Zašto putujemo? - advanced (B1.2-C1)

Danas razgovaramo o vezi između putovanja i učenja stranih jezika. Razgovaramo o onom specifičnom osećaju frustracije koji svi poliglote poznaju: kada se trudite da naručite kafu na lokalnom jeziku, a sagovornik vam, čim čuje strani akcenat, odmah odgovori na engleskom. 

Posle se fokusiramo na to kako se naša perspektiva prema putovanjima menja kroz život. Shvatile smo da preseljenje u inostranstvo, bilo u Grčku ili Francusku, u početku može biti toliko iscrpljujuće da putovanja postanu poslednja stvar na listi prioriteta, jer je sam život u novoj sredini jedna velika, svakodnevna avantura. Ipak, putovanja nam pružaju neophodan „beg od realnosti“ i lepu iluziju života bez problema, što je nekada ključno za mentalno zdravlje.

If you want to listen to the longer version of this episode, read the transcript, have vocabulary lists and grammar exercises, consider becoming a member of the Unlock your Serbian community on Patreon.

Join our group calls taking place every Saturday at 5 pm CET by becoming a Patron: https://www.patreon.com/c/UnlockYourSerbian

Book a Serbian lesson with Jelena or Nevena on our website (unlockyourserbian.com)

Follow us on Instagram, TikTok, and YouTube!

Nevena (00:00) 

Zdravo svima, ja sam Nevena. 
Hello everyone, I am Nevena.

Jelena (00:01) 

Ja sam Jelena. 
I am Jelena.

Nevena (00:02) 

I dobro došli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom. And welcome to the new episode of Unlock Your Serbian with Jelena and Nevena.

Jelena (00:08) 

Tako je, dobro došli u još jednu epizodu našeg podkasta i mi danas razgovaramo o putovanjima. Da li generalno volimo da putujemo i kakav je osećaj kada putujemo u neku zemlju čiji jezik govorimo i kada putujemo u neku zemlju čiji jezik ne govorimo? That is right, welcome to one more episode of our podcast and we today talk about travels. Do we generally like to travel and what is the feeling when we travel to some country whose language we speak and when we travel to some country whose language we do not speak?

Nevena (00:28) 

Ova tema je inspirisana mojim nedavnim putovanjem. Kada ova epizoda izađe to će već biti pre nedelju dana. I za sve one koji nas slušaju već duže vreme znaju koje jezike Jelena i ja učimo, koje jezike mi govorimo. I zato će znati zašto je meni bilo jako interesantno da sada putujem u Berlin, u Nemačku. I generalno nemački je za mene jako interesantan jezik, jezik kojih učim nekoliko godina i ovo je bila super prilika za mene da idem i da slušam ljude šta govore na ulici, u prevozu, u kaficima i tako dalje i da vežbam slušanje.  This topic is inspired by my recent travel. When this episode comes out, that will already be a week ago. And for all those who listen to us for a long time already, they know which languages Jelena [and] I learn, which languages we speak. And because of that, they will know why it was very interesting for me to now travel to Berlin, to Germany. And generally German is for me a very interesting language, a language which I learn for several years and this was a super opportunity for me to go and to listen to people what they talk on the street, in transport, in cafes and so on and to practice listening.

Transcript

SPEAKER_00 0:00

Zdravo svima. Ja sam nevena. Ja sam jelena i dobrodošli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom.

SPEAKER_01 0:07

Tako je dobrodošli u još jednu epizodu našeg podcasta i mi danas razgovaramo o putovanjima. Da li generalno volimo da putujemo i kakav je osjećaj kada putujemo u neku zemlju čiji jezik govorimo i kada putujemo u neku zemlju čiji jezik ne govorimo.

SPEAKER_00 0:28

Ovo tema je inspirisana mojim nedavnim putovanjem. Kada ova epizoda izađe to će već biti pred nedelju dana. I za sve one koji nas slušaju već duže vrijeme znaju koji jezik jelene ja učimo o koji jezik mi govorimo. I zato ću znati zašto je meni bilo jako interesantno da sada putujem u Berlin u Njemačku. I generalno, njemač jezik je za men jako interesantan jezik jezik koji već učim nekoliko godina. I ovo je bila super prilika za mene da idem i da slušam ljude što govore na ulici u prijevozu, kaficima itede i da već bom slušanje.

