Hayat Media BiH Podcast
Hayat podcast je digitalni format medijske kuće Hayat, u kojem se u svakoj epizodi vodi razgovor sa značajnim gostima - od poduzetnika, političara, muzičara, novinara, glumaca do sportista.
Cilj podcasta je otvoriti teme koje prikazuju stvarnost i svakodnevicu: karijera, porodica, životne prekretnice, društvena pitanja, i lična iskustva.
Voditeljica i urednica je Elma Odobašić, a emisija teče u spontanom, iskrenom tonu, s namjerom da slušaoci bliže upoznaju životne priče svojih sagovornika.
Epizode su dostupne na digitalnim platformama Hayata, svim podcast platformama i na YouTube kanalu Hayat 2.
Hayat Media BiH Podcast
Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović: U Bosnu i Hercegovinu sam zaljubljen
Use Left/Right to seek, Home/End to jump to start or end. Hold shift to jump forward or backward.
Gost Hayat podcasta je ortoped svjetskog glasa, profesor, humanista i čovjek koji već decenijama vraća nadu svojim pacijentima.
Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice 'Prim. dr. Abdulah Nakaš' u novoj epizodi Hayat podcasta priča nam o svom putu, studentskim danima, porodici, o ljudima koje je upoznao kroz svoj poziv te šta je to što ga i dan danas motiviše da obuče bijeli mantil?
Ja sam uratušao u završni u godin specijalizacije that If you znate that pomognete. I am tethered forman da um svaki dan za svoje bolesnike. Mislim da je to najbolja potvrda hipokratary zaklete. Taj osjećaj that u jednom danu možete pomoći velikom broju ljudi, that možete učiniti da ljudi uzdravia indukci, da pomognete. Imao sam takav you covid. Missil that the universe who ne postoji neki sveti odnos, to pomaganje drugom ludzko mi chwilche, čini mi se od najsviti odnosa koji uopće postoje. I mene Latinska poslova ca divina opus as humanum said there are djelomati ljudima bolove. Mislim da je mudro to me da iskoristimo i vještačku inteligenciju, sva znanja koja možemo da povučemo iz tog svijeta i da ih onda integriramo sa ljudskim znanjem, iskustvom pojedinca i zajednice, to mislim da je pravil. Bosni Hercegovina je sve više lijepa zemlja, suviše mnogo je stradalo ljudi, ima toliko svojih ljepota da bi je prepustili da sada da on ne ide naprijed. Ti mladi ljudi su šanse za ovu zemlju. Ovo je lijepa zemlja koja ima sve. Tim mladim ljudima treba prošiti šansu da oni preuzmu društvo u Celeni u svakom dijelu Bosne herceg ja mislim da su oni nama, da su oni u stvari ta budućnost da kažem 10 godina neće nikoiti od političara ružne riječ niti će ljudi vjerujte da je ova zemlja procje.
SPEAKER_04Jeste li čari zapravo i najbolji svjedočnog. Poštovani glitelji hajet podcasta dobro došli u još jednu epizodu. Moj današnji gost je ortoped svjetskog glasa, profesor humanista i čovjek koji već decenjama vraća namadu svojim pacijentima. Danas ćemo razgovarati o njegovom putu o njegovim studentskim danima, o njegovoj porodici, o ljudima koje je upoznalo kroz svoj poziv, o tome zapravo šta ga i dan danas pokreće da se ovuće svoj bieli mandil. Prof. Dr. Ismed Gavran Kapetanović, direktor opće bolnici primaries dr. Abdullah Nakaš, moj današnji gost, dobar dan i dobro nam došli.
SPEAKER_02Dobar dan poštovana alima, hvala vam što ste me pozvali. Pozdravljam vaši glavci.
SPEAKER_04Hvala vama što ste odazali u našem pozivu. Kako ste doktore?
SPEAKER_02Dobro, hvala buku, dobro je rad, uvijek nešto čovjek žuri, trči, čini mi se da nikad ne mogu stići dovoljno sve što isplaniramo danu, ali dobro, i fala book.
SPEAKER_04Došli ste na vrijeme, jeste inače tako tačni. Da moramo na vrijeme završiti, on smije no počinje u dva sata.
SPEAKER_02Jeste, jeste. Ja sam dosta tačan i volim to, to sam uvijek valio cijeli život biti tačan. Volim uvijek duč ako treba minute dva prije, nego kasnit, ne volimo kasniti.
SPEAKER_04Onda pretpostavljam da ne volite nikada drugi vama kasne.
SPEAKER_02Pa naravno, ne volim, zato što je to i nekako i poštovanje i nečijeg vremena itko. To je neka, mislim da je bitna odlika i kojom se svi trebamo učiti. Ja sam tu od bavio svog ramet, učio, on je uvijek o tome je pričao i onda mi je to baš ovaj. Znam da mi je ispričao jedan događaj koji je bio, on je imao dogovor sa, on je bio rešat Kadić, on je bio književnik, naš poznat, on je napisao i neka dijela i poezijom se bavio i znam ispričao jedan događaj, dogovorio se s njim u sedam sati na večer. I rešat rahmetli kasnije pet minuta što nikad nije radio. I dolazi rodica rešadova umjesto njega i kaže rešara ne može doći majka mu je umrla. Poštovanje drugih liječnosti, poštovanje vremena i svega ide do takvih situacija teških koje su teške, ali opet mislite na onog drugog.
SPEAKER_04Upravo vaš otec Rahmetli Munir je osoba zbog koje ste vi odlučili da se baviti ortopedom zbog koje ste zapravo i prihvatili ovaj pozu hoćete li za sami početak da nam is pričate, vi ste nekako barem razgovoru koji sam ja vaš ranije islušala, više ste bili nekako za abdominalnu chirurgiju.
SPEAKER_02Ja sam nekako kroz osnovnu i srednju školu i tako, u toj sticajo okolnosti je bio takav da je bio bolestan i onda je nekako uvijek su bili ljekari koji su dolazili, ten čari, koji su pomagali. I tako ja sam nekako s tim odrastao i želio sam i ja da pomognem što više mogu. Ta ljubav prema ocu koja je posebna i onda nekako me to usmjeravalo u tom pravcu. Tako da kod izbora studija, završio sam prvu gimnaziju, sam završio u Sarajevu. Bio sam učjenik generaciji, mogao sam priučno izabrati pravac, neki daljnji lijepi su mi bili poziv inženjera i ne znam je bio građevinski inženjer. Građevinski inženjer, jeste majka je bila mikrobiologor, Amića je moj i njegov sinistrov su bili lekari, internisti. Ali nekako sam tako da se gotovo podrazumijeval da ću ići tim putem. A onda kad sam završio studije, počeo sam vati na anatomiji kao asistent i bi razmišljao o nekoj budućoj specijalizaciji. Naravno, ne možete vi uvijek dobiti ono što želite jer neovisno od svega. Ja sam pokušavao jako se sviđala abdominalna chirija, tu sam želio i onda sam i volontirao sam dugo na abdominalnoj hirugiji. Ali to sticaj okolnosti je bio da se onda izašla specijalizacija iz ortopedije i to je otprilike nekih četiri godine prije rata. Ja sam krenuo na ortopediju i onda od jednom rat počinje i vi shvatite da je u stvari mnogo toga što je sudbina pred određenje u stvari dobro i za vas, i za one koji su oko vas jer u stvari u ratuje ortopedija i ortopedska trauma je 80 posto povrije da u stvari nose ortopedija i ortopedska traumatologija. Ja sam urat ušao u završnoj godnim specijalizacije kada najviše znate, kad možete da pomognete, kad sam imao sam učitelja dosta koji su me učili divnih ljudi, tako da je to neki bio jedan od bitnijih trenutaka u životu povezan naravno sve je povezano za neki odgoji i taj osjećaj prema rametli mome babi, znam da je mama bila zadovoljna, ona je mikrobiolog on svijetu zdravstvenom bila, tako da je čini mi se da su boje bili s time zadovoljni. A ja sam evo sada nakon 37 godina stalnog rada, ja mislim, radosan sam da sam to izabrao, da se ponovo rodim. To je to, ponovo više u isti put.
