Hayat Media BiH Podcast
Hayat podcast je digitalni format medijske kuće Hayat, u kojem se u svakoj epizodi vodi razgovor sa značajnim gostima - od poduzetnika, političara, muzičara, novinara, glumaca do sportista.
Cilj podcasta je otvoriti teme koje prikazuju stvarnost i svakodnevicu: karijera, porodica, životne prekretnice, društvena pitanja, i lična iskustva.
Voditeljica i urednica je Elma Odobašić, a emisija teče u spontanom, iskrenom tonu, s namjerom da slušaoci bliže upoznaju životne priče svojih sagovornika.
Epizode su dostupne na digitalnim platformama Hayata, svim podcast platformama i na YouTube kanalu Hayat 2.
Hayat Media BiH Podcast
Život advokatice Senke Nožica: "Prijetili su mi bombom"
Use Left/Right to seek, Home/End to jump to start or end. Hold shift to jump forward or backward.
Kroz razgovor je otvoreno niz tema koje možda i nemaju veze sa pravnom praksom. Od ličnih početaka i profesionalnog sazrijevanja, do pitanja položaja žena, etike u pravosuđu i cijene dosljednosti u vremenu kada je pritisak svakodnevica.
Profesionalni put Senke Nožice započeo je davne 1974. godine, ali temelji njene ličnosti formirani su mnogo ranije. Preseljenje iz Zagreba u Sarajevo tokom ranog adolescenskog perioda za nju je predstavljalo ozbiljan izazov.
promo Hayat na Android boxu
promo Hayat paket kanala
I wasn't sure if you want to care about the same advocate. So that's how you open a branch of drugs. I said that you bought a bomb for Cancelarian. I must be fixed, I can't remember. I am nature and uvijek soon. I said nikada, nickado ništa ne bi radila što bi se protivilo voji mogla. I to tko sam bosonka, prava praca. Nisam nikada branila is bilo kakav oblik nasilja pogotovo prema djeci i silovanje. Sve dok me suže noge i pamet ja ću raditi. Kada to otkaže ja ću u starački dom i neki dan jedan takist i sam to rekla kaže taxista pa što će ti u staračcu se rekao.
SPEAKER_00Poštovani glatitelji had podcast dobar dan i dobrodošli u još jednu epizodu. U mojoj današnjoj epizodi naša gošća u današnjem podcastu je jedna od najistaknutijih advokatica u beiha u narednih sat vremena razgovaramo o njenom profesionalnom putu izazovima koje je nosila advokatura u vremenima velikih rekla bih društvenih promjena, ali o položaju žena u BH društvu. Je li teško graditi autoritet kao žena u pravosuđu, da li su žene danas zaista ravnopravne ili se i dalje moraju dokazivati više nego je li muškavarci i koliko hrabrosti je potrebno da ostanete dosljedima. Upravo su to neka od pitanja koje ću postaviti mojoj današnjoj gošči, čast mi je pozdraviti gospođu Senku Nožicu, dobar dan i dobar dan.
SPEAKER_01Dobar dan, dobar dan.
SPEAKER_00Hvala vam mnogo što ste odazvali mom pozivu da budite gošća u HD podcastu. Prva ste žena u ovom podcastu i jako mi je drago zbog toga što ćemo imati priliku razgovarati o vašem profesionalnom putu, ali zapravo u položaju žena u BH društvu. Pitanje sa kojim bi nekako počelo ovaj razgovor jeste kako ste? Kažu ljudi da i danas je li malo pitaju ljudi kako su, pa da ja vas prvo pitam, kako ste?
SPEAKER_01Dobro sam i, ja dobro sam i sad ću vam ovako odgovoriti. Vi kažete, prva ste žena u ovoj emisiji. To je odgovor na mnoga vaša pitanja koji je položaj žene u Bosni i Herceg Nada nisam zvalažen, samo nismo mogli nikako vrijeme da oteti. Evo, to je onda to opravdano. To pitanje kako ste. Znako ja to imam običaj reći. Mene kao advokata dođe u kancelariju, neko pita kako ste. Ja kažem, ne daj Bože ovako da kućnem mu tvrdo, ne kažem to, ali teško sam bolesna imam temperaturu, grozna je diagnoza. Sad čekajte, kad ćete vi ovaj moj predmet završiti. Svako dođe samo sa tim da vi za njega nešto uradite. Malo ljudi koji stvarno vas saslušaju kad kažete kako ste. Malo ljudima koji se osjećaju. Ali vjerojatno su takva vremena. Sve u žurbi pa nemamo baš previše vremena da se osjećamo. To je ono što je najgore.
SPEAKER_00Ajda da krenemo od vašeg profesionalnog puta. Šta je vas, gospođo Nožica, uopće motivisala da upišete jel pravo, da upišete ad vokaturu, kako je krenuo vaš profesionalni put.
SPEAKER_01Da, to je ovako. Ja sam dakle to moram reći negdje do trinaest godine sam ja živjela sa svojim roditeljima u Zagrebu. Tada dolazim u Saraju u jednu totalno novu sinujo se ja jako teško nalazim zato što sam curica u pubertetu i zato što između ostalog o tome ćemo pričati. Sve ostale curice u razredu, a tako ju na mene, ja sve što kažem na tom nekom zagrebačkom dijaleku, one se cere i smiju, ja to osjećam i čujem. Dački ići mnogo manje, njih to ne interesuje, njima nisam konkurencija uopće. Ja se beskrajno trudim da govorim jezik jezik govore oni. Jer kad imate trinaest godina vi hoćete da budete isti sa ostalima. Moja sestra je imala sedamnaest, ona je bila zagrebačnica u srednjih školi to je ostala vrlo ponosna, ona se nije htjela nikome povinovat. To je borbi that drugima, to je borba, znate tada, kući roditelji reći mene smije. Tada creat and creću to nešto što mene profilira kao sasvim neku drugačiju. Ja sam se počela advocaturom bubbed 20 godina, tako što sam se borila za momena prava i za ženska prava u kući. Iako sam jako volila svjetsku knjižnju poeziju pogotovo, nekako mi se čini da me ta neki rana osjećaj nepravdi oko sebe usmjerio prema tom poslu, advokaturi. Usmjerio prema pravnom fakultetu iako ja nisam počela kao advocat, počela sam kao tužilac. Ali mislim da je ta borba za neka prava i razvoj elokvencije koji ide uz to, me usmjerio prema pravnom fakultetu.
SPEAKER_00Jer zapravo potrebno posjedovati tako nešto da bi krenulo čovjek upravo prema pravu i da li zapravo ostajete na tom putu ukoliko zaista posjedujete to nešto u sebi što vas vodi ka tome.
SPEAKER_01Ja mislim kad je advokat u pitanju da pored toga što vi jako dobro znate pravo, što sve to dobro naučite, što ste vrstani znalaca zakona, postoji neki X factor. Ta X factor je ta x i vi kao advocat, govorim kao advocat. Da se ne trudi da ga itko sluša, ali će on donijeti odluku po svom znanju i po svom znanju na prvom mjestu i rasuđivanju. Mislim da i tužilac ne mora baš nekom posebno da se dopadne dapače tužilaci, tužilac je nekog tko se apsolutno neće dopasti odbrani i on se niti sudovima potrebe da udvara, a advokat mora da ima taj nekix faktor, vi morate kad advokat ustane da ga čujete. Vi morate da ga pratite. On mora, dakle, ja uvijek kažem, sudica je pomalo i pozornica, ne sudi se samo na bazi fakata iznesenih, nego na bazi dojma i onog kako su fakti izneseni. Mi imamo sad umjetnu inteligenciju. Da postoji sprava, a može se vrlo lako napraviti sprava u kojoj ubacite sve dokaze tužioca, ubacite sve dokaze odbrane, ubacite olakšavajuće okolnosti, otežavajuće okolnosti, sve kazne koje su do sada za to djelo izrečene i doći ćete do vrlo egzaktne presude. U dan ćete dobiti neku kaznu koju bi vi taj vaš slučaj zaslužio. Ali postoji jedno vrlo važno načelo. Sud donosi presud na bazi sudijskog uvjerenja. To sudijsko uvjerenje treba zaslužiti. Treba biti kredibilan kao advocat, ne smijete pričati stvari koje nisu tačne, morate uvjeriti, sud da ste u pravu. Ako imate te argumente, morate imati ipak ja mislim neki X factor, viđen mlađe kolege koje dolaze u sudnice. Ja ih točno razaznajem onaj koji će jednog dana biti veliki advokat.
SPEAKER_00Dosta pripravnika je bilo i kod vas šta je ono što ste ih savjetovali.
SPEAKER_01Dosta je bilo pripravnika, ja sam vrlo, vrlo rano znala to u očiti i to od dan danas uočim dosta rano ljudi koji su, odnosno mladih ljudi koji su izvrsni u pronalaženju, literaturi, stavova, pisanju i pisanje jako bitno. A ima onih koji imaju taj nastup, odnosno, scenski nastup. Kod mene je uvijek bilo najbitnije biti kredibilan, tačno govoriti, ne zavaravati ni sud ni tužioca, postoje načini na koji ti možeš reći iako ne slažeš se tu u potpunosti sa klientom počinju nešto što ti ne odobraš, ali ima način na koji ti to možeš prezentirati da to ne bude lažno, da to ne bude tvoje svjedočenje. Veš sam govorila, kad te gleda, ti kad govoriš, sudija te mora gledati. Onog trenutka kad sudija počne prelistavati neki spisis pred sebe, on tebe više ne sluša, moraš mijenjati temu. Moraš voditi računa da moraš držati pažnju suda za bilo što iznosiš u sudnici. Moraš biti vrlo otvoren prema svom klientu. Ja sam vrlo otvorena prema klientama i mi kažem ovo je boim se, ne otbraniva. Mož ići na sporazum ako će to, to bi značilo to i to. Možemo ići u dalje suđenje, to bi značilo to i to. Vi se opredijelite. Ja nikada nikome nisam rekla nakon presude mato je štela, to je neko namjestio. Ja sam uvijek svakom klientu rekla šta možemo očekivati. Kada se ja duboko razočaro, strašno, obradujem.
SPEAKER_00Nek sam čak slušala da ste pričali, kako nekada ste se znali toliko razočarati kada presuda naprimjer nije uspješna da ste vi čak plakali da klient nije.
SPEAKER_01Točno nekada prostorete da shvatite nekada to doživite kao ličnu nepravdu. Znate da čovjek to nije uradio, znate da ste sve uradili, da to dokažete. Slušajte, ja sam nebrojeno puta bila sretnija od klienta kada je oslobađajuća presuda. Znate zašto? Klient sam sebe uvjeri odma. U startu ja nisam kriv. On sam sebe uvjeri, ja nisam kriv i on mi tako. I kada dođe oslobađajuća, onda on kaže pašto mi uopće trebaju advo citi. Kad ja stvarno nisam kriv, ako to nije istina. Iako to nije istina, ako savršeno dobro zna šta je u radio. Tako da kad dođe ta oslobađajuća, ja se deset puta više od njega obradujem. Tako da su to situacija u kojoj ako se unnosi emocije, ja unosim emocije. Nema čovjeka koji no unosi emocije. Mislim što sam starija, što sam už teškim i sloganim vremenima, mnogo više znam praviti distanciju između sebe i klienta. Na učila sam to da napravim tu distanciju, emotivnu distanciju, da ne preživljavam to tako teško da vrlo znam reći ne možeš ne ujediti nešto ne može ni sebi ujediti. Bez obzira emocije nužno ako želite that to način koji će biti dobar za klient andovajući za prato, generalno rečena.