SPEAKER_01 1:10

I da li si većala? Da li si većala i govor i slušanje.

SPEAKER_00 1:15

Vešbala sam oba, više sam većbala slušanjem. Jelena, da li ti dožiljevaš neku blokadu kada putuješ u zemlju čiji jezik ne govoriš nikad zapravo nego učiš samo sa sobom. Kako si ti osjećaš kada završiš u takvoj nekoj zemlji?

SPEAKER_01 1:33

Ovo je zanimljivo pitanje, ja mislim da imam veću blokadu kada putujem u zemlju i čiji jezik ne govorim. Na primjer, kada putujem u Njemaku i ne govorim njemčki, mislim da sam ga učila u jednom trenutku, ali veoma malo, ja tada imam blokadu. I izbjegavam, dakle, ne volim da putujem u države čiji jezik ne govorim. Što je veoma limitirajuće, zato što naravno ne govorim sve jeziki ovoga svijeta, ali ja se zaista ovako osjećam. A kada putujem u državući jezik govorim ili učim kao na primjer grčki. Uglavnom nemam blokadu i uglavnom sam srećna da mogu da kažem nekoliko reći, iako je to pogrešno. Ponekad pravim greške naravno, ali sam srećna da mogu da vežbam, na primjer, u Grčkoj. Ponekad mi se desi neka blokada. Ne znam zašto? Mislim da je veoma subjektivno i ponekad ja samo mislim da ja pravim mnogo grešaka i da uopće ne treba govorim na grčkom. Ali to se desi jedan dan i poslije nestane.

SPEAKER_00 2:42

A i ti si možda pri nekoliko mjeseci ili možda pre mjesec dana. Sada moje osjeće za vrijeme je malo relativan, tako da zaista ne sam kad totačno bilo. Ali znam da si putovala u Italiju i onda si u našoj Discord grupi gdje su svi naši članovi izlala neke slike iz Italije. Znam da ti govorištečno italijski. Kako je tvoje iskustvo bilo tamo? Da li si tamo mogla da razgovaraš na tom jeziku.

SPEAKER_01 3:10

Pa ja mislim da ljudi koji poznaju Italiju i putuju u ovu zemlju znaju da tamo nemamo izbor. Dakle, tamo ljudi veoma slabo govore engleski ili ga ne govore uopće. Tako da ieli govorite italijski ili se sporazumivate gestikulacijom, dakle, rukama, nogama, itede Tako da, definitivno sam govorila italienski. Ja sam bila na Siciliji i tamo da, nisam naišla na ljude koji su govorili engleski, a i nisam željala da govorim engleski. Tako da u Italiji to zaista nikada nije problem. Imala sam veći problem u Grčkoj da govorim grčki, zato što mislim da Grci bolje znaju engleski od Italijana. I ja sam pokušavala da govorim na grčkom, a oni odgovaraju na engleskom. I ovo je veoma frustrirajuća situacija. Da li si ti navena imala slično iskustvo?

SPEAKER_00 4:05

Da, ali to je recimo za grčku jako interesantno da u recimo većim gradovima, kao što su latina isolum, svi su imali ovo iskustvo. Dakle, ne kući jezik i sad ošto nije važno da li on na nekom početnom nivou, napromj A2 ili na naprednom nivu, naprombi B2. Gracija kuju bilo kakav akcent strani ili ako čuje neku grešku odmah manje jezik. I mislim da je ovo sada razlog za to što žele on da vršba english kada dođe neki stranac. Sada razumem i njih razumem naravno ljude koji žele da vršaju jezik. Ali opet znam koliko je to frustriraju. I kao što smo razgovarali u našim prethodnim epizodama koliko je stvarno akcent bitan. Kada govorimo 3, 4, 5 stranih jezika, stvarno nije najvažnija stvar na svetu. Ili tako da imamo savršen akcent da smo nitko ne shvatio odmah da smo stranci. Ali da mislim da je to jedna situacija koju smo svi doživjeli to hrabru juče.