SPEAKER_04Je li otac dočakao da završite medicinu?
SPEAKER_02Jeste oni dočekao da završiti medicinu, on je preselio 1999. godine 16. januara. Ja sam već bio specialista, stariji već specialista, bio sam docent na medicinskom fakultetu, vodio sam kliniku za ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra universiteta u Sarajevo, mimo sam to 33-36 godina sam imao, tako da on. Oso you know ponosan in that period.
SPEAKER_04Yes, I know so they were going to be the lake area who brought your pretty kennule, on jealous optiku chirurgia.
SPEAKER_02Sestra i mlađa on a krenula u ginecologie, u acušture ortopanska traumatologia. Neka kojoj događaja bio takav mislim da je vezano sve za istu situaciju.
SPEAKER_04Nije vas otac nikad govorio za građevinsku da ide na tu stranu.
SPEAKER_02Nije on je ovaj bio građevinski inženjer i bavio se ovim hidrocentralama, ribnjacima, vodovodima itvo mi smo odrastali uz to ovaj crtao je uvijek crtao ima u te crteže pred sobom. Ali nekako ja mislim da injemu se medicina najšira od svih mogućih nauka koje postoje, to pomaganje drugom ljudskom vijeću. To je onako kad pogledamo nešto se bavin time, ali to je jedan najsvetiji odnos koji uopće postoji između dva bića, jednog koji je liječ i onoga koji im pomoć postoji. Mislim da u univerzumu ne postoji neki sveti odnos da čovjek koji je lekar, koji liječi nekog mu je nepoznat koji dođe i pomaže mu, pruža mu pomoć, daje sve od sebe znanje, to je zaista leči mi kao gotovo odnos maje ine djece te neke posebne odnose koji postoje u univerzumu, ali zaista to pomaganje drugom ljudskom biću čini mi se jedna od najsvetijih odnosa koji uopće postoje.
SPEAKER_04Jeste li u tim svojim počecima bili zapravo svjesni tog medicinskog poziva šta zapravo znači medicina? Jeste li bili svjesni da je to zapravo ono kako sada govorite?
SPEAKER_02Kroz različite periode života naravno vi doživljavate na različite načina, jel ta nit, ta ni se počinje, ona počinje već kroz fakultet na kojem se vi učite kroz razne predmete i naravno sebe odgajate u tom pravcu, tražite svoje mjesto, prepoznajete. I onda to je kao i u svakom drugom poslu. Ili ćete se za ljubiti skroz u taj posao i posvetiti vam se potpuno i baviti se njime gotovo kao hobijem, ili će to biti neko opterećenje da vam je žao što ste se time bavili uopće. To je vrlo važno da u životu mislim da svakog čovjeka pri izboru svoga znanja da vodi računa o sebi, o svojim osobinama, karakteristikama, i fizičkim i psihičkim karakteristikama. Taj posao je, svaki naravno posao poseban i dostojne divljenja, gdje god ljudi rade, često pošteno. Ovaj odnos poseban u tom košto što vi u stvari cijeli svoj život ste posvetili, posvetite da pomognete drugome. To je nešto što ga čini posebnim i on je kroz povijest ljudskog roda, bio je poseban. Mislim da ta znanja je već decenijama prenosim i studentima, želim da ta ista razmišljanja idu dalje i mislim da je to ključ za svakog čovjeka u izboru svoje profesije.
SPEAKER_04Sjećam se da kada sam radila jedan razgovor, spomenula sam vam prije početka snimanja podcasta dr. Eduja Gananjac kada sam ga snimala u Češku kad se tamo radi, a za vrijeme rata bio je zajedno sa vama na toj prvoj liniji pomagao građanima, sjećam se da kada sam ga pitala da li se sjećate broja ljudi kojima ste pomogli, da je rekao da se ne sjeća, ali da se sjeća broj ljudi kojima nažalost nije uspio pomoći.
SPEAKER_02Da li i vi to pamtite pračno ste jedno Jaganjac i mojih kolega i mi smo vraća praktično ono što u našem poslu posebno je to što vi u stvari desetinama hiljada ljudi možete da pomognete i uradite to. Naravno uvijek u situaciji gdje želite, a niste u mogućnosti i vi praktično te teške situacije pamtite zato što su one, nisu ono što ste vi željeli do kraja, jel to je nešto što je osobeno od posla posebnost. Vi kroz svoju karijeru susretnete desetine hiljada ljudi koji pomognete, who operate, radite oko nimi, brinete se za njih, upoznate njihove porodice ore postinate practical porodice in which we litchete choveka on a situacije ne uspelo se ono što we bolest will ja so okolnosti, also any Ratney will not need to bolt with some pressing or six years that you might need to know what we start. To be next to the Latin position that is divina, open sede, but body to store on the više.
SPEAKER_04Mislite li da će ljudi, that će čovjekanstvo dobiti taj leak za karcinom. Evo vidimo što se sve dešava u svijetu i koliko napreduje i tehnologija i vještačka inteligencija, čuda. Mislete li da ćemo dobiti taj leak za karcino?
SPEAKER_02Ja mislim da će ljudski rood doći do tih saznanja kako je kroz historie, kroz povijesko, dolazlo do različiti oboljenja, bolestivali lijekovi za njih. Nekako je chovjećanstvo uvijek kaskalo, uvijek je kaskalo, ali je dostizalo. Tako da mislim da i to otkrićem doći, that će nakon toga without nešto drugo to samo all'argentus na, ali mislim da rade desetine, stotine hiljada ljudi u laboratorijama s širom svijeta tragaju. Dosta toga je unaprijeđeno. Dosta toga je onkološka znanost je, možda jedna u medicini od znanosti koje su najviše napredovala. Vi danas imate produje života koje je bilo nekada nezamislivo liječenja, izlječenja koja su bila nezamisliva. Tako da mislim da pred ljudskim rodom su naravno i dalje iskušenja, ali će ljudi koji su svoj život posvetili znanju, otkrivanju novih lijekova da će sigurno naći taj put.
SPEAKER_04Da nadamo se iskrenu. E vrat se sada ponovo na te vaše studentske dane. Sad ne znam koja je razlika u godinama između vas, brata i sestre, ali pretpostavljam da li je u jednom trenutku se potrebno ste tri studenta medicine u kući.
