Škola u Srbiji - advanced (B1.2-C1)

If you want to listen to the longer version of this episode, read the transcript, have vocabulary lists and grammar exercises, consider becoming a member of the Unlock your Serbian community on Patreon.

Join our group calls taking place every Saturday at 5 pm CET by becoming a Patron: https://www.patreon.com/c/UnlockYourSerbian

Book a Serbian lesson with Jelena or Nevena on our website (unlockyourserbian.com)

Follow us on Instagram, TikTok, and YouTube!

Nevena (00:00) 

Zdravo svima, ja sam Nevena. 
Hello everyone, I’m Nevena.

Jelena (00:01) 

Ja sam Jelena. 
I’m Jelena.

Nevena (00:02) 

I dobro došli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom. And welcome to a new episode of Unlock Your Serbian with Jelena and Nevena.

Jelena (00:07) 

Tako je, dobro došli u još jednu epizodu našeg podkasta i danas razgovaramo o obrazovanju. Hoćemo da razgovaramo o tome kako izgleda školski sistem u Srbiji od osnovne škole ili čak možda od vrtića sve do fakulteta. That's right, welcome to another episode of our podcast and today we are talking about education. We want to talk about what the school system in Serbia looks like, from elementary school or even maybe from kindergarten all the way to university.

Nevena (00:31) 

Ovo je jedna tema koja nama više nije bitna. Hvala Bogu. Mi više nismo u obrazovnom sistemu Srbije. Ali ovo je zaista interesantno zato što u svakoj zemlji za koju ja znam, obrazovanje izgleda drugačije, postoje neke nijanse, postoje neke varijacije itd. I to je razlog zašto želimo da razgovaramo o ovoj temi danas. I spomenula si da možemo da krenemo i od pre osnovne škole. Koji to sve stupnjevi postoje u obrazovanju koje nije obavezno? Dakle, pričaćemo o delovima školovanja koji nisu obavezni, a ništa pre osnovne škole nije obavezno. This is a topic that is no longer important to us. Thank God. We are no longer in the Serbian educational system. But this is truly interesting because in every country I know of, education looks different; there are some nuances, variations, etc. And that is the reason why we want to talk about this topic today. And you mentioned that we can start from before elementary school. What levels exist in education that is not mandatory? So, we will talk about the parts of schooling that are not compulsory, and nothing before elementary school is compulsory.

Jelena (01:24) 

Tako je, ništa pre osnovne škole nije obavezno i ja se sećam kada sam bila mala i zapravo ne znam kako je moguće da se ovoga sećam, ali se sećam da sam tražila mojim roditeljima da idem u vrtić, dakle da me upišu u vrtić. Zato što nisam više htela da budem svaki dan kod baba i dede. That's right, nothing before elementary school is mandatory and I remember when I was little—and I actually don't know how it's possible that I remember this—but I remember asking my parents to go to kindergarten, so to enroll me in kindergarten. Because I didn't want to be at my grandparents' house every day anymore.

Become a member on Patreon (patreon.com/UnlockYourSerbian) to continue

Transcript

SPEAKER_01 0:00

Zravo svima. Ja sam Evena. Ja sam Jelena. I dobrodošli u novu epizodu Unlock Your Serbien sa Jelenom i Nevenom.

SPEAKER_00 0:07

Tako je, dobrodošli u još jednu epizodu našeg podcasta i danas razgovaramo o obrazovanju. Hoćemo da razgovaramo o tome kako izgleda školski sistem u Srbiji od osnovne škole ili čak možda od vrtića sve do fakulteta.