SPEAKER_01 5:21

Zaista je frustrirajuće. Ja naravno razumem that you never use an name and you know that next time you forcire gratifying caffeine. But we're gonna be able to meet an English, which is accent.

SPEAKER_00 6:19

And kada smo išli na večer išli zapravo ali su Nemci radili u Nutri Italijani ako je italijanski restaurant. Rozgovarala sam sa ženom na njemačkom, ali onda kada je druga osoba pokušala to kaže na English, odgovarala samo na njemačkom zato što očeku jedna ne zna dobro englansk ili se plaši možda koristi englanskally mislim da je to rješavanja situacija. Idete in manje restoran van centra grada i morati da se sporazum na tom jeziku zato što ljudi ne znaju engleski ili ne žele da govore englansk.

SPEAKER_01 7:03

Ovo je najbolje rješenje. Zapravo kada idem u državu, gdje ljudi ne govore englanski. Ovo je bio moj slučaj sa Italijom. Kada sam prvi put stigla Italiju, volila sam ovu zemlju i pokušavala sam da govorim na engleskom, ali to zaista nije funkcioniralo. I ljudi su odgovarali na italijskom. I onda sam prvo pravila neki mix francuskog i italijanskog i govorila da mogu ja pokušam na italijanski, italienski je bio više francuski nego italijanski, ali sam se vremenom naučila. Tako da ovo je definitivno najbolja situacija. Što se tiče Srbije, da, ovo što sam rekla, je vezano za centar grada, za Beogradin ovvi sad i za center. U ostalim krajevima mislim da ovo nije slučaj i da ljudi prečku na srbskom.

SPEAKER_00 7:50

Ovdje me jako interesuje da li ste vi doživjeli ovakvu neku situaciju da da li ste bili entuzijasti da već i onda se dobili odgovor na engleskom. Pišite nam na našem situ postoji ideal gdje možete nam počet email sa vašim iskustvima. Također možete da nam pišete i na druženim mrežama.

SPEAKER_01 8:11

A ti nevena nisi mi rekla kako se osjećeš kada putuješ u zemlju čiji jezik ne govoreš?

SPEAKER_00 8:18

Ovo je interesantno pitanje zato što se nekako desilo da sam spojila više godina za redom da nisam išla u zemlju čiji jezik ne znam. Pre prošlog decembra, dak decembra 2025. godine kada sam išla u Stokholmu u Švedsku. Tako da je to bilo čudo iskustva za mene što mislim da mi to ranije nikada nije bilo slučaj jer nikada nisam obračila pažnju i nisam toliko davala na značaju. Dakle, za men nije bilo toliko bitno da li ja govorim jezik neke zemlje ili ne. Više mi je bilo bitno da idem u neku zemlju čija mi se arhitektura sviđa ili gdje ima tvrđava i dvore se. I kada sam mojda otišla u Švedsku i kad odjednom nisam razumela ništa to je bilo jako čudno za mene. I zato moj tata govori tečno o švedski, ja sam od njega tražila da me nauči nekim rečima da kažem zdravo. Da naručim nešto, da kažem tjao do viđenja itede usudila ni jednom da kažem nešto iz straha da će onima da odgovore na švedskom i da ja znam što zna. Ne znam, da li znaš ovo osjećaj.

SPEAKER_01 9:41

Da, mislim da znam. Ovi su bili moji počeci na Grčkom. Kada sam samo nekoliko reći znala na grčkom, ja sam njih zapravo govorila. I ljudi su odgovarali na grčkom, ali ja nisam mogla više od toga da kažem ništa. Ali da, razumem potpunu i jeste čudna nosjeći zato ja kažem izbjegavam da putujem u države gdje ne govorim jezik. I da, to je generalno moje iskustvo sa njemačkom, veoma se osjećam zbunjeno kada baš ništa ne razumem. Na primjer, ako postoji neka reklama negdje ili neki znak za nešto, da baš ne mogu da shvatim niz konteksta što piše negdje, to mi je vrlo čudno. Zato što ako putujemo u neku zemlju gdje se pričala neki latinski jezik, kao Španija, na Portugal, tu svakako nešto razumem. Ili ako putujemo u Češku, slovačku, također nešto razumem, poljsku, na primjer. Međutim, Njemačkoj za meni miserije i dalje, zato što zaista ne razumem ništa.