SPEAKER_00Pre početka ovog razgovora kazali ste mi da ste već više od 10 godina u ovom poslu. Je li teško bilo graditi autoritet kao.
SPEAKER_01Istam počela da radim touch 74 godina kao pripravnik u tudilaštru. I don't rata sam bila tužil. I moramo reći da je to bilo srednjo vrijeme lijepo vrijeme za življenja. I lagano vrijeme posla jer to je bio kolektivni organ, općinsko tužila, orzo toshala, mi smo svi mogli osloveni a druge, si smo druga samenjivali. Mogli smo se consultati, imali smo subordinaciju in sebe and ste osjećali sami. Uvijek ste mogli da oslon drugih starish nije tela. To je bilo sretno vrijeme. godina april mjesecu, meni je istecala godišan mandat. I was a reizborough commission to izbor in HDZ. I am tamo prepada. Nisam HD prepadala, or sam pripadala 1992 godina. I could revolutionar, partizan to be my assistant. I am not strange in the glass. I'm jail is a advocated. Celo vrijeme rata sembra advocated vojen sudu, it's to jedini should radio rata. To support the dossi složeni, srbec koji su optuženi da su špioni ili oružje ili da su pokušali bežati ili braniti pripadnike Armije Bosna Hercegovine koji su bježali s alienija složenica dosta advocata to na svu sreću nikada ne iscusi takve odbrane na tom sudu. Međutim, pored rata koji je sve nas na neki način naglo odvrsnu, koji nas je naglo učinio odrasli, ako su bilo nešto djece u nama prije toga. Ovaj posao je bio takav da sam ja jednostavno to vrlo brzo stojički prihvatila i kad je stao rat, od prvog dana poslije rata kad sam počela da radim u nekim normalnim uslovima, pa do danada današnjega meni je žao što nisam ranije otišla u advocaturu, što se morala odesiti ta 92 da ja sazrije u meni ta odluka, da želim da radim ovo, ne da branim ljude, nego da budem da mogu slobodno glavom. Da mislim da vidim šta ja odlučim, šta ja hoću da zastupam, kako hoću da zastupam, da imam svoje slobodno vrijeme, da imam vrijeme koje ću posvetiti nekom više, nekom manje. Jednostavno je to posao koji je u potpunosti mene ispunio.
SPEAKER_00Ono što sam zapravo čula u jednom vašem razgovoru ranije jeste da ste govorili da jedini predmet, jedino što ste odbijali uvijek jeste silovanje. Da to nikada niste željeli da braniti.
SPEAKER_01To nisam nikada branila i bilo kakav oblik nasilja, pogotovo prema djeci i silovanje. Vi morate sve što uzmete da branite, morate ja moram. To ne mora možda niko drugi veći profesionalci, od mene to neće tako gledati. Morate naći nešto zašto se možete uhvatiti zašto tog čovjeka možete braniti. Ali ja kod silovanja ne mogu pronaći absolutno ništa, ništa. Reći ćete sada da sam branila u Hagu ratnog zločinca jer osuđeno jer je osuđeno za ratni zločin. Ali ja sam u toj hierarhiji u kojoj je on optužen u udruženom zločinačkom potvrcu pronazila neke razloge zašto on je taj koji donosi odluke, zašto je on. Ja sam morala pronaći nešto zašto bi se ja, što bi ja na neki način ne opravdala, nego što bi me držalo u tom predmetu. Silovanje je za mene nešto što ja jednostavno nikada pogotovo seksualno iskorištavanje djec, bilo koje vrste. To je nešto što ja absolutno nikada ne bih mogla. Ubojstvo ja mogu da braniti, ja mogu shvatiti motive za uboist. Nedno ubojstvo nije absolutno bez motiva, ukoliko čovjek nije neuračuniv. Da li u takvom motivu ćete nekoga u biti ili ćete s nekim razgovarati zavise od karaktera od nizavaktora, ali možete sebi objasniti. Za silovanje ja ne mogu pronaći nikakvo objašnjenje, nikako nikako. I dan danas se znać desiti da meni dolaze ljudi koji su dobili zatvor pa pitaju da li možete napisati žalbu da li ja ne smijem reći da ja to neću. Ja obično kažem nem vremena. Mi advocati ne bi smelišta da odbijemo, da zastupamo, ali ja ne mogu. Mislim da ja sam čak i bila u situaciji da kažem bolje da vas ne branim jer ja vas osuđujem. Nemojte onda koji će vas razumjeti.
SPEAKER_00Da li vam smeta evo kazali ste ali da ste bili u Hague. Da li vam smetačuje sa slučajem na kojem radite.
SPEAKER_01Pa sigurno to je to nešto što je neminovno, prvo da kažem to je nešto nevinovno. I sam tražio neprijatnosti doživjela doživljavala poslije Haga i to moram reći, ako je ovo Hat televizija, ali meni u tom nekom ataku na mene koji je bio vrlo opasan, vrlo opasan. Ne dolazio je iz krugova koji su mogli nauditi meni i mojim sinovima u to vrijeme. Meni je ruku prijateljski pružio nad Hajov kada me pozvao jednu emisje poslehaga objasnila šta je branilac, a šta je rekla a Hague, el to a govori kao senka nožica ili senka branc. Of da su se pojavljivali naslovenka brute, zato što hrvata brani prati che onda si izda ni. Senka je rekla to enka je branila herse boss, ona je branila taj concept. To je sve zasobom povlačilo neke poruke, koje su dolazile do mene, vrlo rube, vrlo uznemirujeće poruke. Tada sem ja uspjela u to emisije, uspjela svakako teško bilo uspjela. Rekla ko je semka senka, koja brani u hagu. Mislim, koji je meni dugo godina prije toga poznala još iz dobra rata, je shvatio, da so to opasan način na koji se može odrniti, neko dovesti u neugodno situaciju, on je preživo to prego. Posledu. Međutim, i dan danas. Ja kad vrim nekoga iz SDA, ja sam u zadnje vrijeme zbog nekih okolnosti da brani dosta ljudi in ZDA, je postala član SDA, ja to šuti me stavili a kutiju. Ljudi vole druge stavljati u kutil. Ljudi vole z drugim tako raspiti, to je reći ono, mi je to smještaj. Više opće ne volia da si to borim. Onda se brinete za druge, kao što je u tom pitanju aga bela moje strasza, my ownicturas. To je very smare. Da billenie osbere. To su bile dosta osbere. Poput that meet, that you didn't know, that is terrible, da same zagovarala. To su bile prijetnaje, kao što we danas dolazi naso, gdzie stanowisk, to be me tada miraci.
SPEAKER_00You still remember that used.
SPEAKER_01I was jedino što pripravice rekla that you don't have to cancel. Onda somebody who's eventually utterly na to bomba cancelar. For razor says, I mean, what you smelled that is that you need to buy a bomb in my cancelarija. I am nastavila dalle dařim that it's like a cancelar. Oakle to hrabost. Mm-hmm. Vratos and to znala pokazivati, stvarno mi nije bilo strah. Delaze some vrata. Mojžian bio, to moram reći, moj srbin inako se posla sem imala obasine to break, jer smatram da se najbolje, životinje, ljudske vrste dobijaju miješanje. Ali bio je na stanovni način ugrožen, što je to dalo prostora nekim kriminalnim skupinama, da nas pokušaju zaplašiti, da bi došli do staran. Nije to bilo. Ja odma kažem, da je bio projektničko čih. U Saraju ne bi mi preživeli rad u Saju. To je sigurno kakav je projekt bio i u mostaru i u manci. U Saraju nije takav projekt odobren od vlasti. Ali postoji su te kriminalne skupina, i dođe na vrati i kaže da nam izvrši pretre stana vrlo ranno, so neki moji muživi, prijatelji rekli, ne puštajte ih ili ako ih puštate, u stan pazite, da vam ne bi ubacili pušku ili nešto, pa da ne kažu da on odjeđa puška. Ja sam stala ne brojno puta na vratavanja. je rekla daj nalog za pretres. Ja onako još dvadeset kg šavija deset manje nego sada stanem pred njih, oni naoružani do zuba, ali prepadnu se. Vjerujte vi meni da zastanu. Da su već zastali. Dajte nalog za pretres. Ja sam advocat, ne možete ući. Ja se dovoljno deream da bar troje komšija čuje i onda netko od komšija sleti ili ne sleti, ali nikada nisam doživjela da su me gurnuli da su ušli ust. Uvijek to zaustavi. Jednom sam ja tu neka emisija, mislim čak i Hajatovo i rekla: kako sam se ja strašno uvjerila u ratu da postoji ona velika istina ono Rešumovićev pjesmi vuk i ovca, kaže ne razumijem te odnose ni zašto se ne podnose. Ovca ne sme da se brani vuk sa njenim strahom hrani. I to je stvarno istina. Kad vi pokažete da nemate nikakv straha, ljudi misle, bože dragi, šta iza ovoga sve stoji. Tako da ne znam. Ja sam do rata bila jedna zaštićena žena koja je mu radi upravo sudjel, on je bio tužot više i bio i sudja, imala dvoje djece, živela nekim normalnim životom, konsultovala se oko svega sa svojim mužom. Nisam se petljala u muške stvari, užasno zvuči letočno. A onda me rat odjednom morao pretvoriti ući. Onda me rat pretvorio ući. Ja sam bila zaštitnika svom supruta. Bila sam zaštitnicima koji su odvedeni iz kuće pa nisu pa su dolazili klienti da ih nadem tražila sam samo jednoga nisam uspjela naciam druge i kochaci i nakdje nisam bila. I vi ne možete shati do koje mjere ne daj Bože that Idržiš ono što može da istržiš. To je narodna poslovica i to je. To je stvari na neki način odredilo, u sasvim nekom drugom pravcu. I to je tako nastavilo i dalje kroz ovaj posao, advo turisti and mene. Pitali ste maloprije je li teško be on poslova. Of three. If a puno jena tužedu, a znate zašto itali? That so to teški poslovi u kojem mu carcinera ulaze. To je mnogo lakše raditi nego raditi kao što advo.
SPEAKER_00Da li se jedna od prijetnji who ste dobili, da li se kad ostvarila ta prijetnja? Da li ste u svemu tome imali kompletnu podršku svoje Forti, swoją muse i djece, da li su oni bili u vas ostani u tome ili bilo do napustite.