SPEAKER_02Ovako, znači, između brata i najstarijih parsne tri godine stariji od mej, a ja sam stariji od Fatime. Sestri je najveće tri godine i nekoliko mjesec. Tako da je zanimljivo ste pitanje, zanimljivo ste pitanje postavili. Ja i brat smo bili, znači otprilike smo bili tu, sestra je bila u srednjoj školi, onda kad je bat završio, sestra je tima je došla na studije i tako. To je neki ovaj, tu smo se susretali, ali pod ovo je uglavnom, mislim da nismo ni jednom bili sve traje.
SPEAKER_04Šta roditelji kažu? Kako je živjeti u kući sa djecom koja toliko uče i pretpostavljam mislim, medicina je ali mnogo je teško i zahtijeva puno učenja, puno odricanja. Vjerujem da niste imali tu neku mladost koju možda imaju neki ljudi koji su izabrali možda neki hajmo reći lakši poziv. Vjerujem da ste dosta života proveli uz knjigu.
SPEAKER_02Naravno, naravno, i praktično cijeli život. Prvo i dan danas, i dan danas vi u pripremi nekih zahvata, stavite knjige ispred sebe, ponovno analizirate. U stvari je to cijeli život koji je obilježen učenjem. Ja sam običajen dobabno i sobie ući na podu. Ja naprimjer nisam ušao za stolom, nego sam učio na podu. I onda knjige rasprostrijen i tu tak u satima, satima, danima, mjesecima itko, ali zadovoljstvo tog nekog koji svi studenti znaju tog položenog ispisa, jer tad je bila čuvena anatomija, to je bilo, tad je bila onda se smatrala najtežim predmetima.
SPEAKER_04Je li dan danas čini mi se anatomija.
SPEAKER_02Ona je ona je jedna od najzbiljnih ispita. Ali u tom periodu kad je bio profesor Haro Helmović koji je utemeljio tu katedru, bila je profesor Šečerova, profesor Duberović, profesor čuš. Jednostavno je bila cijela jedna plejada izvanrednih profesora, smatrala se u tom periodu anatomija najtežim ispitom na medicinskim fakultetima u Europi, daleko najtežim ispitom. Vi ako biste otišli u Švicarsku, to je bio pred neke u Jugoslaviji, odjetete u Švicarsku da prije possociraju anatomiju vam odmah ništa ne traži, anatomija se odmah priznaje. Ona je bila je zaista posebna. Naši profesori su imali duge crne mantile u salama za disekciju. Tako to je bilo nešto što mi smo učimo to iz historije medicine, slike naših starih profesora, to je baš tako izgledalo, to je baš tako izgledalo i znam da kad sam, ja sam na trećoj godini kad sam položio anatomiju, onda profesor Henet Delbirović me pozvao da profesor Sa Šećerov da budem demonstrator. Da ja mladim generacijama pokazujem anatomiju, a institut je mene plaću kao studenta za to. Znam da sam bio beskrajno ponosan, ja sam dobio taj crni mantil, znate li idu svi u redu, ja sam zadnji u redu. Student jer su sve so astenti, docenti profesori, ali sam tako bio ponosan činom se da le vidim jer anatomija je nešto zaista što je posebno za medicinu je posebno. A ti ljudi koji su bili temelj, temelj te anatomije su zaista davali tu jednu silinu medicinskom fakultetu Saref.
SPEAKER_04Da li danas imamo takvi profesore?
SPEAKER_02Imamo sigurno imamo sigurno naravni katedrama, naravno da imamo ono što je bilo posebno z toj katedri, je bila jedna disciplina koja je bila između profesora who is šated and a demonstrator. To je takva jedna hierarhija gotovo voyna koja je impresionirala i mislim da generalno u medicini, u medicini je vrlo važna hierarhija. Oni koji vode da budu naravno najviše uvažavani andaju da budu svojim životom, svojim znanjem, svojim učenjem, svjedoči, da zaslužuje da vode jednu katedru, jedan institut, bolnica nije važno. U toj hierarhiji mora da bude jedna bez, možemo diskutovati u svemu, ali mora biti poput vojske, mora biti jedan bezpogovorno izvršavanje onoga što smo se dogovorili. Inače, ako nema, to vam je onda anarhija i to onda ide sve na štetu bolesnika itko nešto što naravno da na tome trebamo daći da radimo, na tome i dalje svi zajedno kao društvo da zaista na svim pozicijama budi koji to zaslužuju, a ne onih koji to dobivaju na razni način.
SPEAKER_04Koliko se doktor studiranje medicine danas razlikuje od vremena kada ste vi studirali imali puno razlike.
SPEAKER_02Prvo ima sigurno razlike zato što mi smo imali Velike generacije su bile, su bile generacije. Kampočina, nas je bilo 360 na prvo godini. Sada su manje su te generacije. Stranovništva je generalno manje. Prolaznost je bila značajno reduciranija, značajno reducirania. We ste imali već na drugoj godini studija, već na anatomie ste vi imali gotovo trečinu generacije koja je napuštala medicinski fakultet što s jedne strane naravno i nije dobro. S druge strane takav je drill bio, drill studenta koji njega i danas ima to ta surad while we mogli student medicine orto više professori who sada preoci da to dobro, da je dobro that učenje rad, marljivost, beskrana predanost on poslow, that to je stvar jedini put za uspjehe ne samo medicine, nego našeg društva u Ciline. Bez toga, bezkrajne predanosti učenja koje ne poznaje granice, koje ne poznaje odmaranje, beskrajna predanost od tome što radite mislim da nas to može kao društvo spast.
SPEAKER_04Pošto danas, evo malo što sam isto spomenula te sve tehnologije koje imamo, vještačku inteligenciju itede U mnogome to može pomoći ako se znamo koristinu. Nekad može biti jako opasno, pogotovo u pozivu gdje ste vi pogotovo u tim danima ili tim studentskim danima jer studenti trebaju da primaju znanje, a ne da znanje na neki način imaju, odnosno koriste neku vrstu tehnologija da bi došli do određene ocjene itede u pravu.
SPEAKER_02Sve te tehnologije treba maksimalno koristiti i učiti nove generacije. Na tome, ja ću vam jedan primjer navesti. Ja sam završio jednu davno ima deset godina obuku na robotima u Turskoj na Kadikevi. Je bio jedki centar za obuku na robotima i radio sam sa mojim kolegom i Brahimom sam radio operacije sa robotima i danas to radimo. Međutim, imaju dva rota, jedan se zove Mako, a jedan se zove roza. To su tako dva robota s kojim radite. Ono što sam primijetio i što je naš zajednički zaključak svih nas koji smo njima radili u stvari da taj posao koji radite, čovjek kontrolšije robota, robot kontrošije čovjeka. Dakle, ukoliko biste pustili da robot radi bilo šta samo za vas, to ni nešto ne bičilo. Dakle, bez čovjekovog uma to ne vrijedi ništa. Ali udružen sa čovjekovim umom to je nešto što je veliko unapređenje. Dakle, ponovno je ljudski um, znanje, uvijek je nešto što vodi, što daje snagu tome. Imate našeg kolegu, on je u Bambergu, on radi, on je jedan vrhunski majstor na robotima, on se bavi urologijom, vrhunski jedan majstor, nas čovjek izmanja luke. O tome često diskutiramo, planiramo i neke edukaciju, ako je ono ureu. To je sigurno da budu da budućnosti ide u tome pravcu, ali ponovno vjerujte, samo učenje, rad, marljivost. Ne postoji nešto što vi možete dobiti na brzinu, na fo, lukafani, na neki način, nekim besama i vecama prava, jedino pravo temeljno znanje ono jeste vi svoj život uložili u to. Mi se svi dobro znamo, mi u svakoj profesiji svi se znamo jako dobro koliko tko zna kakav je koveo život vezan za rad, učenje. I to je nešto što je s jedne strane i dobro. Jer mi imamo međusobni respekt, isključivo na osnovu rada, marljivosti, rezultata i jedne beskrajnije predanost.