SPEAKER_00 10:46

Da, da, da, da, razumem. Razumemo osjećaj i nije lijepo osjećaj. Ali mislim da i ti ja moramo da prevažiđemo ovaj strah, odnosno, da moramo da prevažiđemo ovu blokadu koju imamo, zato što ne možemo da naučimo sve jezike ovog sveta.

SPEAKER_01 11:04

Nažalost, ovo bi zaista bilo tako divno ako bismo mogli, ako bismo zapravo imali vremena da učimo sve jezike koje bismo htjeli. Ne znam da li naši slušaci generalno vole da uče jezik i da li uče jezik, da li uče srpski jezik iz čiste ljubavi i radoznalosti ili zato što imaju potrebu da ga uče. U svakom slučaju, ako nas sluša nekog tista samo voli da uči jezik, vjerojatno će nas razumjeti.

SPEAKER_00 11:34

Kada govorimo generalno o putovanjima, dakle, ne vezano za jezik. Šta za tebe znači putovanja?

SPEAKER_01 11:43

Moje mišljenje o putovanjima se mijenjalo kroz moj život. Dok sam živela u Srbiji, nisam mnogišala o putovanjima. Naravno, volila sam da otputujem na more, na primjer preko life. Ali generalno, putovanja za mene bilo mnoga. Možda su da kažem bilo važno za mene putovanje u Francusku zato što sam tako vraćala jezik, to je stvarno bio najbolji način da naučim Francuske. Ali osim toga, za mene putovanje zaista ništa posebno. I čak sam razmišljala da mi to umara putem aviona pa onda da idem u neki prijevoz, pa da i idem u hotel, itd. Ali onda kada sam se preselila u Francusku i poslije krajem mojeg studiranja, ja više nisam volila mesto gdje sam živela. Nisam više željala da budem u Francuskoj. I tada su za mene putovanje postalo vrlo važna zato što sam mi dala slobodu nisam imala tamo gdje sam živela u Francuskoj. To je zaista bio jedan period poslije covida, dakle 2021. godine. Kada ne samo da nisam volila mjesto gdje sam živela, nego nisam mogla mnogo da se krećem, da izlazim iz kuće, itede svi znamo kakav je bio taj period covida. I u tom periodu sam počela da putujem sama zato što nisam mogla da naći nikoga tko je želio ili mogao da putuje u tom periodu, a ja sam zaista morala da idem nekde i da ne budem stala kod kuće. I tada su putovanje za men postalo vrlo važno. Sada je ovo ponovo malo drugačije. Sada je moj život mislim i malo sređeni i možda malo više regulan nego što je bio tada. I sada su za mene putovanja neki hobby. Ako mogu negdje da putujem, to je super. Drago mi je što mogu. Ali ne tražim da konstantno moram da idem na neku novu destinaciju kao što je to bio slučaj preje nekoliko godina kada sam se zaista osjećala loše u mjestu gdje sam živela. Tako da evo, za mene je ovo zaista bilo vrlo subjektivno i zaviselo je od perioda života.