SPEAKER_01I sa to što se dešavalo što me mogla reći, i prije rata se to dešavala u studnici. U jedno sudnici deset automobilis prema meni celo vrijeme me fixirao. I must. I was spread soon, but I'm gonna tell you what the problem is. I don't know what you do to come nastail smirk, it's a spreadsuda, I was jahovala that means alinos me doesn't have a boy ako. Sve ove druge prijetnje koje su došle poslare, prve su neke prijetnje mogle biti ostvarene. Assim branila Ibrahima Jedi i odbranila to oslobađajuća presuda i more sićate, on je bio beza i u parlamentu je uhać. Taj dan kada je bila objavljena ta presuda, me ministar unutrašnjih poslova što moram to reći, gospodin Dahić, to moram naglasiti, jer je to izuzetno často kad funkcioni, že država ovako izgleda. To je mene nazva i rekao da ste trenutno osoba sa najviše opasnosti u gradu, da možete biti napadnuti. Mi smo spremni da dobijete zaštitu, da vas pratimo i da postavimo ovaj obezjeđenje. Ne, da vas pratimo. Ma kaže ne znamo šta se može desiti. To je jako. To je sukob među božnjački sukob koji je uvijek najteži sukob u ovom vrtubi. Ja sam rekla, ja mogu razmisliti o tome, a on onda kaže: Postavit ćemo kućicu sa policajcem ispred vrata vaše kuće, ajkom nadolazi. Moje komčije sada mene gledaju kako ja ulazim, kako ja izlazim, kako me policija kod kriminalca brani. Hvala vam velka što mislite ne treba. Ali to je kad država promišlja, znate tko bi mogao da bude. Ne znam da li sam tu zaštitu mogla posli Haga uopće dobiti. Nisa ni tražila. Ali to je bio prvi trenutak u kojem sam rekla ne treba. I rekla sam, eto onako partizan Kamara, me papucajte uraži u mate i gotovo. Nisam prenosila na svoju porodicu te strahove. Ali sam, pošto moj suprogno bio i sudio i tužila cisto kao i ja i on je mogao on je znao i s njim sam o tome razgovarala. Dugo vremena smo on i ja sami bili kasnije mladi sin došao iz Amerike. Ja sam njima rekla ne koristi auto jedno vrijeme, dok ne vidimo šta. To je moglo biti opasnost da neće auto. Kasnijam to sinnu rekla, ne koristi auto, vozi taxi, ne koristi auto. Trenutno je burao oko toga pa će se stišati. Nisam prenosila strahove, imala sam uvijek podršku, a ne bi over ništa radila. Vi ste gledali ste mi rekli prije emisije, neka moje emisija sam politički na neki način. Začlana predsjedništva Bosne Hercegovine.
SPEAKER_00Ok godina to bilo?
SPEAKER_01Je li to bilo 188 ore. A reći ću vam otkuda. Samo da vam u završeni. Dakle, uvijek sam imala podršku mogu jer ja sam bosanka. Ja se nikada nikada ništa ne bi radila što bi se protivilo volji moga muša. E tu toliko sam bosanka, prava praca. Ako nemamo mi harmonijan u porodice, da je moj muž suglasan s onim što ja radim, da ja to radim protiv njegove volje, ja to ne bi radilo, ne moram to raditi, raditi u nešto drugo. Ja sam u to vriendate odkud to, ja sam tada bila članogisije ili izbornog povjerenstva. Ambassador Barry, who is tada biočkich ambasad in the cell OSC, je u jednom trenutku meni rekao da postoji interes nekih pet značajnih ambasada da se ja kandidira za člana predsjedništva in hrvatskog naroda, da bi narod čeli neku drugo sem nacionalne priče, da bi čela neku građansku priču. Oni su procjenili valjda to sam advocat, zato što sam neko način that be bila dobar candidat. To je bila predivna kampanja. Ja sam imala blind who me vozila po celu Bosni. I sam imala šefa kampanje. Ja sam na kraju završila 20.30 glasova protiv yellowica, to se i očekivalo that to be. Aliva Boss, how my Bosans could come nigga next first. Sjećam se u srebrniku, najavlju. A sada se inka nožica kandidat za hrvatskog chlana predsjednicha cieli stadion of 2-300 years and no, I am got to jail. To moram reći sasvim iskreno i to je prihvatan. To je bio dobar, dobar lijep da prvo kažem za mene malo više zabava nego što je politički bio značajan.
SPEAKER_00Da li ste ikada poslije toga razmišljali da se kandidirate, da se politički uopće angažujete.
SPEAKER_01Jedno vrijeme sam ja i poslije toga podržavala te neke lijeve opcije, to moram iskreno reći. Bila na nekim izbornim listama, bila sam član Republikanske partije Stjepana Kljuća, gurala sam neke ljude, nikad nisam žela nikdje da budem, da se. A ja angažujem. Zega? Zato što sam jednostavno smatrala da je advokatura moj poziv i da ja ne želim i da ja nisam nikada baš pretjerana u politiku vjerovanost. Mislila sam da tu jedan čovjek vrlo malo šta može uraditi. Tad su bile te neke Združene liste i bili su neki ljudi koji su zajedno nešto mogli uraditi, onda se to počelo osipati. I ja sam to jednostavno shvatila već jako dugo shvatam da pojedinač tu vrlo malo šta može da uraditi. Mene iskreno rečeno, je esdepeu neko vrijeme iz Latko Lagunji, ako nisam bila tada člana esdepea to je bilo prije rata sam bila, poslije rata nisam. Nudio je čak pet ambasada u svijetu da budem ambasador, pet ambasada u svijetu u koje su participirali Hrvati. Ja sam to odbila i rekla sam iz dva razloga. Prvo ne znam koju politiku bi zastupala, ali ovdje nema. U Bosni nije bilo, a nema ni danas bosanske politike nego ima bošnjačka hrvatska i srpska politika, ja sam ne mogu opredijeliti da zastupam ni jednu od te tri politike. A druga stvar, neću da napustam svoju advocaturu da vi siete sam vlasti, da sljedeća partija koja dođe, mene vrati nazad u zemlju, a ja izgubila i kliente. Neću da napuštam svoj posao. Iskreno rečeno jer ja nisam karijerni advo karijerni ambasador ili takvih imata u ambasadi karijerni koji dođu onda čekaju sljedeće, ja to nisam želila. Dakle, iskreno rečeno, previše sam kako vam se to moglo reći, otvorena previše svoja da bi mogla baš da bi ja mogla da izdržim, da se ja moram složiti. Da nekada moram praviti neke trule kompromise, da moram pričati. Nešto iza čega ne stojim. Jednostavno mislim da politika nije za mene i nisam se nikako okala. Što nisam prihvatila, imala sam ponuda i ministra pravde i na državnom nivu i na entitetskom nivu, ali mi nije žao što nikad to nisam prihvatila.
SPEAKER_00Vratimo se opet malo u adokaturi. Koji je predmet ili evo slučaj smatrate prekretnicom u vašoj karijeri.
SPEAKER_01Ne mogu se vam to odgovoriti na to pitanje. Najvažniji slučaj u mojoj karijeri je bio slučaj kad sam ja shvatila da sam advokat. 92. godine sudni se sudi sa čovjeku ne zaboravio i on a ne ja njegovo ime sudim mu se za špionažu. Sudi zima radnoča zima 92. godine nema ni jednog staklena sudu. I on daje odbrano, to je stary zakon bio. Uvalu je on se, a meni drago, ja one doba uštiman sami. Šta tire ti si advocat nisi tu? To je bilo razgračenje u momen gdje sam na kojoj sam strani. Nisam mu mogla pomoći jer on je moral sam to izkazavati ordo tako po zakonu, bilo ni sam ga mogla zaustavljati, ali ja to nikada neću zaboraviti. Ti si advocate a tokiron because I was still advocating. These are predmeti bill, not me as a neke predmeta, iako mi je aroza predmete kojima sam branila, koji su bili, who store the romance, to never napisat roman, jersey, poneki acteri još uvijek života. Bilo je to i stvarno i tužnih onih gdje sam plakala na kraju i onih koji su uspješno završili i neki koji su uspješno završili zasluga, ne mogu pisati or to nije correct. Sve dok to živi acteri, o tome correctom pisati. I danas im slučajeva pogotovo i brani slučaj. Uporno insistira iz nekih motiva que eu prepoznati como politički, neki drugi. Už no sam tužna i to me jako pogađa i to jako teško nosim u današnje that postoje stano montirani slučajevi. Nikada ja to ranije volila taj termin montirani slučaj. Međutim, danas vidim that postoji politički montirani slučajevi, da se politički ne istomišljenici host, da se da se optužju za stvari za koje se stvarno ne može se nadam uopće dokazati, da im se može staviti na teren, da se uništavaju tuđe života. Kad si tužan, najtužniji kad je ženu i djecu tih ljudi koji svi su pogođeni, majke, tke, svi su pogođeni. Time kad je netko optužen za nešto zašto stvarno ne bi trebao da bude optužen, optužen je zato što je na nekoj političkoj strani, na kojoj netko drugi nije, a taj drugi je sada na vlasti, pa time može da upravlja. To je ono što mi rastužuje i danas me to raztužena. Ima takvih slučajeva. Ima među takvih slučajevima slučajeva gdje je neko i osnovano za nešto i optužen, al kad se tome dodaje, pa doda i pa doda, onda stvarno jednostavno kažete, i zašto? Ja sam bila tužilac, vrlo, vrlo oštar tužilac. Jedan advocat, a to je Ekrem Galijatović dan poznat i stvari barda advokature, je rekao kad je otišlaina Rešidović i senka nožica, jer tužilačstva mene je postala dosadno jer sam nisam ima s kim shvaćati. Bili obje vrlo, vrlo oštri tužioci i uvijek sam bila oštar tužilac, ali ja nikada nisam ostajala kod optužnice ako sam smatrala da je ne mogu dokazati. Mi smo mogli da odustanemo od optužnice. Ja sam bila prvi zamjenik kuba tužilaštva, ja sam to mogla sama da uradim, ostali tužioci su mogli povukli spis i da se konzultuju sa tužiocem, da se konzultujemo na kolegiju. Danas, nažalost, tužioci to ne mogu. Danas su straha od korupcije, tužiocima se ne daje sloboda da odustanu jer se onda kaže možda su potplaćene, a ne znam zašto. Ne bi glavni tužlac mogao da odustane, to mi nije jasno. Zašto insistiraju nemoguće inzistirati na svim optužnicama, nemoguće kad ima jedan veliki procjenat oslobađajućih presuda, znači da su i tužioci morali uočiti da nemaju dovoljno dokaza da će biti oslobađajuća presuda, oni na tome insistiraju. Troške novce, troše ogromne novce time. Kad izračunate koliko nekom okrivljenom koji je bio u pritvoru morate platiti, koliko morate platiti njegov adokatu, koliko koštaju plate sudije koji su sjedili tu u sudnici, plate tužioca koji su tu sjedili u sudnici. Materijalni resurs je to su ogromne pare, oni ne odustaju od toga. Ja sam uvijek odustajala čim sam vidjela da nešto ne može se dokazati. Odustajala sam u sudnici, obrazložila sam svom tužiocu zašto sam odustala i nikad nisam radi toga imala problema. I ja nisam nikada imala problema da je netko mene na ulici zasrila u tom ratu nesretnom da je rekao, ti si mene tužila nev. Ti si mene optužila jer ja sam bio nevin. Ja nikada takav slučaj nisam imala i nisam se bajala da se to može desiti. I da sam godjenila da do casa nema sam odustala.
SPEAKER_00Neslavno im se završia u carriera u tož ofiar.