SPEAKER_01 0:30

Ovo je jedna ta koja nama više nije bitna. Hvala bolu. Mi više nismo u obrazovnom sistemu Srbije, ali ovo je zaista interesantno, zato što u svakoj zemlji za koju ja znam obrazovanje izgleda drugačije, postoje neke nijanse, postoje neke varijacije itede i to je razlog zašto želimo da razgovaramo o ovoj temi danas. I spomenula sam da možemo da krenemo i od preosnovne škole. Koji to sve stupnji postoji u obrazovanju koje nije obavezno. Jeel tako, dakle, pričat ćemo o obaveznim dijelovima školovanja i o dijelovima školovanja koji nisu obavezni i ništa pre osnovne škole nije obavezno.

SPEAKER_00 1:24

Tako je, ništa pre osnovne škole nije obavezno i ja se sjećam kada sam bila mala i zapravo ne znam kako je moguće da se ovoga sjećam. Da ali se sjećam da sam tražila mojim roditeljima da idem u vrtić. Dakle, da me upišu u vrtić zato što nisam više htela da budem svaki dan kod babe i dede. Kada su moji roditelji na poslu. Ja sam htela da idem u vrtić sa drugom dcom. Zato što sam vidjela da je moja sestra od strica išla u vrtić. I ona je pričala o njenom iskustvu i šta je radila sa drugarima. Ja sam tražila mojim roditeljima i onda sam tako krenula u vrtić sa ne znam koliko godina.

SPEAKER_01 2:13

Vrtić je dio obrazovanja koji nije obavezan, ali većina dce zapravo ide u vrtić zato što je to period kada su dca već malo starija, dakle imaju između 3, 5, 6 godina. I tada roditelji rade. I ako netko ne živi sa babom i deom, ili ne živi blizu babe i dede koji bi morali da čuvaju dcu, uglavnom roditelji nemaju drugu opciju i zbog toga vode dcu u vrtić. Da li se ti možda koliko godina si krenulo u vrtić.

SPEAKER_00 2:50

Ne sjećam se sa koliko. Mislim da sam imala peti ili šest i nisam više ni sigurna da li je to bio baš vrtić ili možda predškolsko. Predškolsko je jedna godina preosnovne škole gdje mi već počinjemo da učimo neke stvari. Učimo neka slova, učimo engleski također. Sjećam se da smo imali jednu nastavnicu ingleskog koja je dolazila i puštala nam pasmena engleskom i onda smo to pevali. Ne mogu da se setim da li je baš bio vrtić ili predškolsko, ali tako imala sam između pet i šest godina. I sjećam se da smo se tamo i igrali. Ja sam tamo donosila neke moje lutke, barbike. Druga dca su isto radila i to je zaista bio jedan baš lijep period. I to je uglavnom do sedme godine i onda sa sedem godina počinjemo ili krećemo u osnovnu školu. U prvi razred ostavne škole.

SPEAKER_01 3:54

Da, ovo predškolsko je jedna godina prije same osnovne škole i ja moram do priznam da je to bio najljepši period mogota. Ili, možda ne najlješi period cijelog života, ali definitivno najlješi period tog početnog obrazovanja. Ja imam stariju sestru. Ona je starija od mene samo godinu dana i zato ta razlika između nas dvije nikada skoro nije ni postoje nismo osjećali tu razliku. I kada je ona krenula u predškolsku, ja sam tada bila jako ljubomorna i ja sam također želila da idem sa njom u predškolsku. I tako na neki način smo mi uspjeli da me ubacimo u tu njenu grupu. I ja sam tamo naravno bila najlaže zato što sam krenula godinu dana ranije. Ne cijelu godinu dana, ali možda pet mjeseci od prilike. I posli toga sam išla još godinu dana u predškolsku i to je bio najbolji problem. Imali smo vaspitačicu ili nastavnicu. Sad nismo sigurna kako zovemo osobu koja je u predškolskom. Ali ona je pravila divnu atmosferu i mi smo se svi igrali. Malo smo učili da pišemo itdali ništa previše ozbiljno. Imali isposjećam se deo koji je izgledao kao kuhinja. Imali smo deo gdje su bile lutke, lopte itdje i to je zaista bio jedan magičan period.