SPEAKER_04Kad već spomenuli ste malo česte rote, znači građani se ne trebaju briti da će roti preuzeti.
SPEAKER_02Neću, sigurno, oni sigurni, oni bez ljudskog guma ne mogu ništa.
SPEAKER_04J mislite da je to samo u medicini ili generalno u svim ovlastima.
SPEAKER_02Generalno u svim ovlastima, vi imate vi imate u raznim područjima, bilo je, imate u McDonaldsima vani imate one robote koji dostavljaju hranu kad sjedite, ali mora čovjek staviti nema, vjerujem bez ljudskog guma, od tih najprosti stvari do najsavršenijih, najsofisticiranijih stvari, ljudski um je taj koji je ustvari ta jedan, to jedno svjetlo koje nosi svu tu tehnologiju. Mislim da je mudru u tome da iskoristimo i vještačku inteligenciju, sva znanja koja možemo da povučemo iz tog svijeta i da ih onda integramo sa ljudskim znanjem i iskustvom pojedinca i zajednice, to mislim da je pravi rezultat.
SPEAKER_04Koliko ima danas tih seminara gdje se mogu iskoristiti potencijali vještačke inteligencije u medicini?
SPEAKER_02Ima u Medini, imate vi sada imate velik broj kurseva, imate u zemlje, imate u inostranstvu na raznim stranama. To je stalni napredak u tom polju, zato što ta jedna ukupnost znanja koji možete povući iz tog svijeta je odlična, ali ona mora biti vrlo ozbiljno redigovana od ljudskog guma koji mnogo zna. Zato što možete biti zacrpani sa velikim brojem pogrešnih informacija koje vas mogu odvesti u pogrešnom pravcu, zato je ljudski um, ljudsko znanje, nešto što je.
SPEAKER_04Potrebno imati predznanje kako bi ste.
SPEAKER_02Da biste vi mogli u stvari uopće to koristiti.
SPEAKER_04Da, doktore, ono što me interesuje, jeste tko vas inspiruje u životu, u vašoj profesiji, ali evo i privatno.
SPEAKER_02Naravno da bi najveći dio svojih svog nekog unutrašnjih potencijala i svega nosite i svoje porodice is ljetinstva, onda posti, suprogali, hamza, to su vaš neki unutrašnji mir koji dobivate, ukohle se vraćate. Navno da je to jedan duhovni svijet u kojem we vjerujete that we ono što we radite dobroćete, sa drugie strane osich that you know, that we dall snag, that we had optional snagged, that must be very black. I tako se svaki dan da čovjek cijeli život, pomoći drugom ludzko bić.
SPEAKER_04Koji su trenuci tada bili najteži zaraditi? Ili možda evo trenutak neka.
SPEAKER_02Bilo je dosta teških trenutak, bilo mi je nekada činlo da jednostavno ne možemo, da nećemo moći savladati što nas čeka, što se svakodnevna ta granatiranja, to pogibija ljudi koji vi svakodnevno zbrinjavate. Naravno da su to veliki masakri s jedne strane, veliki broj ljudi koji stravava, koji sbrinete. S druge strane, nekako vam je teško jedan dio vaših kolega odlazi u tom periodu jel vi tu ostajete u zatvorenom gradu, bez struje, bez svjetla, bez višta. Dobro moga, I danas mami brachi, to je zima 1993 godina, we streak some to preach on to me, Zimski period, this is February, Mark, Kratky Daniel. And I think that's a very good idea.
SPEAKER_04Niste nikada mislili odustati?
SPEAKER_02Nisam, nisam nikada mislio odustat. Jednom sam nedavno sam imao predavanje s studentima medicine na YouTube so oni zvukli to, nemojte otići. Moj savjet je svim onima koji su lekari, to oni koji liječe, medicinski ten shari, sestre koji mogu pomoći bilo kad u bilo kojoj situacija, u bilo kojoj zemlji da se nađu u takvoj situaciji, vrlo je važno da ostaju na tom mjestu. Kad imate profesor Stričić inče, ona gene koleg priorata i moj učitelj. Rekao je kad je počeo i bilo još struje na televiziji, on kaže zadnji ovaj grad treba da napisti svećenik ima u smislu, nakon svećenika može onda lekar. Lekar je taj koji treba da ostane uz molestne, u svoje sugrađane i to tako da nisam nikada o tome razmišljao. I moj savjet svakome tko bi bio u takvoj situaciji da ostane, da pomaže jer kad prođu sve te godine, sve to vrijeme budete ponosni na taj period što ste u njemu radili koliko god je to jedna teška kriza i tegoba, sa druge strane ta vaša odluka je vručanstven i ona vam onda daje snagu cijeli život. Vi ste ponosni, a dakle kažete, ja sam bio tih četiri godine spreman da umriem svaki dan za svoje bolesnike i mislim da je to najbolja potvrda i pokrat ove zakljeće. Vi ste ostali tu, ište svaki dan ili ste išli prema bolnici Pješki, ili ste išli po ratnim bolnicama, gdje su bile ratišta, gdje ste liječili, gdje ste riječili ljude. Mislim da je to najbolji pokazatelj odanosti hippogratu i zahled. To je ovaj priča posvjećena svim onim građanima Sarajevas i građanima Bosne Hercegovine, ali i svim zdravstvenim radnicima koji su odlučili u tom trenutku da ostanu i da sudbinu i svoj život posvete ranjenim bolesti.
SPEAKER_04Vi ste tady zapravo ispoznali što znači taj vaš poziv, što znači ta humanost koju taj vaš poziv posjeća.
SPEAKER_02Naravno, naravno, vi vidite u tom trenutku kada previjate terrane, liječite, imamo sami činina se da te rane, mi nemamo ništa, nemamo struje, nemamo vode, liječimo. Čini mi se da su te hrane bile bolje zarastale od te naše ljubavi kako smo mi želi da pomognemo tim ljudima koji su ni krivi dužni na ulicama ubijani, ranjavani, dci koja su stradavala bez ikakvog, bez ikakve krivnje, onda vi još više želite da pomognete. Vjerujte, imao sam uti said that te rane zarastaju još više od naše tolike ljubavi, svih nas. Ono što je možda zanimljivo, taj osjećaj da u jednom danu možete pomoći velikom broju ljudi, da možete učiniti da ljudi pozdravljaju i u kući, da pomognete. Imao sam takav jukovid. To je prvo taj jedan strah svih s kojim se susretnete, taj svakodnevni ulazak u prostore u kojim su bolesnici, koji su najteži onda sa vašim timom koji su činili neki divni, veliki ljudi, Mahir, Anel, Anela, Edna, Elma, Marina, mislim da nekoga ne zaboravim. Imalao sam utjecaj kad ulazite svaki dan i svjedočite sutra da već 30-40 ljudi je sutra ide kući. Da narodni dan vi primite 50, njih 30 ode kući. Vi se u tom obilasku, u tom liječenju upoznajte s ljudima, družite se s njima, razgovarate, hrabrite ih, pomažete im. A s druge strane dobijete ponovno taj sam isti ostaj ima u ratu. Da onaj koji su izlječeni, naprimjer leželo kod nas u jednom momentu leži tristo ljudi od kojih je barem polovina umirućih. I onda se borite, za njih, borite se, onda prežive, odlaze kući, jedni dolaze, drugi odlaze. Taj jedan osjećaj da ste pomogli tim ljudima i vratili njihovim porodcama, to je ostaj koji se ne može platiti niči na svijetu, jer to je nešto što je stvarno posebno. Ja sam ta dva perioda bi u svom životu izdvojio ako sam ikad nešto dobro u životu radio to su ta dva perioda.