SPEAKER_01To jest politica in reality uplift with nice bro. I am a hug that you're not ambassador in the države. I said a školišlow Norveškoj and Norveški ambassador, on you like image to list with you. Tamo so ljudskih pravili hamer in 1996. You mentioned nas, onda međunarodna zajednica bila vrlo involvana i pravosuđe i sve rekli ste razmatrali smo ovaj predlog mogućnost da vi budete Bosne Hercegovine, da li bi vi na to prestali. Ja sam reclail u Hagu, on ste już jako dugo u Hagu. Ali rekao, jeste li razmatrali opciju električne stolice? On nije razumio. To je alternativa toj stolici koju vi meni nudite. Ja neću i ne mogu i nikada ne mogu prihvatiti. Da meni politika diktira oko trebaš osuditi za ratni zločini iz Srba, oko trebaš Hrvata, uko trebaš Bošnjaka, da se politika petlja, a taj sud je neprevashodno bio i tužilaštvo i osnovano na početku radi tih ratnih zločina koje nisu suđeni u cijeloj BIH po okružnim tužilaštima i kantonalnim tužilaštima kao što se to očekivalo. To su oni predmeti što je harški tribunal, odnosno haško tužilaštvo vraćalo da se sude u beiha Ja ne bih mogla, nikad nisam mogla zato nisam bila ni glavni tužilač u bivšoj Jugoslaviji. Ja jednostavno ne bih mogla da slušam da mi neko određuje šta trebam da radim i kako trebam da radim. Ja sam osamnaest godina bila tužila sedamnaest i nešto u funkciji tužioca ili zamjenika tužioca. Meni nikad niko nije rekao kakvu odluku trebam da donesem. Ne kažem da nisu postavili možda ljudi koji su to mogli reći. Mene se znalo da meni to niko ne može da kažem i da to tako ne bi postupila. Tako da ne bi mogla prihvatiti zašto on idu? Ja vjerujem da idu, zato što je politika ih dovela, politika ih onda isenju potroših, smjenih. Ja se čam da jedan koliko ja mogu znati, oprosti gospodine jučervička krivo govoriti, on je prvi tužla, on je bio ovako drčan kao ja odamo i koška i on je sam odstupio. Poslede toga su manje više u nesretnim okolnostima, smjenjivani otišli. To su poslovi koji su jako značajni, koji su jako značajni. Kako daneto su najznačajniji poslovi. Ne možete vi reći, ne možete vi. Ja sam to učet u sudnici doživjela da jedan svjedok kaže, pozvali ste me u ovom predmetu kao svjedok, ja trebam da svjedočimo 150. Ja sam kao rukovodilac tog istog organa prije pet godina podnio prijavu za štetu od pet milijona i kad už ništa nije poduzelo. To su strašne stvari kad to čujete. To su strašne stvari kad to čujete. Nikad niko radi takvih stvari nije razriješten. Nikad niko nije odgovarao radi takvih stvari.
SPEAKER_00Meni kažu da u tužilaštvo nema hrabroste, tužioci nemaju hrabroste za određene predmete.
SPEAKER_01I tu postoji absolutno, absolutno tužio. Ja sam rekla da imamo svoje privatno tužila, ja bi neke ljude odmah izabrala u svoje privatno tužlostwo, prepoznate vi nega. Hrabroste imaju oni koji znaju. Hrabrosti imaju oni koji hoće that znaju. Personalno neću nikoga reći. Ali u tužstvu Bosni Hercegovini i u tužo canonu ne lijepo da kažem. Postoji neki mladi ljudi koji su vatreni, s kojima se svađam u sudnici redovno, ali poštujemy jer sam ja takav tužlacbil. Ja jednostavno da razumijem da neko može, ne mogu da razumijem ta situacija koju smo imali sa tim tramvem, ja to jednostavno ne mogu da razumije. Ne mogu kao čovjek i kao bivši tužlac i sadašnji advocat da razumijem nabazi čega se netko može staviti u pretvora da nema. Za to stvarno osnovane sumnje da se predloži prvor za takvu osobu. Sva sreća pa je tu sud odigrao, sud je odigrao značajnu ulogu i to spriječio. Tu mislim da to dolazi uslijed nedovolnog znanja, želje za afirmacijom, neovoljne uključenosti nadređenih u tom tužila. Jer oduzeti nekom slobodu je nešto što je najsvetije. Imate toliko privora, toliko pretvora koje apsolutno ne možete razumjeti. Zašto? Zašto? Niti postoji strah od bijeksta, niti postoji strahu da će ponoviti delo, niti postoji bilo šta kažem o prezentnim živim slučajevima neću razgovarati, ali prepoznat će tužioci o kojima govorim. Sišla osoba sa te funkcije ti predlaže pritvor da ne bi ponovila djelo. Kako će ga ponoviti kad je sišla sa te funkcijom? Ali da vam kažem, uznemirenje javnosti je nešto s čime se, prije svega to može samo za djela koja su gdje je zapričena kazna preko deset godina, da se razumije to su teška djela. Ali to je su, uznemirenje javnosti je nešto s čime se može jako mani pulisati. Šta to znači tri čovjeka su se uznemirila, napisala nešto na nekom podcastu ili Negdje to je to uznemiranje javnosti, to se mnogo manje koristi, nego se koristi da ne bi uničti tragove, da ne bi utticalo na svoke, da ne bi otticalo na druge optužene. Međutim, zakon kaže: imaš druge mjere kojima možeš spriječiti da do toga dođe. Pritvor je zadnja mjera. Međutim, imamo osjećaj stvarno da se, znate kako su to nekada ljudi govorili o starevu objektivni posmarači, jel ti koji bi trebali biti tznaj. Vi taju u sudu ko u sportski ribolov. Uhvate ribicu, poljubite i bacite. Tako je hrite one zadrže dva dana i pustite. To je ružno, to je ružno. To je nepotrebno. Maraš uvijek se zamisliti. Mislim, svi ti mladi ljudi koji dolaze u došla, koji su željni slave, koji su želni toga napredu, koji su željni da budu ime koje ćemo optiti. Mi trebali prvo da se razmisle zašto ja radim ovom čovjeku. Oduzimamo jedno od osnovnih prava pravo na život pa pravo na slobodu. Oduzimo pravo na slobodu. Da bi to odradilo, moram biti sto posto siguran da će njegova sloboda prouzročiti veću štetu nego da ga pustimo napolje. Mislim da se olako, mislim da se vrlo često to radi iz razloga da se postane popularan, da se čuje za njega, da jednostavno pokazuju da rade. Pa vi recimo, imate koliko god hoćete predmeta, možete ko se time bavi. Može izučavati predmeta prošle godine pohšenih i puštenih protiv koliko takvih je okončana istraga i podignuta optužnica. Ogroman broj tih ljudi nikada nije okončana istraga i oni se nalaze na slobodi, samo što su dva, tri, šest mjeseci odsjedili u prvor.
SPEAKER_00Kad sam već spomenuli slučaj tramvajanja, ja neću se konkretno dotičati tog slučaja. Ali ono što moram vas pitati, koliko tužilaštvo diskredituje tu instituciju tužilaštva sami pritvorom, pa puštanje iz pritvora, pa evo dokazi koji postoje pa dokaza koji nema, odjednom su nestali. Kako to sve utječe na javnost? Čini se da više to uznemiruje javnost nego situacija gdje su čini mi se da je bilo upravo zbog čega se vozač stavlja u pritvor zbog da bi se smirila javnost. To je kao bio jedan od razlog.
SPEAKER_01Ja da vam još kažem neću da govorim niti moj predmet, ni branim u tom predmetu. Govorim prostok kao prosječni čitalac, gledalac on što sam kao građani na televiziji. Za mene je bilo začu to iskreno rečeno, da je to tako brzo se utvrdilo da je vozač kriv. Ali mogla sam i to prihvatiti računala sam, znaju da je to čovjeku rad. Sve ono što se desilo kasnije pokazalo koliko je to bilo, koliko je to bila, stručno neprofesionalna odluka. Da li je to ideplo da se spriječi potencijalno uznemierenje javnosti do koje je došlo i došlo bi svakako. I da je vam pretvoren da nije pretvoreno, došlo bi do uznemirenja i ljudi pitali što se to dešava, šta se to objektivno dešava. Ali sve ovo kasnije, što se dešavalo, pokazuje da su to bile nezrele odluke, da su to bile do kraja nezrela odluke i mislim da je tužla što najviše naštetila sam sebi. Mislim da je tužila što najviše naštetila sam sebi takvim odluka. Ali mislim i želim da vjerujem da je to velika lekcija iz koje se više to neće ponoviti, u kojoj će se razmiti, mi smo razmotrili svaka sljedeća situacija. Mi smo dakle u tom tužlaštvu u kojem se radila, jednom i drugom. Tužnost dobije predmet pritvorski, često se to dešavalo u petak zato što još imate tri dana može ga zadržavati tužlašću, rijetko kad se danas to i subotom zakazuje i nedeljom ročišta. Tada to nije bilo obično, je to bilo petkom da bi u ponedjeljak sud zakazao to ročište u pritvoru. Ali mi smo na red sam ja i dobila sam taj pritvor. Svi smo mi zamjenici bili su oni tu oko mene šta je, šta ima, šta nema, zovemo našeg šefa šta ima, zovemo nekoga iz okružnog tužilaštva ili najavimo se republičkom tužicu. Nerijetko mi se dešavalo da se u okružnom tužlasstvu sam radila, najavim u republičko tužilaštvo koje. To je ta subordinacija koje nažalost više nema, tako, najavim se u Republičko tužalaštvo. Ja se najavim danas on i kaže primit ću vas u travaju, to je tužlac taj neki. Vjerujte vi da ja po cijelu noću ne spamam. Jer ja kad dođem pred tog Republičkog tužioca ja ne smijem otvoriti spis. Ja moram njemu sve ispričati šta se nalazi u spisu i kada dođem do spornog pitanja, on kaže pokaže mi ja to njemu pokažem. I on neće da gubi vrijeme sa mnom, ono što ja znam da ja vladam spisom apsolutno. Ali kad se završi ta konzultacija, sve vam se razbistri, na kraju krajeva dobili ste obavezujuću uputu i znate šta ćete raditi. Sada toga nema. Ili ga nema, ne mogu da vjerujem da je pet tužilaca reklo da odmah, trpaj. Pa šta bude? Ne mogu da vjerujem. Ili toga nema. Tužioci su prepušteni sami sebi, ili nemaju dovoljno iskustva, ili ne znaju, ili su željni, kažem im slave ili nešto, ali uglavnom naštete sami sebi. Najviše naštete sami sebi. Nažalost, to se može sada do beskre zloupotrebljavati pa reći ili to opet ovakav slučaj, jel to opet ovakav slučaj. Teško je sada ovim danima je teško stvarno u tužlaštvu biti tužilac i teško je opravdati bilo koji pritvor koji se predloži.
SPEAKER_00Vratimo se na vas, na vaš život. Evo kazali ste sada kako ste znali da ne spavate ili dok ste čekali. Kako se nosite sa stresom i pritiskom koji nosi vaša profesija.