SPEAKER_00 5:33

Ovo je genijalno. Vi ste napravili jednu prevaru uspjela. Ti si uspjela da kreneš u prešku sa tvojom starijom sestrom, ali to je baš lijepo. I također to da između tebe i tvoje sestre ne postoji velika razlika u godinama. To je sigurno lijepa situacija. Kod mene je to potpuno drugačije zato što ja imam brata koji je osam godina mlađi od mene i uvijek smo mogli da osjetimo ovu razliku. Mislim da tek sada dolazimo u period da više ne osjećamo toliko razliku u godinama. Ali tokom cijelog odrastanja smo definitivno imali veliku razliku u godinama. To mi se nikada nije sviđalo, ali šta da radimo tako je. I naprimjer, to smo mogli da vidimo kada sam krenula u osnovnu školu. Moj brat se rodio kada sam bila drugi razred osnovne škole. Zato što imamo osem godina razlike, a u školu krećemo sa sedam. I onda kada sam ja završila osnovnu školu, moj brat je tek krenula u osnovnu školu. Dakle, ovo je zaista jedna velika razlika.

SPEAKER_01 6:49

Sjećam se i ja sam imala u školi drugarice koje su tako u prvom, drugom, trećem, četvrstom razredu osnovne škole dobile braće ili sestre i to je nekako uvijek djelovalo kao da su njihove braća i sestre bebe i da su ostale baby cel su tada u tom periodu bili. Tako da mislim da znam zašto mislim da kažem da to nije bilo moguće da vi razvijete neki drugačiji odnos dug vremenski period.

SPEAKER_00 7:26

Da, definitivno. I moji prijatelji iz osnovne škole ovo govore kada sada videm mograta i uvijek su nekako šokirani kada sada vide omka koja ima 22 godine i kaže: Ali ti se bio mali. Zato sam rekla da imamo ovu razliku osam godina zato što u Srbi osnovna škola traje osam godina. Mi krećemo osnovnu školu sa sedam godina i onda imamo prva četiri razreda osnovne škole. Dakle, prve četiri godine osnovne škole sa jednom učiteljicom. Dakle, ne menjamo nastavnicu, ne menjamo učiteljicu. Uvek imamo istu osobu sa kojom učimo sve predmete. Možda ne engleski, imamo profesorku za engleski jezik, ali sve ostale predmete učimo sa istom učiteljicom. I onda kasnije kada dođemo do pete godine, to je peti razred, onda imamo za svaki predmet drugog profesora. Dakle, jednog profesora za matematiku, jednog za biologiju, jednog za historiju itd.

SPEAKER_01 8:38

Ja pretpostavljam da sada koristiš reći profesor zato što je možda lakše za razumevanje. Ali makar se ja sjećam da je uvijek bilo jako bitno praviti razliku između reći, na primjer, učiteljica koji si spomenula posle nastavnik i na kraju profesor. Rekla bih da je reći nastavnik i vjerujem da smo o tome razgovarali u epizodu o učenju stranih jezika, zato što ja uvijek za sebe kažem da sam nastavnik. Da je nastavnik jedan termin koji možda pokrije sve. Dakle, nastavnik je svako tko nešto predaje na nekom nivu nekoga podučava nekoga uči nečemu. I nastavnik je često termin koji smo koristili za ljude koji su nam držali časove biologije, chemije, fizike, istarije itede od pet. do osmog razreda osnovne škole. Mislim da je ovo jako bitno naglasiti, makroje ovo za mene bitno da naglasim, da postoji jako velika razlika, da ne kažem ogromna razlika između prvo četiri razreda i drugo četiri razreda osnovne škole zato što u prvoj četiri razreda smo mi jedna zatvorena grupa i tu zapravo nema mjesta za spoljne utjecaje. Dakle, mi smo zajedno sa tih još 20 nešto ili 30 osoba, dakle 30 dece i imamo jednu učiteljicu ili jednog učitelja što nije toliko često, ali jel te postoji. I poslije od petog se to nekako menja i od jednom imamo časove sa mnogo više ljudi i to nekako postaje ozbiljnije. A također tada i počinje period kada svi ulazimo u pubertet. I samim time je taj period užasan. Meni je taj period bio užasan. Rekla bih, šest i sedmi razredda osne škole su stvarno bili tragedija ako smijam da budem dramatična.