SPEAKER_04A kvo uzmemo ta dva perioda u obzir, u kojem periodu ste vi kao ljekar osjećali već u strah, da li u periodu rata, kada ste stopite s druge strane znali s čim se susrećete, odnosno šta možete očekivati ili kada vam pacijenti dođu sa kakvim ranama mogu doći dok u covidu, vi ali ni mi, nitko od nas nije znao šta je to, šta je covid, šta donosi, šta se može desiti sutra itede Čije su sam razmišljao o tome odlično vam je pitanje, čije su sam razmišljao o tome koji je strah gori.
SPEAKER_02Ovaj prvi strah je nešto što vidite jel, to su granate, to su ti pucnjave, maci, snajperi itko i to je jedan oblik straha. Ovaj oblik straha je opet drugačiji, nepoznat. Nepoznate jer ja sam bio među starijima koji su tada ulazli, to su uvijek nekako bile kategorije koje su imali znanja, ali taj virus, to je tako za krupnije ljude, deblije to je uvijek bilo najopasnije. I onda kad ulazite nekako, ja sjećam se te noche kad sam prvi ptušao među stotine tih ljudi, bolesnih kojima je teško, mi smo otvorili naš izolator. Ja sam malo prije toga postul direktora općenite volice, kad smo taj susret, naravno da vas je strah. Ali tu jeste taj trenutak. Kad nas je najviše strah, mi onda kažete u redu, ja ću prevladati i u tom trenutku vi prelazite drugim ljudima, pomažete, tu je taj najjednačiniji trenutak, kad vi kažete dobro jesra mi, strahim se ja ne razbolim da ne umrejem, sve mi je to strah. I svi ju je naš strah. Ali mi ulazimo, a tu je taj skok, to je taj kaprikanski obrt kad vi kažu u redu, evo ako se razbolim, ako umrem ili bilo šta, ja znam da sam ja to radio zato što sam želio da pomognem nekom drugom Skombiću. To je taj trenutak koji ustvari, to ustvari suština medicine. Nakon kad pogledam sada sa jedne vremenske distancije, ustvari tu je suština medicine. Jer ta žrtva dok učite, radite, ne hodate po kafanama, ne lumpfujete, nego učite, jer morate učiti, ne možete vi znanje dobiti onako. To morate, znači žrtvujete se taj cijeli jedan period, ali zato dobijete za sve to što proživite, dobijete tako jedno unutrašnje zadovoljstvo, jedan unutrašnji mir koji je ustvari koji govori o jednoj, s jedne strane predanosti beskranoj, ali vratio vam se, već vam se na ovom svijetu vati, ako i na drugom. Vratim se kao jedan dio nosaj unutrašnjeg ponosa što ste uspjeli taj komparikanski obrt, taj izazov da savate.
SPEAKER_04A kako doktore vi lekarije, evo konkretno vi kako prevazilazite momente koji su za vas teški, a to su kada operacije ne uspiju, kada pacient ne preživi. Kako uopće kada idete prema porodici da saopštite šta vam prolazi tada kroz glavu? Kako te trenutke izbijete iz svoje glave, da možete dalje nastaviti ili je to zauvijek u vašoj glavi, da li osjećate nekada, imate li taj osjećaj krivicije, kako to prezila zit?
SPEAKER_02To su stvari najteži trenuci u našem radu kada trebate da se opštite neku lošu vijest, bilo da bilo bolesti, bilo o lošim.
SPEAKER_04Koliko ste vi zapravo ljakari i psiholozi?
SPEAKER_02Tako i ustvari ono što je bitno, što je bitno ja bih svako mi savjetovao ko se bavi medicinom, ja bih svako mi savjetovao da uči beshrajno, da radi beskrajno, baš zbog toga. Da sve ono što uradi, da zna da je uradio na osnovu ogromnog truda i znanja i da ga ne grize savjest i ne peče savjest jer nije nešto dobro znao. To je znači ključ i to bi bio neka uputa i studentima medicine i svim mladim ljekarima. Cijeli život u stvari vi učite ne samo da dobro to znate, da možete pomoći, vi učite i zbog sebe da svaki vaš korak u vašem životu, vašem radnom danu bude ispunjen time da ste vi uradili najbolje što ljudsko obiće može. Naravno i život i smrt ne pripadaju nama, to pripada stvoritelju. Ali mi smo ti koji stojimo na toj granci i koji moramo da uložimo sve ono što smo stekli. Ne možete vi biti humani na osnovu toga što ste se rodili od nekoga od roditelja da su bili humani ili dedo i naneetu. Vi ste humani u medicini onoliko koliko znate. Ali u svakom drugom pozivu, vjeruje samo koliko znate, ajmo osobito u medicini. Humani ste samo onoliko koliko znate. Dakle, onaj tko ne želi da posveti svoj život učenju, radu, beskrajnoj predanosti, bolje je da ne bira ovaj put. Jer će stradati u tom putu, svatko ima savjest, da neće štetu nekome jel i to onda je to onda vuče teške posljedice po pojedinca. Zato je važno koliko je bitno da učite i radite zbog vaših bolesnika, a toliko isto važno zbog vas samih i zbog vaše savjesti. Da znate da ono što ste vi učinili je najbolje jedino što se im moglo raditi.
SPEAKER_04Koliko vam vjerora u svemu tome pomaže? Evo nekoliko puta ste kroz razgovor ali spomenuli Boga Stvoritelja.
SPEAKER_02Naravno ja sam odgajan sam u poruci u kojoj je odnos prema Bogu poseban. Naravno da mi pomaže zato što usodne uradu, provodite život na granici života i smrti. Vi ste tu, vi tu stojite i sada izlačite, pomažete, činite i vi ste svjedoci dešavanja desetina hiljada sudbina pred vašim očima koji se odvijaju. I naravno da vam to daje jednu snagu i razumijevanje, jedno razumijevanje procesa značajno bolje upoštujući sve naravno svjetonazore, a evo meni zaista to mnogo znači.
SPEAKER_04Jeste li lekare zapravo i najbolji svjedoci tog Božek čuva?
SPEAKER_02Jesno sigurno svakodnevno trenutka rađa na djetata tog veličanstvenog čina do kraja života umiranja, svjedoka održite za učenika koji umire na tom putu to e mi zaista to možemo svjedočiti.
SPEAKER_04Doctor, vaše dvoje djece koje ste was spomenuli Lamia i rekli ste Hamza Lamia studiera medicine.