SPEAKER_00 14:20

Opet je vrlo interesantno. Mislim da nemamo isto iskustvo. Mislim da je kod mene bilo gotovo suprotno. Zato što ja kada sam još uvijek bila student, sam putovala relativno često. To je bio period kada sam ja zbog svog dobrog uspjeha na fakultetu dobijala neke stipendije od države. Dakle, to je neki sistem koji postoji. Ako imate dobar prosjek, ako si znači dobro, to bio prosjek preko 9 nula, zato što je maksimalna ocjena 10. I ako vam je prosjek na studijama preko 9, vi možete dobiti stipendiju od Republike. I ja sam dobijala tu stipendiju i ja pošto sam tada živjela s roditeljima, nisam imala nikakve troškove, onda je to meni bilo super putovanja. I ja mislim da sam ja tada zapravo razvila tu neku ljubav prema putovanjima išla sam najviše u Italiju i u Grčku zato što su to bila putovanja koja nisu bila skupa, a nisu mi bila daleka jel i to se meni zaista sviđalo. I rekla bih da je to trajalo sve dok se nisam preselila u Grčku i tada sam se preselila 2023. godine. Tada se nekako za mene promijenilo zato što sam odjednom postala odrasla osoba i sada se kim god razgovaramo o ovome. Ja ne znam kako to da objasnim. Ljudima koji to nisu doživjeli na potpuno isti način. Dakle, ja pred nego što sam se preselila, sam stvarno bila dete koja je živjela s roditeljima, koje je imalo obezbeđenost sve, nisam morala da se brinemo o stanu o računima itede I iz jednog dana u drugi dan se vukalo sve promijenilo. Jedno sam živela sama, morala sam da plaćam račune, morala sam da se snažem u jednoj drugoj zemlji ili jednom drugom jezi. I mislim da su tada putovanja za meno na posljednjem mestu. Nisam uopće razmišljala o tome. Već sam bila pod ogromnim stresom zbog svega. I već sam praktično živjela inostranstvu to je za mene bilo jedno konstantno putovanje gdje se nisam osjećala kao da sam kod kuće, nego da sam prostor limbu ako mogu izrazim. I rekla bih da sam ja putovala prvi put negdje Srbija godinu dva meseca. Godin and two meseca nisam putovala nigdje nisam želela da putem nigga. I tad sam putovala jednom i onda sam opet putovala posli godin oda. Tako da moje putovanja i ti neki izleti tako dalje su praktično nestali zato što nisam imala snage, nisam imala želju, nisam imala. Nisam se osjećala sposobnom za putovanje. Mislim da se to tek sada malo vraća na svoje. Mislim da se tek sada osjećam malo slobodnije u smislu da želim da putujemy i da mi nije problem da idem nekd na tri dana i da se vrati i da nastavim sa svojim životom kao da se nešto nije desilila.

SPEAKER_01 17:42

Ovo zvuči potpuno normalno. I ovo je također moja situacija. Ja prvih pet godina nisam putovala nikde. Između 2015. I 2020, osim Srbije, nig nisam putovala. Moja relacija je bila Francuska Srbija, Francka Srbija. Možda i ja sam išla nekd na more, jednom godišnje ugrčku, ja mislim. Ali osim toga, to je to. I isto kao ti, jednostavno sam umorna od života u inostranstvu i svih obaveza i jezika kojim moram da govorim svaki dan. Da, definitivno nisam imala apsolutno nikakvu nikakvu želju da putujem prvih pet godina. I to se tek kasnije promijenilo. Kao i kod tebe uostalom ovo što sada kaš, tako da ovo zaista ništa nije čudno.

SPEAKER_00 18:36

Da, ovo je zaista jedno slično iskustvo. Vjerujem da ljudi koji sad, možda koji nas slušaju i koji žive u Srbiji možda osjećaju isto, dakle pišite nam želimo da čujemo vaše komentare. Ili ako želite da vežbate vaš govorni srbski, dođite na naše konverzacijske pozive koji se održavaju svake subote u 5 sati po centralnom europskom remenu, gdje razgovaramo često o temama o kojima razgovaramo i u podcastu.

SPEAKER_01 19:13

Link za ove pozive je u opisu ove epizode kao i na patreon.

SPEAKER_00 19:20

A jelda na primjer, kada smo prebolili naše muke i kada opet imamo tu neku želju za putovanjima. Kako bi ti rekla da se osjećaš kada si na putovanjima? Da li je to za tebe kao beg iz realnosti, ili je to poboljšanje realnosti? Šta je to za tebe? Šta se dešava u tvoj glavi kada si na putovanjima?