SPEAKER_01Svaki čovjek je individualan. Ja sam imala nesreću najveću životu koja se mogla deset jednom mayiti i meni je prije tri godine simbra. I ja sam tady rečen u bolesti. E to tako sam se nosila sa tim životnim stresom. Ja se danas nosim sa stresom posla i sa posljedicama svog gubka jer sam ostala u zaraju sama, imam još brata u splitu, još jednog sina u merci. Dakle, ja imam puno prijatel i imam puno oko sebe velikih prijatelja. Puno imam prijatelja, a imam što je vrlo interesantno, i prijatelja koji postaje braća. Ja sam negdje u ratu, to moram napomenuti, to uvijek napomenem u ratu stekla prvog prijatelja koji je postao brat, je nadim Čaušić koji je stanovao, to je vlasnik teleoptica. Vjerojatno ste čuli za njega koji je stanova u našem komšilku. Doselio je u ratu. Tu je kupio stan i u rati i uselio u taj stand da mu netko ne bi ušao. Taj čovjek je prisustvao jednom hapsenju moga muža od strane nekih ukini. Kad su ga htjeli presloniti uzeti, pušku stavili na čelo i pitali su kosi još mu nad uličnu kartu grbavice ili smo tam prcelili na breku. I on je uskočio i rekao, čekaj, to avoje moj komšja. Ja mislim da on od tog trenutka sebi dao zadatak da on to komšju čuva. I on je to komšljiv mog muža i mene cijeli rat čua. Mi smo u njegovoj kući bili nahranjeni, mi smo se u njegovoj kući ugrijali, ali on je radio kao trgovaca pa ima ono što mi nismo imali. On je nama dao jednu žicu za telefon pa smo i telefon imali i nedim je fakt i netim Čauševića nekog kome, ja sam to moje djeci rekla, moj brat, uz moga, u Splitu moj brat koga moja djeca moraju tako da poštuju. Kad sam izgubila, govorim sve o tome kako preživjeti stress kad sam izgubila dijete i kad sam zaključila da mi je jako teško živjeti u stanu gdje smo živjeli on i ja sami, poslije smrti i moga muža, ja sam na svakijo tražila da breke preselmi iz tog stana jer mi je bilo strašno stresno. Možete zamisliti, svatko ima ovakav gubi zna o čemu govorim. A ostali neće ni razumjeti i ne trebaju da razumeti. Sretni su oni koji im ne razumiju. Ja sam tražila da iselim is to stana, manje stan sam tražila. Ja sam nazvala nedima i pitala nedima pošto ti nešto gradiš, on je rekao, ja ću ovaj, ja nemam ništa, svi su ti moji stanovi, raspitati se. Moje vlasnikom orca je menazo za dva, tri dana i rekao, meni, nedimcko my prijatelje, rekao, vašem problem dođete do mene. Ja sam došla do njega i on je rekao, ja imam u to izgradnina marklama stanova koji su napravljeni za stan na dan. Ja vam mogu izdati taj stan na mjesec dana, na godinu. Most vidjeti da li u takvom stanu možete naći. Nisam ja odmah pristila, čekala sam da mi rad dođe izplita, a ja sam došla u taj stan, mali stan će 60 km/h ona je tamo bio 10 and može duše. Onda li me razumijete, nigdje ne možete dođete u neki grad kažkoli sam ovdje došao šta ja ovdje rad. Ja sam preselila u taj stan i preseljenim toga stan u zadnje dvije godine ja sam dobila još jednog brata to je gospodin Alata koji je mene prihvatio zgradu, koji mene prihvatio svoju porodicu. Koju je meni rekao da se meni ništa ne može desiti, da dođe do ne znam kakvih okolnosti da ću ja biti zaštićena onako kao i njegova djeca i njegova supruga jer on brine o meni. Znači, u nekim teškim životnim situacijama desi se, desi se ljudi. Imam još jednog brata Nugu Grebovića, naljuti će se ako ga ne spomenem uz beskrajno puno prijatelja mogli, koji je meni i bati prijatelj. Dakle, oko mene su ljudi na koje ja mogu. Zamislite vi kad imate pet ljudi, pet ljudi u život. Kojima možete nazvati i reći, ja sam umila čovjeka na vratima, došlo je, ja ga ubilila čeka mu glavu, dolazi da radim si petbi. Rekli, evo me isto trem uvoci a ukup uperlo, evo vidje šta ćemo raditi. Kad imate pet takvih ljudi u života, vi ste bogati. I onda nemate pravo na stress, nemate pravo na to. Izgubili ste, ali ste i beskrajno puno dobili. Zgubila sam najviše što se moglo izgubiti, ali sam ja i dobila jako puno u život. I kad uvijek to neka stavlj na vaga, kad svako nea jutra, neka večer, kad ja razmislím da ja nem mogu dočekati jutro jer sam se ne čak sjetila. Ja na vučam ten iza na noge pa se miskina ili na obalu napravim jedan krug radišera to i moram raditi sretnim nekoliko ljudi pozdravim i tam i sa object pored svega toga ortakluk sa medim Adamovićem koji je vršnja mog sina koji je mene prihvatio kao sin, kao brat i kao prijatelja. Mi živimo u kancelariji, radimo u kancelariji već deset godina. U kancelariji ja sam tu, ja njega zavem šefe zato što mi je to lakše. On je šef pa neko sve on brine, iako smo mi otaci, ali on se tako i ponaša. On a svemu brine. Ja sam zaštićena od svega. Imam predimne kolegija. Imam svoje kolega koji su vrlo mirali marina koji su vezani uzko za moj posao i koji su samom. Ja mogu otići bilo gdje onime mogu zamijeniti u svemu što ja radim. To su toliko odani i vjerni ljudi da ne možete reći da nemate pravo na stres, nemate pravo biti nesretni. I mogu na kraju krajeva reći, ja sam dosta ponosna ja sam doprinijela tome da sam okružena u poslu ljudima u kojoj apsolutno vjerujem koje me mogu zamijeniti u svemu. To je odgovor na stres. Kada ja imam stresnu situaciju, nazvojem najveće u 11 sati marina onda mu kažem kaže dobrofice. To ćemo tako i tako nazva i reluka je još radical dajte bogatom o čemu pričate, to ćemo sutra riješiti u pet minuta i dijelite i množite. To je formula uspjeha i formula obstajanja dijelite i množite.
SPEAKER_00Kazali ste također pri početka snimanja ovog podcasta da ste gubitak supruga, ali sina da ste uspjeli na neki način sebe sačuvati tako što ste ostali u ovom poslu, tako što ste nastavili da se bavite.
SPEAKER_01Teško bi mogla ostati. Ja sebe neka testiram kad nemam ništa u ponedjeljak ostanem jo pet subo to i ne ostanem još u ponedljak u kući. Međutim, u to jako teško prelazim preko praga. Kuća vas vuče, to vuče u depresiju. A u toj depresiji sa svim mojim gubicima ne vjerujem da bi dugo živjela. Nemam ja pravo ni moralno, ni bilo kako da se oslanjam na te prijatelja da brinu o meni, da se moram sve dok mogu sama o sebi brinuti. Sve dok mogu. Sve dok me služe noge i pamet ja ću raditi. Kada to otkaže ja ću u starački dom i neki dan jedan takist i sam to rekla, kaže taksista, pa šta će se u staračkom domu? Buda ću se rekao? No najljepše se rekao u staračkom domu. Nađete reko nekog starčića fino, a on kaže zašto je to najljepše? Zato što više vaša djeca neće brinuti, da li ćete ih odštetiti za imovinu. Sve ste imovinu već podijelili i reći ono tvoje ludo, starača se uzelo, oženila i nama lijepo u staračkom domu. Šalim se? Ali stvarno ozbiljno mislim da ću na kraju kad više ne bude mogla o sebi brinuti, naći neki onolski staraški dom koliko ga mogu platiti iz razloga, što mislim da je to daleko, daleko humaniji odlazak sa ovoga svijeta nego biti u kući, očekivati da vas netko pazi ili prigovarati nekom tko tko vas ne pazi na onakav način na koji vi mislite da bi trebalo.
SPEAKER_00Spomenuli ste malo čas kako imate dosta pravih prijatelja i kako ste zahvali na tome. Da li vam je bilo teško s obzirom na nekakav posao kojim se bavite ranije. Da li vam je bilo teško osloniti se na nekoga vjerovati nekome da vam je iskreni pravi prijatelj.
SPEAKER_01Da vam kažem ili povjeriti se nekom. Ja sam to mi se tako u životu prostila. Nikad me niko nije izdao. Ja recimo, znate počelati pa kažu ovaj izdao komčija, to si mislio da ovakav on je ispao. Nikad nisam imala neke loše procjene, nikad me niko nije izdao. Nikada nikoga nisam, ja nisam inače osoba koja se nikome žali previše. Moja sestra znala reći meni, kako to ti nemaš nikada problema u braku pa ti se nikada meni, te bi se non stop žalili. Ali ako znaš to temu je možda cijela kakva što. Ja uvijek znam kad dođe do konflikta kako bi to bilo ispravno riješiti. Ali nisam uvijek sasvim sigurna da li ću imati snage da ispravno riješi moći lići ravno, ili ću to malo zaobiti, ili ću se izvinut, ili ću čekati da mi se netko izvine, kao kulišem. I znam otprilike šta trebam reći, zato se i ne želim. Nisam imala razočarenja jer nisam puno ni očekivala. Nisam od ljudi ni tražila da me nešto podži, da mi neko nešto. Nisam imala razočarenja, ali na prijatelja koje danas imam, koje danas imam, koji sam samo neke nabrojala najvažnijih mislim da jesam uz mog brata koji mi je i brati prijatelj. Ovaj veliki moj prijatelj moj brat. Ja mogu te ljude na te ljude da se oslorni 100%, ali nije bitno da li bi oni to odradili, što ja očekujem, ja vjerujem da bi, ja znam da bi. I to je za mene dovoljno. To je za mene dovoljno.
SPEAKER_00Da li mislite da vas ljudi plaše? Ja sam sada uspjela u ovoj emisiji da vidimo i tu emotivnu stranu vas. Kada vas posmatramo na televiziji, kad date izjavu, uvijek ste vrlo odmireni, ozbilni i nekako ljudi isti dojam da ste vrlo opasni. Da li vas se na osnovu tih nekih pretpostavki, ljudi i plaće. I možda je strah da vam se zamjere, jer znaju koliko ste i profesionalno jaki i sposobni.
SPEAKER_01Inače slavem za jednu veliku vijećicu, to me prati, to će vam reći mnogi za mene. Međutim, 1520 danas se vozi taxim na jedna dosta, leto recimo. I prečali sa taxistom a razin temas, malo smo pričali u Americi, malo smo pričali o Trump and it go, I dolazimo do moje zgrade. I on kaže ja sad idem puči. I said many obično, to on ide, to me ote. Idem to kaže da sam sjedil sa semmožicom, da je ona lafica, do onda. Mi smo vas plačili kada was na televiziji. Parko dragi gospońcada dođe na televizija gorezbilinia, pa ne mogu se ni zesat ni smijati, ni bilo što logično da ste stekli takav dojam. I meš reći da me se ne odplači, meni nije žao ja ne kalkolišten. Kad nekoga brani, a ga branim stvarno do kraja. Možete vi meni biti poznania, možda i prijateljica, ali neću vas postediti because my client. I too znaju. Nema kalkulacije. Ima nažalost takvih situacija u advocatori that to calculate, možda mi treba tužbia, možda. On me kalkulacija nema i to manje više znaju. Da nema kalkulacija i zato neću reći da me se plaše, ali me vrlo ozbiljno shata. I to vam vjerujem dosta pomoglo u posso. Ja ne znam koliko mi puta odmoglo. Zoboravate. Vjerojatno to kažu. Nakon što ja izađem in Surnice orcelarija za borave kad se sljedeći puta pojavim. Nisam imala ovaj. Nisam imala, ne mogu se sjetiti da. Mali su ljudi biti. Daos sam ja doživljavati neprijatnosti od ljudi koji su nam ali ne u momen poslu nego van posla za nekoga kad sam nešto rekla, zapamti me za cijeli život pa meto pa su me kasnije neke priče za mnom pričali, ali to mene uopće ne interesuje. Mene stvarno, ja sam uvijek rekao prijateljima, a to je savjet svim ženama ovoga svijeta. Ne slušaj kada ti netko prenosi neki trač, jel taj koga prenosite ustvari trača. Ja uvijek kažem, ako je netko nešto govorio što može da ugroziti moj život i moju egzistenciju, prenesi mi. Ako je rekao da imam krive noge i da mi ona suknja dobro ne stoji, da sam loše našmana i da sam bila ovako ne prenosi živ. I' ti faktički to isto misliš to. Prema tome, na tračave se ne treba uopće osvetati, ni dozvoliti ljudima da vam to prenose. Sem ukoliko vas ne ugrožavaju u egzistenciji ili bilo čemu značajnom.