SPEAKER_02Yes, I want to go to medicine and sad, yes, on izabrala taj put on a to a volcla. On a to volley, I probably need some bioza. One is to srcano, tolerately. Što planira? Pa onda sada je to još zadnju to rano, ona je sada prvi dio posla i taj neki ako bug, akazavši lekara općenite praxi, pa onda ima vremena da još da traži ono što je najbolje za njima.
SPEAKER_04A niste vi razgovarali o tome šta bi možda mogla ili da li je tjela to bilo?
SPEAKER_02To pišamo svaki dan. Saki dan precišia.
SPEAKER_04A da li htela vaše putem da krene.
SPEAKER_02Pa ovaj put, ovaj jedan put ortopensko hirvea, jedan težak put. Smished ne samo ovoga stajanja i rada, nego i fizički težak. Fizički to ista težak put. Ali se sviđa, sviđa i chirurgija, sviđa se psihijatrija, svi pediatrija andy. Hamza is drugs here on a drugim economie and se to sviđa. On je vole switch posao economski, financija, knjigovodstvo, business, nove vrijednosti. Ima rodbine rođaka koji su, jednog rođaka kamera koji u njemu to priča, s oduševljenjem to gleda i to je potpuno jedan drugi svijet, a on je izabrao i on to stvarno voli. On to stvarno i meni objašnjava milli on stvari koje ja i kad mi objasni ne razumijem. Stvarno ta ekonomija, to je jedan poseban, poseban jedan svijet koji ima svoje zakonitosti, ali koji isto tako traži i učenje, i rad i marljivost, sve i to je i dobro je to da bude malo više roli.
SPEAKER_04A šta je sa vama, vašom sestrom, bratom, imate li vremena da se okupite, da razgovarate, da li su teme o poslu ili imate vremena za druge neke teme.
SPEAKER_02Pa uvijek imamo nekih tema, ali ja sam naravno, nalaze smo dok mi je majka bila živa, ona je presela 11. Jula ove godine, uvijek smo se oko nje ukupili i tako, ali ja sam išao to. Io sam dok je bavo, bio živ, onda kad je baba preselio, ja sam onda svako jutro ujutro i za pet sati išao kod mame onda pimo kaffe, pričava malo discutonemo svemu. Onda ona mene isprati na terasi, ali ona stoji na terasi manisprati, ako sam ja već a stare, you mache, tak broad of them uitru, but pimo kaffe pričava, onda cestry, oni codnos to imam uvijek imamo tema. Naravno, putsmo medicini onda uvoysi with the teme on a kote body. So, when I say baby more, he said, it has a bitch here. Yes, yes, yes. But on a stvari, on a najveća žrtva to save. Namere si shotrigo, nisam gotovo nikad bio kuć, nikad o to nisam beako, nemate subote, nema nerdia, nemate ništa, ne možete planirati. Stotine puta sam se sjela ustavo prijatelji ili kod nas to nimi odim. Jer jednostavno je takvo, kad was go zone, we morate nema to petak subo ta nedelja, sam pročitao smrt, ne čeka ponedjaka. Morate iste seconde ono što je vaša obaveza da uradite, ali evo nekako ta kombinacija je zanimljiva. Naravno da je uvijek je neka žrtva u tom odnosu i za onoga što vi radite. Uje vam stoji neko nosi taj teret toga. Uvijek ye trudim da uvijek nađem vremena koliko god, ako sam stary, čini mi se da su, da im to neka who you will splaniram put to vania, not whoam neke operacije vanny ore converso orstanding that you did some normal day more comunicaciju who are to obey. That's what you're very tesho.
SPEAKER_04Do you know that planirate the doctor to obviously want you?
SPEAKER_02Naravno rado, a bull dragi say to trench.
SPEAKER_04Niste se postavili neki određene?
SPEAKER_02Nisam nikad u životu neke welke planove ando. Ono što možete isplaniate za neki kratši period, a uvijek sam nekako molio Boga da me vodi putem koji je najbolji, who are najhajarniji. Nekad vi mislite nešto je dobro za vas, ono nije dobro za vas. Nekad mislite da je nešto. To je, kako rekao, neka stvar, neke životne filozofije. Ne možete sve isplanirati u život.
SPEAKER_04Kako doktore isplanirate jednu veliku operaciju, kako protiče to vrijeme do te neke velike operacije.
SPEAKER_02Pa ovako imate imate različite vrste naravno operativnih zahvata i oni koji su posebno teški, obično vi dva, tri dana prije toga počinete razmišljati o tome. Noć ili dvije prije toga malo još iznaproite sebi analizu, malo se poslužite knjima tko vam treba, napravite napravite sebi u glavi put. Sutra k dođete, vi već sve imate u glavi. Imate prvu opciju, imate ukoliko ta ne uspijeva, imate drugu. U svakoj situaciji imate izlaznu strategiju kako pomoći čovjeku jer vi dok neki dvije tijela ne otvorite, ne možete ni poznavati uvijek put. Najbolji su oni zahvati kada ste vi dobro isplirali dobro, preživjeli operaciju i ona ide tim to koliko. Inače treba ide tako da ona ima svoj početak sredinu kraja, završnicu, naravno da postoje zahvati koji su kraći, neki brži i tako, postoji oni koji su jako dugi koji traju i popola ili cijeli dan. Najduže sam bio u sali, profesor Hamza Olo, on je bio moj kolega iz Istanbula iz Florence Nightingale Bonce, be mirza my collega išlo. Oprisali smo od naše sestre smo dijete operali, teško stanje je bilo kiše. Mi smo počeli, bila je nedjel, mi smo počeli u 28 sati operaciju. Završili smo je u ponedjeljak u 11 sati. Operisali smo negdje nešto manje od 30 sati.
SPEAKER_04To vrijeme ste bili u vrijeme.
SPEAKER_02Izmaknete se u tokom zahata, se izmjenite od jednego da se napije vode u toaleti, ostalo što treba i nastavljate. To mi je najduža operacija bila na jednom pacijenu. Što se tiče operativnih zahvata, na više pacijenata, to je bilo više puta u ratu naravno. Kada vi počnete da uperšete jedno jutro, a završavate sutradan ujutro, sutra na večer, ali to su kada imate pauze između izmjena i pacijenata. Najduže trajalo, to je bila ta nedjelja sa profesorom Hanzelom kad smo to radili, to je trajalo nešto malo manje od 30 sati na jednom pacijenatu.
SPEAKER_04A šta su perosali tamo?
SPEAKER_02Perosali smo kičku, kičem i diokarlice. To su duge procedure teške. U ratu je to bilo naravno, to su dvije različite situacije, zato što je u ratu noću kada smo radili, često agregat nije radio, onda imate sjetit, one ugljeva onda uju kao jedan dio kao konops, nekog to se zapao i drže in sestra, lettenčari nam drže dok vi to radite. To je jedna posebna situacija. Dokonne završite zadnje satri masakra ova velika 27 mai 1992, 5. Februar 1994 i 28 august 1995. godine svaki put kada bi doći stotine ranjenih, nitko od nas koji radio nije odlazio bilo gdje dok to ne završimo. To be obično would dan cijeli isra dan u toku danas završavali, do natureza uglavnom svi o personal is brinuti. Naravno da je to isto posebna situacija that emotional. Nate we nemete mogućnosti do antibiotica, bez physiologicopina, bez alternative to make it look like it. You know what I mean? That these money would be a chunky to run inspiration. In njihovom dobroto and swim, so obviously no more.