SPEAKER_00 10:56

Da, definitivno to posle od petog razreda sve postaje ozbiljnije i mi se mnogo mijenjamo u tom periodu. I u ovom periodu se dešava jedna zaista velika promjena. I ne znam šta da mislim generalno o osnovnoj školi i kakav je ovaj period bio za mene. Generalno nije bio dobar period, zato što trenutak kada svi ulazimo u pubertet i svi se mijenjaju na različite načine. Ali dec u ovom periodu ponekad mogu da budezobrazna, nemaju osjećaj za emocije drugih ljudi i govore ružne stvari, stvari koje mogu da uvrede ili da povrede nekoga. I da ovo generalno ne znaju. I ako smo malo osjetljiviji ili ako nemamo puno prijatelja, puno drugara u školi, to često može da postane problem i često možemo da se osjećamo loše u tom periodu kada smo u školi. Što se mene tiče, to također nije bio super period. Mislim da je šesti razred bio najgori, ali ni sedam nije bio baš dobar. U osm razredu, dakle, na posljednoj godini mi je već bilo bolje zato što sam znala da je uskoro play osim ne škole i da uskoro idem u srednju školu i da će tu biti neki drugi ljudi i da će vjerojatno sve biti bolje.

SPEAKER_01 12:36

Rekla sam da studeta u ovom periodu bezobrazna. I baš u prošlom subotu smo na našim grupnim pozivima gdje većamo srpski zajedno sa našim članovima na Patreonu spomenuli ovu reću zato što sam rekla da je ova reč koja meni fali, reč koja meni nedostaje u svim jezicima koje govorim i koje učim. Kada je neko bezobrazan, to je znači da on namjerno radi nešto ružno ili namjerno govori nešto ružno i zna da to nije dobro, ali to svakako radi. I kada netko to radi, iako zna da ne treba, onda kažemo da taj neko bezobrazan. A jelena, ako netko želi sa nama da razgovara o ovakvim rećima i da već ba srpski u jednom opuštenom okruženju kako može da se pridruži nama i našim članovima.

SPEAKER_00 13:37

Možete da postanete član na našem Patreonu na konverzacijskom nivu. Na ovom nivou možete da slušati dužu verziju naših epizoda. Možete također da vidite transkript sa prijevodom. Radite gramatička wežbanja. Ali također da učestujete na našim grupnim pozivima svaki subot i u 5 sati posli podne po centralnom europskom vremenu.

SPEAKER_01 14:05

Link je u opisu ove epizode i također na patreon.com slash unlock your Serbian. I kad nastavimo sa našom temom, rekla bih da je najveći problem osnovne škole to što traje 8 godina sa istim ljudima. Dakle, čula sam priče od mojih roditelja da ranije kada su oni išli u osnovnu školu, to nije izgledalo tako. Dakle, mi nismo bili u razredu ili u odeljenju u grupi sa istom dicom od prvog do osmog razreda osnovne škole. Nego se posli petog razreda grupe menjaju i na taj način je i situacija drugačija. Ali ako mi odrastamo sa istom dcom godina? U periodu kad je 8 godina više od polovine našeg života, to svakako ne može da bude dobro. I rekao bih da je to definitivno jedan od najvećih problema. Ali dosta u ovom traumatičnom periodu kad to nastavimo sa srednjom školom. Ali šta moramo da polažemo preje nego što idemo u srednju školu.