SPEAKER_00Koji vam je onako nekako možda najsimpatičniji trač koji ste čuli osorbi.
SPEAKER_01Aha, sad će mi pričat. To nije trač, to istinita priča. Istinita je priča, desila se mane kolegica genita advo c'è moje kancelariji ispričala njen muži je bio na jednoj ženazzi, prije možda nekoliko mjeseci od nekog čovjeka da ne govorim otaci je umroli, to je bila dosta gradska genaza. Hođa je učio, odnosno učio na genazi ovako je rekao to je prepričao o njoj muža ona meni. Kaže rekao je kaže, sad kad odete na onaj svijet, tamo će se ispitati vaša dobra dela i zato ćete biti nagrađeni. Ali će se ispitati vaša loša djela, a tad vam je samka novica ne može pomoći. To mi je najveći kompliment koji sam dobila.
SPEAKER_00Sada će se vratiti malo na vaš brak. Kazala se da vam je muž bio tužila ili tako. Da, moj muže je bio tužila. Kakav je bio vaš brak? Tužilac, vi advocat, onda ste i vi jedno vrijeme.
SPEAKER_01Ja sam s moj muž. Ja smo se počeli zabaviti ja sam jedno kratko vrijeme živela u Saravu iz Zagreba doselio u Saravom. Ovaj moj ottoc je penzionisao i otišao da živi u Splitu, dakle njegove rodina i my china rodina, to je bio porodicji plan. Ali sam se počela zabavljati kad sam posleli u split s mojim mužom, prva godina fakulteta i nisam htjela prepisati u Splitu jer sam se htjela vrati. Poslije četiri godine sam se vrila i udala. I on je bio tada u tužlaštvu i on je mene preporučio sadašnjim tužiocima. Ja sam odšla na razgovor i bila sam pregna in to vrijeme kada se to lako moglo zaposliti. Ja sam dvije kolegice kao pripravnica zaposlila, jedna od njih je otišla u penziju skoro iz tužila, radila tužla cijeli. A druga u Hrvatskoj i sudija bilo. Ja sam počela da radim, moj muž rekao, I probe i meni se i tako počelo. Ja sam dugo vrijeme nasjela u tom općinskom tužla jer on je bio okruženom, ja zato nisam mogla napredati. Onda se on sklonio pa i bio studio, a odatle otišel u banku. Ovo kaže mi smo bili konstantno u istom ili sličnom poslu. U istom ili sličnom poslu. Podupirali jednu drugo, mogli smo razgovarati. Veliki broj naših prijatelja je iz todo pravosudno kruga smo nas twa avoje sportisti, ja sam bila gimnastička. Prvaki a gimnastičkom više, a on je bio representativan recometni, you goslava. Imali smo taj sportski svijet, imali smo taj naš svet iz pravosuđe. I jednostavno smo se dopunjavali. Sem toga on je bio pigmalion. Ja sam bila 11 godina mlađa od njega, on je na neki način mene uči. On je mene pokazuje što treba raditi da vam kažem. Pored ljubavi, postoji jedna velika doza odanosti, povjerenja i poštovanja. Nikada absolutno. Jer ja sam imala veliko poštovanje pored svega ostalog zašto je u braku potrebno. Bili smo i prijatelji. Po čemu ću zaključiti, da smo bili prijatelji, on dođe izvana, posli 40 godina braka prije svoje smrti, dođe izvana i kažu. Da ti ispričam next. Mi smo uvijek imali o čemu pričati. Mi nikad jednom drugom nismo bili dosadni. Mi smo imali zajedničke teme, mi smo jednostavno bili absolutno različiti, što je vrlo interesantno. Njega su interesovale druge stvari, mene so interesuje ali nikako ništa niesho. On je mogu gledati, kad je žene u blah to je to sport, on je tam gledati. Mene to baš nije interesant romantična comedia. Mi od kino romania dubrovnik pa se posla kina, on gleda avojac, ja neko ljubavnu dramu. Da nas je ta priča, ta različito spada, nem jednostavno mislim, imala sem ala fine uspješna break, a very brak, grad je prekino, djeca otišla iz kuche 1992, nikada posleta godinama i godinama u sofere nisso am reklamet, we serpala. Nos brak, and our 10 godina umried, we se very držali. I am dozneganyo hrabrosti snagu andraz nowy doctor we should reach how we say the crestarine tela, you zdravice. Tako da do zadnjeg trenutno smo bili i prijatelji, i muži, žena, i roditelji. Imala sam veliku potporu u njemu, ali ne onoliko koliko sam očekivala odmah da zna da čuveni gore. Kad sam mi otišlą advocatura, on meni presto mrdilo i ništa nije pomoglo. I on je bio van si pravnik. Zali su neko iz njegove porodice reći, a što ti njega ne primešare s tome radiš openzi. Zašto ga primjere? Ni jednu žalbu napisał, it's not listed. I picked up the jedanach, and glada utakmice. Međutim, ja nisam željela s njim raditi zajedno jer sam smatrala. I watch etablieren advocat. I siedmiu cancelariu, on sjedi a drugiej cancelarius, advocat alazi in strana andi, perfect, twoi, three, three, or physical, musi reach, what are you? Stvorita jednostavna situation in which is that we don't. That is a problem with Braku na njegovu sreću nisam ga uključila posso ni inmore nikakve. I sam sama radila s ojosa nego. Teško je o tome govoriti, teško je to kompenzirati. Ona žena u Bosni Hercegovini zgubila svoje najdržene. I to od jednom srebrenti u jednom dan. Ja sam už živala u svojima osta to. Prema tome, moj bol je moj bol, ali ja kada ga poredim sa svim što su drugi ljude žene doživljavala neću o tome da pričam i o tome i o tome o tome neću da pravim drama.
SPEAKER_00Ajde da pričamo u nastavku malo o položaju žena koji smo nekako u početku zapravo ovog razgovora ispomenule. Zapom čega je teško ženu dovesti u bilo koju emisiju ili generalno teško je sa ženom danas i popiti kak pogotovo ženom koja je udata ima djecu, ima puno i obaveza, žene koje rade, imaju toliko obaveza na sebi više nego muškarci. I to je nekako jedan od razloga zbog čega mi je ženu teško dovesti u emisiju jer su žene prezauzete danas. Kakav je položaj žena, šta biste vi rekli u današnjem IH društvu? Da li je sve na ženama danas?
SPEAKER_01Da, moj sin je u drugom razdu osnovne škole koji ima sada 50 godina, u drugom razdu osnovne škole imao zadatak da napiše položaj žene u društvu ili ne znam kako su već to prilagodili tome zrust. Prva rečenica reco, položaj žene danas je jako težak. We says, what you want to say? What is that? You don't just posl do you have mama's poslow, and sports stone. You know what I mean? Your genius is still not objected. Virovat, we didn't know mlah who stvarno dele te poslove. I don't put it to you to donate a rule more dope, to go nije bilo, nema što kupiti, so to jest kohati, pripremiti. I stvarno sam radila tri posla. I bela kućna pomoćnica i bila majka i a tužila c'est to vrijeme. Međutim, ovo što kažete, da je danas teško žena dobiti u emisiji, ja ću to reći svim ženama na položaju s ženama koje nešto znače u javnom prostoru, da je nepošteno da ne dođu i ne pokažu drugim ženama, ne mogu se opravdavati ili imaju strah. Ima dosta žena koji ima strah od javnog nastupa. Legitiman strah, ali onda nek se ne hvata u javnih funkcijama strah od javnog nastupa. U stvari je potrebno o tome razgovarati da tako ohrabrujate žene a pokazujete i muškarcama ako smo mi šta smo mi. Na neki način smo mi drugi dio njihovog života, dan dio, ako cite cjelokupnog života u svijetu podijeljeni na taj muši in a ženski dio. Mi bi trebali biti absolutno ravnopravno participirati u toj podjeli na muško i žensko. Međutim, mi ženas, se povlačimo iz tog svijeta iz dva razloga. Jedan je razlog od toga da neću raditi nešto krivo i da neće mi to zamjeriti muži, otac ili brat, što je bosti dosta prisutno. Još uvijek znam jedno tradicionalno društvo. A s druge strane, su žene pomalo. Žene su vrlo, vrlo zločeste da tako kažem najblže rečeno prema drugim ženama. Ja nikada nisam doživjela da su nešto muškarac za mene rekao, što bi bilo neprimjereno. Neki neprimjereni komentar. Zato što me muškarci ne doživljavaju kao nepriatel. Oni su u svom muškom svijetu. Ali žene prema ženama znaju biti jako okre.
SPEAKER_00A zbog čega je to tako?
SPEAKER_01Ne, to je konkurencija. To vam je zdravo normalna konkurencija. Kako je ona nisam ja. Tko je to ona? Tko je rekao? Vi ste na početku rekli jedna on najuspješnija. Tko je rekao da je ona jedna od najuspješih? Tko je to gradirao? Tko je to rekao? Odakle to o njoj da je ona. Jer ona to kad je došla u emisiju, rekla, ja sam najuspješnija. Ona se to prepituje. Kad je muškarac u pitanju, to se ne propituje. Vi to vedete muškarca mojega kolegu safizovića dovedete bilo koga odkažete vi ste jedan najuglednijih advokata i svi to smatraju je stvarno. Potovo kad zna se koliko godina ima, kao koliko i ja godina ima. Ako nisam sad uglednama, ne znam kad ću biti, neću nikada. Prema tome, žene su, to je ovaj borba na malom prostoru. Nas je jako malo u javnom sferi. Ima ih jako puno žena adokata, ali imate jako puno žena koje neće jednostavno neće nikakvu izjavu da daju koji neće da. Kaže, dosta je toga i dosta na to utječe i tradicionalno društvo Bosanskog, u kojem još uvijek utjecaja na žene imaju i njihovi očevi, njihovi mužovi. A dosta ima i toga da žene jednostavno imaju strah od javnog nastupa da ne bi, što bih rekla, mala rada se ne bi provale. Imala sam jednu komšilicu divnu gospođu Ivanku na porodice i sjetit će se koja je stanovala ispod mene na breci. I kad se negdje ono poslorato i umrla kada se ja neka sam navečer nastupila na televizija, onda ona mene dočekala na prozor, so je tako jedna velka dama. I kaže gospođa nožica, ja vam moram reći, vidla sam vas innočna na televiziji, frizura je ono od zadav. Ovako stoji jedan čupirak dokovite. A kažem gospođa Ivan, ali ja sam išlila da nešto kaže, a ne da se dopadnem. Uopće vas nisam slušala. Samo sam vas govorila.