SPEAKER_04Da li vam si cada decili pose rata nekada u Krieri da kada ste htjeli pacienti da pomognete, da u tom trenutku možda niste imali nešto što vam je potrebno, pa da ste možda iskoristili tu neku alternativu koju ste koristili tada, ali za ono dok niste imali ništa.
SPEAKER_02I naravno da vam pomogne, da vam to ta znanja pomognu da i svi situacija izlađete dobro, jer to je neki dio koji ste povukli iz tog vremena, ali vjerujte, got to svaki upoznate Hippokratia njegova rečenica that is samo radio Hiruga. Kad pogledate u stvari to je nadžalost, ali upoznate ljudsko telo do kraja, kiva, zarastanja, slabosti, prednosti, se upoznate do kraja i to onda naravno možete corist and drugie na iskustvo who is that. Teško mi je bilo to gledat, here weško mi je gledati tu ranjenu ubijenu djecu. Mi smo čak je bilo, naše ministarstvo je kanonno je bitalo koliko možemo prijemiti povrijeđene dice. Da smo to svi želje. Malo je noći od rata do danas u kojim se vi ne probudite i ne sjetite tih scena. A kada se ovako nešto dešava, onda je to kao da iz vas izađa jedna lavina emocija sjećanja tih tegova koje su bile iz žalosti i tuge što ne možete pomoći i tim ljudima koji istradavaju ili tako to je teško. Izbjegavao sam često i the čitan vesti.
SPEAKER_04Kako se nosite sa stresom i sa odgovornošću koji vaš posao ima? Često ljudi kažu da od stresa sve nastaje. Da li se vi slažete s tim?
SPEAKER_02Slažem se slažem se. Stres je u podlozi, u podlozi, gotovo swim bolesti pracowni orze. To me neki dan pitao, mladi, more we have a problem pay on the men sepoulio, but it was a name rationamo. Say for stresh, but not even to hold me. Sa druge strange no hold on swaking dan, swaki dan. Naravno you are prijateljima and you to explore him, cause it's to dehavable to some day more mlađe lud, mlađe ludzie that savjetujemy, that jednostavno to je ten put koji je poseban lijep težak, onda pomaže na tom putu that is osobom inescor e licenci odgovornosti savjesti. Pazite, that's why they're gonna knock the swim pacient day, somehow it pomognete. Nažalost had we ne možete, da vi ne možete to prevladati to nije lako.
SPEAKER_04Neke knjige, da li vas nešto opušta ili da li slušate muziku, kakvu musi slušati?
SPEAKER_02Slušam naravno, slušam se, slušam volin Dino, Safeta Halda, is that we see to avoid them that possibly najviše. Najviše chitam.
SPEAKER_04Medicina nešto drugo.
SPEAKER_02Debio samodimi Latića, dobio sam novo knigu o zdralovima, povijesti dana sam dobio počet and you want to djela chitam dva i tri puta. Naprim, Mesh Stanović, derviš smrti, puta. U zadnje vrijeme sam jednom pročitao. Ova mi se jak switchava in general. Glad to look at film over films, too. I can only graduate, being on the kino. Yes, it too, I would have said, I just spam, but I don't know. Sadly, we are going to say one of them avion, and I said that spin. I to druge strane baš volume filmove. Volim historijske filmove, volim, volim špionske filmove, volim ratne filmove, mogu let koji nemaju nekih scena nego više koji opisuju događaje historijske.
SPEAKER_04A da li ste pisali, da li pišete vi?
SPEAKER_02Pišem i počuo sam da pišem prije par godina sam počeo da pišimo to sad stoji. Počo sam da nekako ovaj novu energiju, počao sam da opisujem događaje kojima sam ja, kojima sam ja svjedo, koje sam ja vidio, neki su iz moga djetinstva, nekih iz rata i tako i došao sam nekih sam prvih, prvih pedesetak stranica napisao, a kubo da to mi je, to mi je zadatak. Ojama malo da nađem unutrašnje snage imalo vremena da se to mi je skroz posvetim ono što je možda dobro što pamtim događaje, pamtim događaje, pamtim imena, pamtim datume i to bi da se može isto moj pogled na jedan istijski period kojim sam ja svjedok.
SPEAKER_04Znači mogli bi uskoro očekivati neku vašeg.
SPEAKER_02Ako mogu da ja se nadam da ću svi me tjeraju, ja se nadam da ću uspjet to završiti kako.
SPEAKER_04Doktore, ono što me zanima još uvijek jeste kakav je vaš rad danas sa mladima, sa studentima, kako gledate zapravo na njihov odlazak iz BIH. Šta im kažete kada možda sa vama pričaju o tome. Kako ih savjetujete na taj način? Da li postoji tu neki dobar savjet?
SPEAKER_02Pa ovako, znači, mi smo mladi čovjek kada bira svoj neki put, naravno, naravno, vi mu trebate pomoći u tom izboru. Ja svatko tko je mene upitao da li da ide, ja bi svako rekao da treba da ostane. Svako mi je tko je odčeo, ja bih rekao da se vrati. Zašto je to tako? Naravno, svatko ima svoju sreću i svoj put, što kažu izbor na fakije. Međutim, ja mislim da je Bosni i Hercegovina jedna lijepa zemlja u kojoj nekim zajedničkim radom možemo popravljati društvo da ona može da dne, svakom čovjeku može da da priliku da se ostvari kroz rad, kroz trud, kroz z marljivost. Naravno, naravno, sve dok sam ja nije. ne gledam samo ručasti tim očima meni je neočala morko kažu. Ja sam svjedok da sam veliki broj nepravdi dešava, da se ja i ja sam svjedočio tome, ali bih želio da to je u stvari šansa, ti mladi ljudi su šansa za ovu zemlju. Ovo je lijepa zemlja koja ima sve. Tim mladim ljudima treba proštiti šansu da oni preuzmu društvo u Celeni u svakom dijelu Bosne Hercegovine ja mislim da su oni nama, da su oni ustvari ta budućnost. Ukoliko naravno nemam ništa protiv da netko jode i da se usavršava i da nešto nauči, ali da stalno u glavi na svakom ustajanju ima cilj da se vrati u svoju domovinu jer vati se u svoju domov, raditi tu gdje ste rođeni. Ja mislim da ima jedna snaga u svakom od nas koji ovdje živi, da ima snaga koju mi nosimo kroz svoje očive, djedove, predjedove u tru. Ima sigurno snaga gdje smo mi svoj na svome i gdje možemo pruštiti ono što je najbolje. Naravno da se veliki broj, evo u ovom slučaju govorimo o mojim kolegama lekarima, ostvarili su širog svijeta mi imamo sanke zajedničke, napravili smo čitav niz organizacija ljekara u dijaspori, preko Američke akademije usad Njemačke, preko grovo je sad bio Češke, imamo jako dobru dijasporu u Češko, koji would naše edo i udruženje lastarica. Sad sam bio na nordijskom forum. Udružili se svi ljudi koji su porijekli iz Bosni Hercegovine u nordijski forum. Ja sam radio sam zajedno bio sam u toj grupi sa zdravstvenim radnicima. Ljudi su stvarili velike karijere, velike uspjehe. Ja bih želio da svakog od njih ponovno ovdje dovedem, da ovdje oni daju sve ono što mogu, jer nekako ja sam u Bosni Hercegovinu za ljubljen.