SPEAKER_00 15:26

Dakle, kada sam ja polagala malu maturu, dakle kada sam išla na ovaj test, mi smo imali samo srpski i matematiku. I iz matematike smo imali neke zadatke, neka vežbanja koja zaista nisu bila teška. A iz srpskog smo imali gramatiku sa jedne strane književnost i imali smo pismeni zadatak. Pismeni zadatak to je neka vrsta disertacije, da je tako nazovem ili teksta koji mi treba da pišemo na neku temu. I tako je. To je bila moja mala matura. Dakle, imala sam ta dva predmeta i ja se iskreno ne sem da je to bilo posebno teško. Čak mislim da je zaista bilo lako i da je svako mogao da položi ovaj ispit. Dakle, ne poznajem nikoga tko nije uspio da prođe malu maturu.

SPEAKER_01 16:26

Kada sam ja došla do kraja osnovne škole mi smo bili druga generacija koja je doživjela promjenu. Dakle, nama su uveli, dakle kod nas su rekli da treba da postoji i treći ispit koji se tada zvao kombinovan ispit. I to su bili različiti predmeti. Ja se više ni ne sjećam. Šta smo imali, to su bili predmeti kao istija, kemija, fizika, biologija itede. I ovo zaista nije bilo teško, ali generalno sada ovo izgleda drugačije. Sada učenici mogu da biraju. Dakle, mogu da kažu koji predmet od svih tih predmeta žele da polažu. I veromda je to onda vjerojatno i jednostavnije. Ali ovaj ispit ja vam mislim da ne može da se padne. Dakle, ne možemo da ne prođemo na ovom ispitu, nego na osnovu poena koje dobijemo. Dakle, na osnovu tog koliko odgovora točno napišemo imamo poene, imamo bodove i pravimo listu želja. Dakle, kažemo želim da idemo u tu školu, u tu školu itede i ako imamo dovoljno poena, mi tamo i upadamo. Dakle, mi prolazimo i idemo u tu školu. Generalno, u Srbiji su srednje škole podeljene na gnazije i na stručne škole. Dakle, gnazije su kao nastavak osnovne škole, opet imamo sve predmete, imamo i strane jezik itede, a u stručnim školama je to već mnogo drugačije. I ako netko ide u ekonomsku, naravno, fokusira se na ekonomiju, ako ide u zubotehničku, onda se on sprema da bude asistent zubarima itede i tako dalje.

SPEAKER_00 18:26

Da, ja sam išlila kao i ti u gimnaziju. Kao što si rekla, ovo zaista izgleda kao nastavak osnovne škole zato što imamo sve iste predmete u gimnaziji plus mislim latinski jezik da se dodaje u gimnaziji da to nismo imali osnovno. I poneki predmet se kasnije dobija u gimnaziji također, kao što je filozofija, kao što je psihologija i sociologija dobivamo. Dakle, imamo ove predmete na trećoj i četvrtoj godini gimnazije. Ali generalno to izgleda manje-više kao osobna škola, samo na nekom naprednijem nivu. Dakle, mi ponovo učimo istiju, učimo sve što smo učili osnovnoj, ali je neki napredniji nivo. Učimo opet matematiku, ali dobro sad radimo još neke naprednije stvari kojih se ja jedva sjećam, hvala Bogu. Ali dobro, znam da smo radili funkcije, integrale itede i ja sad više ne znam ništa je ovo točno, ali sam tada, kada sam bila u gimnaziji, znala.