SPEAKER_00To je najčešće ono zaista što žene rade, one prvo gledaju drugom ženu. Pa tak poslije čuješ to.
SPEAKER_01Im analizu svega traže nešto što, traži lošu tačku, traži nešto. Iako vam moram reći da ja imam jako puno mladih žena, mladih žena, mladih advokatica. Imam advokatica mladih koji kaže da sam došao ja sam ovaj. I studentica koja kaže da sam počela da studiram pravo zbog vas. Rekla sam možda da budem kao senka nošica, vrlo često to doživljam od mladih žena. Od mladih žena vrlo često to doživljam. Vrlo mi je to drago, vrlo sam ponosna na to.
SPEAKER_00Ja se sjećam, sad ću podijeliti nešto sa ova. To sam govorila zapravo i svojoj kolegici sam to rekla jučer prije što ću mu što snimati. Sjećam se kad sam bila ovako tiđerka. I stalno kad mi govori hoće da kupimo ovu, hoću da kupi. Ona meni kaže, nije ti majka s enka može. Ja to govorim kolegica, ali ja to govorim s ovom djecu i danas.
SPEAKER_01Ali nisam baš bila takva majka, recite mi to svoje mainiti, ja sam jako i ja sam sama po sebi dostašla.
SPEAKER_00A vjerojatno sam misli zato što ste izuzetno uspješni.
SPEAKER_01Ali ja sam bila i dosta skromna i svoju djecu sam učila. Moj sin je bio skromniji nego što je trebalo biti. Mladi sin. On nikad ništa nije htio markirano. On kupuje garderobu i to mi je bilo jako drago. On kupuje garderobu pod mostom ciglanama. Kaže kupi majicu, dođe kući sa tomaicom. To je u radio dir. On je bio inače pripadnik Torcide dolje u Splitu i puno je vremena u Splitu i provodio. Dada ga je sa pet godina opisao u torcido i on se ponašao onako kako se svi ponašaju. I ja ovaj, što kažete neću, meni je drago da se na bilo koji način spomene. Me vaša mama spomene, meni je to jako drago.
SPEAKER_00Ono što me interesuje sad kada ste spomenuli zapravo to i odijevanje i to kako nas ljudi zapravo i nekako žene prvo nas vide kroz to. Koliko vi trošite vremena generalno na odijevanje, nasrađivanje. Da li pridajete tome možda sada nekakvo više vremena nego što ste ranije obrnuto.
SPEAKER_01Uvijek sam volila da imam neku lijepu stvar, to moram priznati, ne trošim puno vremena. Nastoim da budem pristojna da imam pristojnu frizuru, da imam uređene ruke, ali ne trošim puno vremena. Ist no problem. Recimo, ja menemora natjecati šare sati vremena, svi trzeci ja to amati. I meno, ne troši puno vremena, ali volim kao i svaka. Na kraju krajeva i to vas na neki način, ja imam dosta godina gledam oko sebe. To na neki način žena, we vidite kad je odustala od života. Kad prestane, da se bar minimalno šminkada, da vodi računa da usklađeno oblači. Do zadnjeg trenut, dok smo hormoni u nama kolaju, mi volimo da lijepo izgledamo, da smo dopadli. I ja to stvarno strašno cijenim. Cod svake žene, kod starije žene koji vidimo da pijaci bilo gdje. I kad vidim neku ženu koja po meni ima 80-90 godina sva uređena, ja nastojem bar malo s njom progovoriti riječ da vidim šta je motivira da ona još uvijek u tim posnijim godinama tako izgleda. To je jako lijepo. To nije uobičajeno u našoj kulturi u zapadnim kulturama. Pa vi znate kada namore dođe cruzer s Amerikankama, oni su rozvoji svjetlo plavo, mi se svi isčuđavamo. Oni do posnej starosti nastoje da odže taj neki mladalački izgled. Ne troši im puno vremena i mislim da sam pomalo sretna što ne moram, ali volila bih kada bi mogla da. Kada bi volila bih kada bi volila da se ja to namaska, natratkam, da te filere stavim, da te botok se promo se bojim.
SPEAKER_00Ne ste nikada probali.
SPEAKER_01Ne, nikada. Ja se bojim toga. Ja se bojim bocanja. Volila bih jako da izgleda mlađa da se bojim. Zada se bojim. Kada budem tako izgledala loše, da će to prevladati strah, ja ću to probati, ja nisam rekla da neću.
SPEAKER_00Na što trošite najviše novca? Da li su to putovanja, da li su to određene krpice, torbice, cipelice, večere.
SPEAKER_01Najviše novaca troši svakog prvog mjesecu šaljem novac u omisi. Moji sin u Americi radi onima egzistenciju, ali ja smatram da moj život ima smisla koji a njemu učini život još lječe.
SPEAKER_00Ma kako gledamo to?
SPEAKER_01On je vrlo sretan, on i vrlo zadovoljno. On zna šta ja radim, to i zašto to radim. Sve ovo skupa ne bi imalo smisla što ja radim. Skupa meni ne bi imalo smisla da njemu da prirediam tu radost. A ja mu tu radost priređujem sada ne kad umrem. Ne slažem ja te pare da jednoga dana i on dobije kad ja umrem, ali ona znati da je radostan. A sada svaki mesec znam da je radostan. I on je njegova žena. I svaki mjesec je to ista ista isti iznos koji jako me raduje da to zaradim, jako me radio that pošaljem. Ovo što se drugog tiram, cipele i tašne, cipele na prvo miesto. Uvijek sam govorila, cipele, cipele. Uvijek sam govorila kad on vršaj se pretres, nekoga uhace. I sad traže postanu. Jsem pomisla, bože dobro da nismo nadršili na to da broje cipele when we got me izbravili cipele orical koštaju ostali godina u zatvoru. Volim cipele, to me ne slabost Cipele su mi slabosti možda invoja velika sreća to se u Saravu još vrlo rijetko mogu pronaći neke skupe, mogu se pronati Cipele, ali ne tako kao što sam ih nekada kupala u Hague, kao što je nekad u Saravu bilo, nekada u Saravu je bilo i ovaj markirani Cipele i zato mi nije žao da ti od stano.
SPEAKER_00Evo spomenuli ste nekoliko puta se spomenuli svin on koji živi u Americi. Koliko često se vi iđe?
SPEAKER_01To me nemojte pitati, jako dugo se nismo vidjeli. Okolnosti su takve da se svako večer vidimo.
SPEAKER_00Na kamer pretpostavljam. I vjerujem da je to zapravo nekako ta ljepota ovog digitalnog svijeta, što na neki način se možemo zbližiti sa onima koji su nam.
SPEAKER_01Dugo mi je trebalo, moram priznati, dugo mi je trebalo da to prihvatim jer mi je to ujedno i tužno i sretno. Ali danas sam pričala sa taxistom koji me ovdje dovozio koliko mrzim obitelji koje su to svremena bukagija, svako tko se dosjeti svog predmeta zove i kaže ovdje je Pero šta je s mojim predmetom, ja ostanem bez daha, to je taj stres, trenutni koji, ako ću reći, pero ne znam koji si ti. A Pero mislim da je on najvažniji na svijetu i da mi on jedina stranka pa onda nešto. Oprostite, kad smo se čuli zadnji problem uglavnom je to savremena bukagija kako je gazda vlasnik robova robove potezao, tako mene na mobitel potežu. Ali to da mogu da se čujem u svakom trenutku sa mojim sinom u Americi. Znate kolika je to za mene radost, a tehnološki to ništa ne razumijem. Gledam ono malo i mislim bože moguće da ja preko ovoga mogu. Nemam ni žica od mene do njega. Nema žica, a ja gledam nisam nikad htjela da naučim. Ja neke stvari volim da ne znam. Jer mi onda kad ih ne znam, više me raduju. Divno je to imati takvu mogućnost komunikacije, divno je to imati mogućnost za svaki dan. Mi se svako već čujemo, svako se već čujemo. Vrlo često priča šta šta su kuhali za ručak, on ima ženu, nema djecu, pričaju šta su kuhali za ručak, pitaju me za recept, ja ja njima kažem šta se podnesem izvjeta i kako je vrijeme, ali nastajmo je to u politici da ne pričamo jel bi to bilo beskrajno tužne teme. Zato nemamo vremena i nastojimo o tome da ne priča.
SPEAKER_00Imali vas na društvenim mrežama?
SPEAKER_01Ne, ne ja sam prečala. To ste bili? Ja sam prekomunicirana. Ja sam prekomunicirana. Dva su razloga, ja sam prekomunicirana i vrlo to može djelovati neskromno, ali ja nemam ništa da kažem s čime bi nekoga drugoga učila. To je uzalo dan posao. Šta vi danas da nekome kažete da ga nekoga ujeđujete u nešto kada nitko od svog stajališta neće da odstupiti ni za cenu. Šta bi ja to trebala preko Facebooka da pokazujem kako sam skuhala ruče, kako sam večer. Jednostavno nemam potrebu. Zatim ja imam direktne komunikacije, neposredne. Ja imam tako razvijen društveni život da meni moj sin zna nazvati i samo pitajte jeste li kuće. To je prvo pitanje, zato što sam rijetko kad najveće kući. Imam takav društveni život da mi stvarno te mreže uopće ne trebaju. Imam nekoliko portala ozbiljnih kojega pregledam i to me si naučio da to ne radim uspavač ili kaže onda ne može se poslije spavati zbog tog plavog svjetla. S jednem prije nego što odem na spavanje, to preglam i dovoljno sam informisan.
SPEAKER_00I koliko čitate knjige.
SPEAKER_01Jako puno, jako puno, jako puno. Trenutno čitam pamuka najnoviju knjigu koja je kod nas prevedena. Sve sam njegovo pročitala. Imam jednu vrlo dragu osobu u Bajbuku od kojima ja dođem i kažem, evo kupla sam četiri knjige, dajte mi četiri knjige. I gotovo po defaultu sve četiri koje odabere, to je ono što ja volim. Volim raznoliku literatur. Nije to nekad angažirani roman ljubavni roman, lijepi lagani roman, ali volim i da naučim nešto iz tih knjiga. Tako da to nikada nije petparačka literatura i ljubići, ali opet bez obzira recimo, gordosti predrasu da je prva knjiga u mom životu, prva jedina, ona gore stoji ovako na polici i za nje mogu sve druge knjige koje sam u životu pročitala.
SPEAKER_00Kada je riječ o filmovima o muzici, malo što se kazala kako volite romantične filmove.