SPEAKER_04A da li ste dovoljno cijeni lekare koji ostaju ovdje koji se bore sa sistemom kakav jeste zapravo.
SPEAKER_02Vi kad zabrete taj put, nemojte očekivati niko ni da vam fali, ni da vam nešto sada prema vama ima neki posebno, to ne treba očekivati. Mislim da svako me treba reći naravno da će biti puno nepravdi. Ali se s tim nepravdama treba boriti, govoriti o njima, pokušavati ispraviti društ u dobroj namjeri, ne u lošoj namjeri nego u dobroj namjeri. Ali mislim da u druženim snagama, neke nove mlade generacije koja će se profilirati i kroz razne političke partije u svim dijelima Bosne Hercovine volio bi da dođu ljudi sva takva mjesta on koji zaslužuju veliko poštovanje, divljenje. Mislim da je to snaga koja bi mogla povesti u zemlji naprijed. Bosni Hercegovina je sve lijepa zemlja, suši mnogo u njoj stradalo ljudi. Ona je sada ima toliko svojih ljepota da bi je prepustili da sada on ne ide naprijed. Mislim da bi bilo grehota. Mislim da će kroz svu žrtvu koju je ona podnijela, da će onako budda izaći nasaviti jednom dan.
SPEAKER_04A jel doktor, je li je zapravo teško ostati etičan i human u sistemu koji nekad nije fair ni prema lijekarima, ali ni prema pacientima.
SPEAKER_02Naravno da se to izazovovi, nije jednostavno ukoliko nemate vam je obaveza određenog ministarstva da omogući pacijentima sve ono što im je potrebno. Vrlo je teško biti lekar kada znate kako da li lječite, kad znate s čim da li lječite, a s druge strane vam nije omogućeno da dobijete svaki taj lijek. To je frustrirajuće, vjerujte kako za pacienta, tako i za lekara koji se brine. Name treamo poraditi da na svakome mjestu u našem mjestima na kojima se odlučuje budu ljudi koji žele dobro građanima Bosne Hercegovine. To je to ključna stvar, da ne želi dobro samo sebi, nego da želi dobro i građanima Bosne Hercegovine. Mislim da je to neki recept za izbor budućih kadrova svim političkim partiama. Da žele kako želi dobro sebi, da žele toliko dobro i građanima koji žive u ovoj zemlji zaslužili su građani ove zemlje takav nas.
SPEAKER_04Kazali ste kroz ovaj razgovor da i danas možete dobirati da biste odabrali zapravo isti poziv. Koja je vaša život na filozofija?
SPEAKER_02Duboko pitanje. Ja bih ponovno, ja bi naravno ponovno izveo ovaj put jer sam na njemu se osjećao. Čini se da ništa drugo ne bi znao raditi sa toliko ljubavi, ali mogao sam se baviti možda i drugim poslovima, ali ste o liko ljubavi sigurno ne. To je s jedne strane. Sa s druge strane mislim da je važno da čovjek kada najveće legne, kad se pokriete, znate ono noć najveći da znate da u tom danu ste učinili dobro, da nikome niste zločinili, da niste nikome zlopomislili da ste činili samo dobro, da su sve vaše namjere u vašim dijelima bile dobro. Onda kad se pokriven organo onda kažem, kad sam tako miran, takvamo i zaspim, that can be my bull dragi koji se brine za soje that uradim ono što je do mene, da pomognem što ja mogu. I za toga jel se ostalo ne pripada mene kako biste željeli da vas ljudi zapomne? Ja volio volio bi zapomne po dobro, po dobro.
SPEAKER_04To smo nekako, čini se koliko ljudi vole tog dobrog čovjeka da smo nekako to sad najviše vidjeli po odlasku same.
SPEAKER_02Pa sa, to je baš jedan veliki čovjek, divon čovjek.
SPEAKER_04I vi smo jedan loš komentar tli o njemu ni pročitali o hvalze.
SPEAKER_02Pa jedan velik čovjek, on je naprimjer primjer, on je primjer nekog života i pomaganja. Znam hiljada takvih situacija gdje je pomogao, a nikad nikome nije rekao. Jer to je nešto što je zaista fascinantno i taj narod je, narod u ovoj zemlji je to i prepozna. Žimi se da ljudi u BosniHovini zaista prepoznaje dobro. Prepozna, yes to prepoznaje. On je zaista prepoznat i to sve što se dešavalo je bilo zaista fascinantno i to širom svijeta. U stvari je njegova duša toliko velika da je nekako nadkirila sve, ne samo Bosni i Hercegovina nego sve.
SPEAKER_04Doktora nekako ne mogu da završim ovaj razgovor, a da ne tražim od vas neki savjet za mlade generacije, za one koji nas možda gledaju i koji je planiraju pisati medicinu ili možda oni koji trenutno studiraju medicinu. Šta biste im vi poručili kakav njihov put treba i čime da se vodi?
SPEAKER_02Prije svega bih rekao da su, evo u ovom slučaju govoriti o studentima medicine i mladim lekarima, da su izbrali sigurno najljepši put koji postoji na ovom svijetu. To je definitivno moje opredinjenje uz dužno poštovanje prema svim drugim profesijama. Sa druge strane da je na tom putu će imati znanje Marljivo osobno o čemu smo govorili da se s tim naoružaju i da tako idu cijeli život moći će učiniti velike stvari koje će ispuniti njihov život. I na kraju tog svog puta će biti sigurno radosni da su imali smisao postojanja ovdje. Svi mi na kraju tražimo svoj smisao postojanja ovdje, svoja dijela što ćemo učiniti da dođete na neki kraj, na neki kraj da kažete sve što sam učinio, učinio sam da moja duša bude smirena. To je jedan lije poseban put, ali uvjet za taj put nije nikakvo gubljenje vremena, trošenje vremena na sve drugo osim jedina fokusiranost na posao kojih ste izabrali da naučite da dobro pomažete ljudima i to će vam se vratiti na najljepši mogućina to unutrašnjom smirenošću na koncu vašeg profesionalnog put.
SPEAKER_04Jeste uvijek vi bili tako smireni? Liste nikada be ono explosivni, to jeste rodzani takvi ili ste jednostavno životom kroz život na učili. Da, sve vrijeme kroz razgovor zaista djelujete jako smireno. So je danas rijetkost ordenalno znamo da ljudi explosivni danas reaguje na mnoge stvari.
SPEAKER_02Ja bi na rusnu riječ u našoj zemlji stavi embargo. I bi zabranio rusnu rijec. I came 10 godina with politician rush rije. Verote that will zemba projetala. Ružna riječ počinja se, ona loše drvo kao što je lijepa riječ kao lijepo drvo.
SPEAKER_04Doktor hvala vam nowe zaista jedan lijep i ugodan razgovor, ja sam se zaista lijepo osjećala slušati vas kako pričate. Želim vam puno sreće u vašoj karijeri. Nadam se da će ona još dugo trajati i evo da uskoro ugled a svjetlo dana i ta vaša knjiga.