SPEAKER_01 19:51

Naravno, sve zavisi od države u kojoj putujem opet. Kada mogu da biram, kada ne moram da putujem negdje nego je to moj izbor. Uglavnom putujem u državeći jezik govorim, zato što je to prilika i da vežam jezik s jedne strane, a s druge strane da vidim nešto novo. Tako da sada u ovom periodu života uglavnom putujem ili u Grčku ili u Italiju. Ne znam da li ovaj beg iz realnosti, ali definitivno jestem neko opuštanje. I vroma mi je zanimljivo kada putujem sama i najviše volim da putujem sama. Zanimljivo mi je to, što nikoga ne poznajem u tom mjestu gdje sam došla i nitko me ne poznaje. I onda mi izgleda kao da ja gledam život drugih ljudi i da nitko ne zna tko sam ja i da niko ne može da me osuđuje ili da me prepozna na ulici it. I ovo mi je veoma interesantno. I također volim kada putujem negdje i kada putujem sama da upoznam neke lokace, dakle, neke ljude koji žive već na tom mjestu gdje sam došla. I za ovo ja koristim različite aplikacije koje postoje za upoznavanje ljudi kada smo na putovanjima. Ovo su aplikacije ili da upoznamo druge ljude koji putuju i mi, ili da upoznamo ljude koji su lokaci na tom mjestu i koji žele da upoznaju ljude koji su na putovanju. I ovo mi je vrlo zanimljivo i zato što tako mogu da veći jezik i zato što mogu da naučim kako ljudi žive: koja je tradicionalno piće, koja je tradicionalna hrana i koji je generalno ritm života.

SPEAKER_00 21:41

Ovo je interesantno, to si spominjeli ranije da postoji takva neka aplikacija i da se ne koristila i u Srbiji. Ja još uvijek nisam koristila niad, ali mislim da bi trebalo da počnem. Ali point je u tome da ja nekada nisam putovala sama negdje na više dana i onda nikada nisam imala. Najbolji način da sadnamo više o život. Ali rekla bih sada kada sam bila u Berlinu i to je stvarno bilo na kratku, to su bilo dva i po dana. Rekla bih da sam osjetila nešto što jako dugo nisam osjetila i znam da je to potpuno jedan subjektivni osjećaj, jedna iluzija, ali ja sam se osjećala kao da nemam ni jedan problem u ovom svetu. Osjećala sam se kao da su svi moji problemi ostali kod kuće, a da sam ja to došla, da sam ja to novi čovjek, da se tu ništa loše ne može desiti, da je sve kako treba. Još je vrijeme bilo lijepo, da sjilo je sunce, nije bilo previše toplo, mogla sam da bude napolju cel dan. I prostro osjećala sam se kao da je jedini moj zadatak da se šetam, da gledam arhitekturu, da se šetam po parkovima i da me ništa ne zarima.

SPEAKER_01 23:04

Ja se baš tako osjećam kada putujem u grčku. Ne znam da li se sećeš. Mislim da je jedan od posljednjih puta kada sam bila, kada smo se vidjeli, mi smo sedili na kafi. Ti si bila manje-više pod stresom zato što si imala posla. Poslije naše kafe si morala da počneš da radiš. Ja sam samo sedila i pila moju kafu i ti si rekla, joj kako je to je bilo lijepo ovdje u Grčkoj. Ja sam rekla, pa da, ja ovdje nemam ni jedan problem. I onda imam utjecak da hoću da živim u grčkoj. Ovo naravno nije objektivno zato što nije da nemam ni jedan problem. Ovo je samo taj efekat putovanja.

SPEAKER_00 23:41

Da, definitivno. Jer to nemući hoživimo ima iste obavez. Moratimo otplaćamo stan, moratimo otplaćamo račune, porez i sve ostalo. Dakle, mislim da je ovo samo jedna iluzija. Ali jako lijepo živjeti u toj iluziji, mislim i onda nekako čovjek pomisli kada bih se sad veselila ovdje sve mi bilo o.

SPEAKER_01 24:06

Da, definitivno. Poslije mojih prvih putovanja u Italiju, ja ne znam koliko puta sam rekla ja se selim u Italiju. Mnogo puta sam rekla, ja se selim na Italiju na jug Italije. Poslije mojih prvih putovanja u Atinu ja sam rekla, to je to. Ja sam riješila, ja sam odlučila, ja se selim u Atinu. Moram da kažem da ja i dalje razmišljam ovoj ideji što se tiče Atine. Tako da još mi nije prošla ova euforija i razmišljenje da je ovo super grad, ali vidjet ćemo.