SPEAKER_01Dosta često. Dosta često gledam, dosta često da, oni me relaksiraju, ne gledam te, to je pucnjava i to sve skupa. Međutim, u zadnje vrijeme postoje filmovi i postoje emisije koje me toliko angažiraju da ja odma posli toga zovem sve živo na svijetu. Neki dan sam gledala ono iz devetnaest godine kada je prince Andrew bio kod onoga Pa je dao na interview za BBC pa je to interview. To je predivan film, tako je dobro napravljeno. Tako je dobro. Da ja onda to comentiram sa svima. Pa onda tražim ovaj Google gledam kad je ta intervju, bilo što se desilo. Volim je ozbiljne stvari, volim angažirane ozbiljne stvari. Ali mi je vrlo, vrlo drago pogledati ocelim. Kad gledam imaš poruku malu ljubavnu priču, ja ocelim. Jednostavno s ovog svijeta ocelim i tako se lijepo osjećam da je to dio.
SPEAKER_00Spomenuli ste interesuje me koliko pratite taj slučaj i kako vi gledate na to sve što se dešavalo i što je toliko dokumentovano.
SPEAKER_01Nema ništa očigledno od Asenaža i od one priče, nema ništa što nije dokumentovano. To sam danas tim takistom pričala. Ovaj naš mobitel nas dovodi u situaciju da svatko zna da smo nas dvije sada ovdje. Svi smo mi neke taške evidentirane gdje se one nalaze i šta one rade. Sve je dokumentovano sam i pitanje šta je dospijeval. Ali ipak sam ja moram priznati da sam ja beskranno bila zgrožena prvi put kada sam to čula. Zgrožena sam i dan danas. Zgrožena sam u stvari that vrlo malo ozbiljnih muškaraca u politicom životu. Nije mi jasno that može to doći. To me starom that može doći oricament. I stano to ne mogu to razumia. Imati sexualnu uslugu sa vršnjak u svoje chirke. To meni toliko bolesno, toliko neshvatlivo. Toliko apsolutno neshvatlivo. Sad će neki doktor, sad će neki psiholog, sada će netko to meni objašnjavati kako je to u psihologiji sve jasno. Jasno je možda to sve u psihologiji, ali meni je jasno da u mozgu čovjeka koji legne sa turicom od trinaest godina ne padne napamet šta misl da neko sad s mojom čirkom legna ukrevet or da ga ona na bilo koji način seksualno zadovoljava. Ja sam zgrožena, stvarno sam zgrožena. Zgrožena sam. Staromodna sam vjerojatna. Da li sam zgrožena zato što sam starom odna, zato što ne znam, zato što meni jasno, zato što sam odgojena u sasvim drugom duhu, zato što se takve stvari u mom okruženju nisu dešavale. Zato što sam ja što su me odgajali da ne vim da treba muću brak. Da li je to tako bilo ili neću sada pričati. Ali sam tako odgajana. Da li sam zgrožena zato što ne znam da se oko mene i danas to dešava tu negdje, u zaravu oko mene. Uzi samim policajcima. Sam nad tim strašno zgrošena. Strašno zgrošeno. Da su to neke javne ličnosti, neke moralne vertikale koji su trebale biti moralne vertikale. Koju su bi trebali biti nama moralne vertikale. A to da još uvijek ima jako puno toga, pogotovo toga što se tiče nekih ljudi koji su u poziciji da to zaustavljaju, mislim da će im se narod da kažem, zabavljati ili zgražati još i narednih 20 godina kako se budu pojedina tih informacija.
SPEAKER_00Vjerujem da ste dosta toga doživjeli kroz svoj posao kako se uspijete isključiti kada dođete kući, isključiti se iz posla i svih tih saznanja koje ste čuli vezano za neki slučaj koji im se bavite.
SPEAKER_01Nekada teže nekada olakše. Ja se isključivem iz svog posla on kako se svaka od nas isključuje žena zgrabi djece iz obdališta, isključiva je iz svog posla. S jedne za šporeti počlaku got isključivo iz svog posla. Lako se vi to isključite. Neke stvari vam ne daju, neke stvari me muče, neke slučajevi me muče i dan i sinno sam. Šta radim? Imam teku krajeta doba noche kako ćemo to riješiti odbranu, što mi još treba u toj odbrani, usta nam i to zapiše da ne bi zaboravila do jutro. Neke stvari dugo ih nosite, nekim stvarima se muči. Ustajem u srepa pa pretraže nešto po guru. Ustan je u sred noći pa tražimo on spis koji sutra ujutro imam da vidim da sam ono dobro vidjela. A s nekih stvari se možete dosta lako isključiti. Sve zavisi od toga kakav je problem, kakav je problem prema vama. Ali to nije ništa drugačije nego bilo koja druga žena. Ja nikada u životu ne znam kako bi mogla biti doktorica, kako bi mogla operisati nekoga i kako bi mi neko umro na stoli kako bi ja preživjela taj trenutak i izašla i ošla kući.
SPEAKER_00Ono što me interesuje jeste, vaše ime i prezme je jako zvučno. Sa inka nožica jako je zvučno, i mislim da generalno ne postoji osoba u BIH koja nije čula za vas. Da li vam je to pomoglo u otvaranju određenih vrata. Sada ne znam, kada idete kod doktora koliko vam je to pomoglo koliko odmogločiti.
SPEAKER_01Nada vam pomogne nekad vam i odmogne. Kada trebate zvati majstora da kreći, on će vam naplatiti odma 20 posto više zapravo. Pomoglo je dosta često pomoglo s tim što ne zloupotrebljavam svoje ime i prezime, ne zloupotreblja. I ne desi se baš rijetko da neko ne zna za meni. Ne desi se. Ljudi koji nemaju veze s pravosuđe, ja jako dugo nemam veze sa politikom i nisam u politici, nisam baš pretjerana u medijima, meni je bilo zadovoljstvo i ja sam željala zbog vas doći u ovu emisiju. A vi vrlo dobro znate da mene nema tako često. U medijima izbjegavam ja to jednostavno.
SPEAKER_00Ogotovo u ovakvim razgovorima.
SPEAKER_01A još manje o pravosuđu. Kad meno zoveš, šta misliš o nečem o predmetu dodika. Ma ne mislim uopće. Šta misliš, ma ne mislim, zovite advokata koji to zastupa, neću da mislim o tome uopće. U zadnje vrijeme jednostavno neću da se uključujem. Jer vi se stavljate na neku stranu ošto je to meni ovako što kažem, radi svoj posao, a o svojim živim predmetima ne smijem da komentiram tako da onda to i ne govorim. A ovaj, dakle, dešava se dosesto do nekog onako kaže tko je ova. Ali kad me i prepoznaju, uvijek su to hinjene ili iskrene pozitivne reakcije.
SPEAKER_00Za kraj, voljela bi da čujem neku poruku ženama. Kao jedna vrlo uspješna žena, kao žena koja je vrlo uspješno izgradila svoju karijeru, svoj profesionalni put. Šta bi se poručuje današnjim mladim ženama kakojim putem da idu i kako dostanu dostojanstven, istrajne, jake i hrabru na tom putu.
SPEAKER_01Ono što prvo bih htjela mladim ženama da kažem a to je da im poruči da moraju imati mnogo više tolerancije, da moraju imati mnogo više tolerancije nego što misle da imaju. A to je na prvom mjestu iz razloga što je ta tolerancija od osnovnih uvjeta da spašavaju svoje brakov. Danas se mlade žene jako lako razvedu ako im nešto nije baš po volju braku, ako zbog nečega su došli u konflikt i misle da je to trajni konflikt. Jako je važno za djecu, za djecu, jako je važno za psišku stabilnost svake da prvo promisli s kim će provesti život a onda da u odnosu na tu osobu pokaže veći stepen tolerancije nego što misli da ima. To ne znači apsolutno da treba da se ponizi. To ne znači da treba da učini bilo što bi se dovelo u nekakav nezavidan položaj u odnosu na tu osobu. Ali stvari treba od starta postaviti tako da jednostavno trpite ili ne trpite onoliko koliko vas lično ugrožava, a ne trpite ako stavite jasne granice osobi s kojom živite, dokle, može ići. Ja sam se znala našaliti. Kad sam ja bila mlada majka i mlada žena je to dosta mlađa od mog muža, pa kada je ono netko rekao, prevarite mušta šta bi radila. Ništa ja sam to pred njim znao reći, nećeš se razvesti od mene. Iako dok ovo tvoje djece ne podignemo, ne ti nađeš neku mlađu još deset godina i svi kažu olaf našao još dvadeset godina mlađu, a ja da djecu teglem na leđima cijeli život. Šta god radio, radio, samo ćeš ovu djecu podizati. Šali se ali je to istina, ima malo, vrlo malo. A onda da vam kažem što se tiče posla, što se tiče karijere, jako je teško dati bilo koji savjet. Ja nažalost vidim u zadnje vrijeme i svjedok sam i čujem jako puno mlade žene imaju, jako puno postoji pred njima prepreka koje trebaju prevazići koje ja nisam imala. Meni se nikad ni jedan šef nije udvarao. Nikad ni jedan šef od mene nije očekivao da ću ja izaći sam njim na večer ili ne daj Bože šta više jer sam živjela u sistemu kome je to bilo nemoguće, nemoralno i nepotrebno.
SPEAKER_00Je li to do sistema ili do vas? Je li to do sistema ili do vas? Kako se vi postavite to? To i do sistema.
SPEAKER_01Vi sad nas imate privatne firme gdje on smatra tko će to zaposliti, oni traži sliku kad je concurs on. On odlučuje da li će vam dati posao ili neće. U mom slučaju, ono systemu on o tome nije mogao odlučivati. To će li dati posao. Neće bila je radnička komisija, bila je vlada koja me zaposljavala danas, vrlo često kod privatnih poslodavaca, samo on o tome odlučuje. On odlučuje kada dođe za secretara, nekog secretariata, nekog ministarstva, biti secretarica, koćemo biti share cabinet, or on o tome odlučuje. Kad on o tome odlučuje, on ima mogućnosti that ocjenjuje. I to je ono zbog čega nikada ne mogu ja tako sigurno reći supprostavite se, ne dajte udarite van, to su veliki izazovi. Ali u tim izazovima je stvarno istina ovo što ste maloprije rekli. Ako se zna da ste vi tvrdili that vam to niko ne smisa ponudi to vjerojatno. Ali nećete doći w neprednu situaciju. I ja sam uvijek rekla: znate tipuje na takav način, imate dva izbora, dat orat. Don't se i ako radiš jedno i drugo. Ako ne daš, otjerate. Ako daš, otjerate što si dao. Prema tome, treba na sve moguće način izbje tu situaciju u kojoj netko tako nešto od tebe traži. A danas se nažalost, to jako često dešao. I žalje se dosta mladih žena i tu nema, tu niste pametni ništa bi ih posavjetovali.
SPEAKER_00Gospođo nožica, hvala vam mnogo za izvedno vrijeme za gostovanje. Zaista mi i čas zadovoljstvo bilo danas razgovarati s vama.
SPEAKER_01Imalo bi još mnogo toga da vas pitam. Nisam očekivala da će ovako, nisam uopće očekivala da će ovako vremena moći posvetiti ovakom razgovoru, ali učinila sam to sa zadovoljstvom.
SPEAKER_00Hvala vam mnogo. Zaista mi zadovoljstvo i zaista mi je drago. Hvala vam. Poštovani gledatelji, vjerujem da ste vi uživjeli kao ja. Hvala vam još jednom i vidimo se za sedam dana. Na doviđenje.