. I jednostavno naled tih ideja, povezivanje patterna, ne omogućava tu jasno strukturiranu komunikaciju. Ali što se sad dešava? I to nije dozvoljeno to komunicira na način kako nerny system omogućava, dobiti feedback, that is consistent, and dobiti and chances are obstacle in the companies who are so innovation and creativity, and we have to make it a lot of people.

SPEAKER_00

But we spawned more preachers on the spinalized who are Elon Musk, Bill Gates, Mark Zuckerberg, which are so neurodivergent.

SPEAKER_01

I da ne reaguje na određene distrakcije, da bi napravi određeni proizvod ili dobio određenu ideju. Onda postoji isto zanimljiva karakteristika a to je potreba da se nešto kompletira, da ne može da se ostavi dok se ne završi. I to je sada opet možda objašnjenje da se tako dođe do određenih proizvoda, na koje je Steve Jobs ili da se dođe do određenih ideja koje su inovativne. Zato što pojavi se ideja, ali ideja nije gotov proizvod. Međutim, postoji taj hifokus i obsesivan odnos prema tome da oni ne mogu to dostaviti dok ne kompletiraju tako da su to ustvari uloži jako mnogo obsesivnog rada koji onda uključuje jako puno povezivanje patterna, povezivanje detalje. Tako da mi ne možemo sa sigurnošću da kažemo da jeste, oni su toliko genijalni uspješni zato što su neurodivergentni.

SPEAKER_00

Da, da im upravo to pomoglo. Pa da jer spomenuli ste Steve Jobson, who've najboje projectuje, kad video. To samo dugo radi razmišlja andvara to što je stvar. Jer ja ne bi mogao, ne znam. Većinho ljudi ne bi mogli, nego bi udostelling along the way. Obzirum da 25-30% are neurodivergentni, to veliki bazen ljudi who potencijalno mogu to zaposleni a firmy, which is actually that statistics, jedna or three osobe of firmy is probably neurodivergent. And resmiš how the osoba that is.

SPEAKER_01

Tako da hoću kažem, to su nekada male stvari. Nekim ljudima jako teško sede u kancelarijama otvorenog tipa. Mnoga companije to sada već omogućavaju svaki. Ali treba krenuti od toga da se prvo vidi kako imate u firmama. Da li da li zaposleni bi možda produktivniji, osjećali se konformije andili psihološki sigurni ako biste ih pitali kako bi radili bolje.

SPEAKER_00

So many strategic on this format, I am more important.

SPEAKER_01

I know dyslexia, who processed a text process, or na bell on papiru. Ako je crno na bellom ekranu, njima se sve to igrečima, zaboli glava, počinje, svakako reakcije na to sam chol. I mean Microsoft or Apple, we have a setting. So process and processed. Meni je sadin na sastanku od dva sata strašno. To je za mene nešto najmoćnije na svetu.

SPEAKER_00

No, we still procedure that.

SPEAKER_01

Next, I saw sassim. So you're preaching. I to da vampiže, to je kao daum, kažem plave oči. I dalje postoji jako mangov that to nešto s'objet. Ali imati dyslexia, more.

SPEAKER_00

Na taj način.

SPEAKER_01

Na taj način. Da, ili sad i poći. On će sadne, ali neće moći doći, jer mu može to ne dozvolja.

SPEAKER_00

A kako vidite poziciju ljudi u kompanijama o Balkanu trenutno koji su neurodivergentni?

SPEAKER_01

Nisam dovoljno upoznat. Tako da nisam sigurna bi precisno odgovorila na to pitanje. Mislim da postoji dosta stigma i mislim da sam ne priča o tome. Dovoljno. Vjerojatno postoje kompanije, primjerice kompanije o kojoj se o tome malo priča. Mislim da se među mladim ljudima mnogo više normaliza i priča o ADHD, mislim da je postoje vrlo zanimljiva tema. To je sad zanimljivo, da li svi imaju neki misli da imaju zvukovili.

SPEAKER_00

Ili su neuroazočiti. Da je to.

SPEAKER_01

Ali mislim da je potrebno svakako pričati o tome više, normalizvali ti temu, razbiti tu stigmu i predresudu, da to znači da nešto s nama nije u redu, da ljudi sramota, da o tome pričaju. Ne mora neko da usvoji da bude dijagnostivan sa autizmom, ali može na primjer da se osjeća konfortno sa tim da mu ne priaju gužve, žurka, da mu ne priaju određene situacije, da nije razumio nekako dok mu nešto dao neku tek instrukcije ili objasnio.

SPEAKER_00

HR Vrhunski, but I preached me. I am siguran that 60% of firms who are programming, 40% of the marketing and production. I am pretty much siguran that there were lots of neurodivergent. But you think we have this trend. And definitely, definitely okay. And drug, we didn't know what you're doing. Interesa me, koja je vaša vizija za narednih 5 do 10 godina was liječno i šta biste voljeli da udravite u narednom periodu.

SPEAKER_01

Na primer, trenutka sam počela da raditi na knjigu baš o maskiranju, pošto se maskiranje se bolje razumije, but radim se dosta žena koje su u srednjim godinama, da dolazi, na primjer do tog sudaranja, između otkrivanja da su neurodivergentni ulazimo pauzu. Tako da htjela bi da napište tu knjigu, htjela bi da raditi na dosta materijala koji bi bili kao neki asisti materijal za dnevno funkcioniranje i za deadstvo i za odrasle. Tako da nisam ja toliko usko definirala. Da se nastavili sa radom i da se postigne što više za što je veći broj ljudi. A ja i sami tražim, pošto meni je teško da planiram za pet godina i da se držim toga i onako dosta screen u uspored.

SPEAKER_00

Obzirom na moje nepoznavanje teme, meni je jako drago da smo ih snimili, jer je meni dostaje i otvorenije očiju. Nadam se da će ljudima koji budu gledali ovaj podcastni, da će postaknuti na razmišljanje. Jer jako veliki broj ljudi koji neurodivergentni i treba im se posvetiti na pravi nam. Drago mi je što postoji zainteresowaną, i želim vam puno sredstva u rad. Hvala.

SPEAKER_01

Hvala.