SPEAKER_01 19:37

Samo bih žala da spomenem. Zato što sam sada razmišljala o tome dok si govorilo o matematici. Gimnazije i sada mi možemo više da govorimo o gimnazijama zato što smo mi išli u gnaziju. U gnazijama postoje dva smjera. Dakle, postoji prirodno matematički smjer i postoji društveno jezički smjer. Ja sam išla na društveno jezički smjer zato što sam ja uvijek volila knjige, volila sam jezike i to je meni uvijek bilo zanimljivo. Međutim, u Srbiji postoji velika diskriminacija. I vjerujem da o nije samo u Srbiji, ali za svu, i sada pod znacima navoda pametnu dcu, dakle, za djecu koja su bolje u školi jer se očekuje da idu na prirodno matematički smjer. I pošto sam ja kao što sam rekla u prošloj epizodi štrever i ja sam uvijek imala dobre ocjene i meni je uvijek bilo zabavno lako itede svi su očekivali od mene da idem na prirodno matematički smjer. I ja kad sam rekla da ja ne želim da idem na prirodno matematički smjer, to je bila tragedija. To je bio šok. Mene su moji nastavnici u osnovnoj školi htjeli da ubede. Dakle, hteli su da mi dokažu da to nije pametno da ja idem na društveno jezički smjer. Jer na društveno jezički smjer idu dica koja ne umaju da ramatiku. I ovo je stvarno jedna velika diskriminacija. Ja se nadam da se ovo promijenilo kako smo mi bili u školi, ali samo sam htela to da spomenem još jednom.

SPEAKER_00 21:20

Ja iskreno ne vjerujem da se ovo promijenilo od kada smo mi bili u školi. Da, ova diskriminacija postoji, ali mislim, to su generalno zanimanja koja donose više novca kad ih kasnije radimo. Dakle, neko tko je išao na prirodno matematički smjer ima više šansi da upiše, ne znam, elektrotehnički fakultet ili Građevinski fakultet ili neki fakultet gdje ima više matematike i da posle se bavi nekim zanimanjem koji generalno donosi više novca nego kada smo pravnik, na primjer. Mislim da zbog toga postoji ova diskriminacija. Ja sam uvijek imala dobre ocene iz svega zato što sam srpla. Da imam dobre ocene, ali matematiku nikad nisam volila. Mislim da je nikad nisam razumela. I moji roditelje su mi generalno govorili da sam glupa za matematiku tako da sam brzo shvatila. Mislim da bi trebalo i o ovome još malo da razgovaramo. Na primjer, meni su moji roditelji zaista govorili da sam glupa ili ajde da kažem ne talentovana za matematiku. Ali ja sam se uvijek pitala kako mi zapravo učimo matematiku u osnovno i u srednjoj školi. I da li je to najbolji način i da li ti profesori imaju najbolju metodu kako da nama nešto objasne. Ja sam imala osjećaj da meni generalno ovi predmeti nikad nisu jasni zato što mislim da nisu dobro objašnjeni. Dakle, mi naprimjer kada učimo chemiju, redko koja škola ima laboratoriju da mi možemo da vidimo neke eksperimente. Ista situacija za fiziku. I zato sam razmišljala da ja možda nisam glupa za matematiku ni za hemiju ni za fiziku nego da jednostavno nikad nisam našla dobar način kako da ovo razumem, kako da mi neko ovo objasni na drugačiji način.