SPEAKER_00 24:35

Hvaljala bih da čujem komentar svih naših slušalca koji možda žive u latini. Ja nisam u Atini i znam da je život dosta kaotičniji dole, zato što je ipak glavni grad i zato što je već i samim tim. Dakle, mnogo više toga se dešava, mnogo više ljudi živi tamo. Ali da, razumem. Ja sam to više puta pomislila za Njema zato što kada sam putovala nekih gradovi koji su malo južnije u Bavarskoj konkretno to je za meno sam s nova ima tvrđava zvuk. Ima tvrdio zvuk da ljudi piju pivo i sve kako treba u moji glavi.

SPEAKER_01 25:15

Kombinacija i tvrde i pivo. Za mene je gradska kombinacija freda espressa i more i plaže i tog morskog vas doha.

SPEAKER_00 25:26

Mislim da uvijek treba da imamo jednu zemlju ili dvije zemlje ili nekoliko zemalja koje za nas predstavaju neko idealno rješen. Zato što mislim da je život lepše ako vjerujemo da je nekde drugs mnogo bolje i da ćemo možda jednom živjeti tamo i da nećemo imati problemu. Mislim da je ova iluzija važna za naše.

SPEAKER_01 25:48

Definitivno, treba živjeti u nadi. Treba uvijek imati nadu. Ima jedna latinska izreka koju sam ja učila kada sam bila u srednjoj školi, a to je doom spirospero. Do lišem dok živim nadam se. I to je definitivno ova naša ideja za putovanjem.

SPEAKER_00 26:09

Da, definitivno. Ali mislim da je to zaista lijepo jer rekla bih da i možda kombinacija tih nekih stvari koje se nama sviđaju sa jezikom koji učimo ili koji smo možda vezali za nešto lepo ili nešto interesantno zato što za tebe meni su hobby, to je nešto što volimo da radimo, a ne nešto što moramo da radimo. Rekla bih da je kombinacija svega toga leta i da je to razlog zašto konstantno želimo da putujemo u iste zemlje. Iako ljudi govore ja često dobijem te komentar što će opet tamo bolje idiom u Španiju ili u Portugalu Poljsku negdje nisi išla. I naravno da ja želim da im svuk da. Ali mislim da ono što me vuo konstantno jest mogućnost da vešam jezik da kupujem knjige na tom jezi koje opet sam dovukla puno knjiga. To je za mene najbolji način da učim jezik definitivno. Mogućno da vešbam, da govorim, da razumem što se dešava na ulicama itd. I mislim da je to zaista razlog zašto konstantno želim da idem u istanl.

SPEAKER_01 27:26

Absolutno se slažem i ja sam dobijala ovaj komentar pa ti si opet u Italiji ili pa ti si opit u grčki. Gdje drugo, da budem, naravno, ja učim ovaj jezik i ne samo da učim jezik, sa jezykom učimo i kulturu i način življenja i ritam života i sve što dolazi sa zemljom u kojoj putujemo. Dakle, to nije samo jezik. Mi ne možemo da učimo jezik odvojeno od mentaliteta neke države i svi koji uče srbski i koji ne slušaju na ovom nivou ovo sigurno već znaju. Tako da je potpuno logično što se mene tiče kada želimo uvijek da putujemo u iste zemlje.

SPEAKER_00 28:03

Kao što smo već spomenuli, želimo da čujemo vaša mišljenja, vaše utiske da li vi volite da putujete ili ne. Pišite nam na društvenim mrežama ili na našem emalu na našem savu. Ali također možete da dođete i u našu Discord grupu, gdje mi svaki dan razgovaramo na srpskom jeziku, šaljemo slike, razgovaramo o našim utjecima i iskustvima. Ako želite da učestujete, dođite na naš Patreon, gdje također imate onda pristup i transkriptima, vokabularu i gramatičkim bežbanjima.

SPEAKER_01 28:41

A mi sada nastavljamo našu konverzaciju o putovanjima u dužem dijelu ove epizode. I ako želite da čujete i duži dio svake naše epizode također možete da dođete na naš Patreon.

SPEAKER_00 28:54

Kao što smo spomenuli, link je u opisu ove epizode i također na patreon.com.

SPEAKER_01 29:01

A mi se svakako čujemo sljedeći nedelje u nekoj novoj epizodi. Ćao čao. Hvala vam svima i čujem se. Ćao!