SPEAKER_01 23:20

Kada govoriš ovako, meni je jasno šta si ti preživljavala i šta si ti slušala zato što su ovo reći koje smo i mi također na časovima slušali od naših nastavnika tada u srednjoj školi, neki su insistirali da ih zovemo profesorima iako oni pozvanju nisu profesori u srednjoj školi. Oni su nama više puta rekli: otvoreno, vi ste glupi za matematiku. Ja sada, kao osoba koja je uvijek bila veoma osjetljiva na nepravdu, nisam to mogla da trpim i svaku priliku koju sam imala ja sam namjerno bacala komentare zato što sam smela, zato što sam ja bila dobro u matematici i onda sam ja imala pravo odnosno, mogla sam da govorim da takve stvari nisu točne. Na primjer, pošto smo mi na društvenom odeljenju bili u učionici, dakle u prostoru preko puta učionice prirodnog odeljenja. I kada bilo neko takvljenje iz matematike, prirodnjaci, kako smo ih zvali, nisu radili ništa. A jedna devojka iz našeg odeljenja, dakle društvenjak kako smo mi bili nazivani, je osvojila neko mesto. I ja sam jedna čakala kažem profesoru: Šta je sad bilo? Mi vidite sada je društvenjak uspjel, a prirodnjak ne. Tako da mislim da je ova jedna velika nepravda i da ti sigurno nisi glup za matematiku jer ova baš loše vokabular da neko mi kažemo da je glup za nešto jer će on vjerovati da je glub za nešto. I mislim da to ima mnogo veze sa načinom kako su naši nastavnici objašnjavali i koliko je njima bilo stalo do toga. Mislim da postoji dosta iskompleksiranosti. Dakle, kada neko odluči svesti no da želi da preje predmet u oslojno ili u srednjoj školi, on treba da razume da on objašnjava dati, da on ne objašnjava akademcima, dakle nije na fakultetu. To nisu ljudi, odnosno deca koja su izabrala da se bave time ozbiljnije, nego neku koju mora da bude na tom času. I da pristup, da način predavanja mora da bude drugačiji. I to je jedan jako veliki problem, rekla bih. Ali ja bih svako rekla da ti nisi glup za hemiju ni za biologiju nego da bi si imala dobri nastavnik.

SPEAKER_00 25:56

To sam ja kasnije shvatila. Ali što se tiče ovog pristupa i metode kako se nešto objašnjava i kako se nešto uči, ja mislim da je generalno u cijelom školskom sistemu u Srbi ovo problem. Zato što mi generalno učimo istiju na pamet i nitko nam ne govori da zapravo treba da povezujemo različite događaje iz historije kada učimo istiju, a ne da učimo na pamet godine i događaje. Što se tiče jezika, situacija je ista. Ja sam francuski u osnovnoj školi počela da učim kada sam imala 11 godina. Mi smo to učili naamet i nismo već bili govor, nego smo jednostavno učili gramatiku na pamet. I ovo sve nema smisla zapravo. I ovo sve mi naravno sada znamo kada smo stariji i uvijek razmišljam: ako jednog dana budem imala dcu i ako budem bila u srbiji, nikad neću da govorim moraš da imaš dobre ocene, moraš da učiš sve da budeš najbolji. Ne, zato što ni školski sistem zapravo nije najbolji.

SPEAKER_01 27:05

I pošto smo već pri kraju epizode, morat ćemo da ostavimo fakultet za neku drugu epizodu, a mi ćemo u nastavku epizode svakako razgovarati dalje o našim iskustvima iz ovih perioda. I posljednama stvar koju bih želela da kažem našim slušacima jest da u Srbiji postoji, veamo slično kao u Americi, ceremonija mature. Dakle, posle i osnovne i posli srednje škole postoji jedna proslava gdje se ide u neki lep hotel ili gdje se ide u neku lepu salu i tada svi kupuju lepe haline, lepa odjela. Treba da pitamo nekoga da ide sa nama na maturu itede ovo je nešto što znam da ne postoji u Grčkoj na istom nivou. I zbog toga želim samo da nagim da je u Srbiji to dosta važno i da je jedan super period da se obeleži kraj srednje i osnovne škole također.

SPEAKER_00 28:11

Da, ovo ne postoji u svim zemljama na ovom nivou kao u Srbiji, možda možemo ovome da razgovaramo i u nastavku ove epizode. Ja na primjer zaista ne volim ove događaj, ne volim amaturu i nikada nisam volila. Ali ostavit ćemo ovo za kasnije, a mi se svakako čujemo sljedeće nedjelje u nekoj drugoj epizodi.

SPEAKER_01 28:35

Ako imate prijedloge, ako želite da razgovaramo o nekoj specifičnoj temi koja je za vas interesantna, na našem sajtu unlockyursurbian.com postoji mail na koji možete da nam pošaljete vaše komentare, misli, ideje itd. I svakako se čujemo i sljedeće nedelje. Ćao svima. Ćao ćao.