Unlock your Serbian

Srpsko detinjstvo i porodice - advanced (B1.2-C1)

Nevena & Jelena Season 1 Episode 66

Use Left/Right to seek, Home/End to jump to start or end. Hold shift to jump forward or backward.

0:00 | 27:30

 U ovoj epizodi se vraćamo u prošlost i oživljavamo uspomene na naše odrastanje u Srbiji. Razgovaramo o ranom uzrastu, počevši od predškolskog perioda koji pamtimo po bezbrižnoj igri, prvim barbi-lutkama i druženju u beogradskim parkovima. Razgovaramo o tome koliko je za decu u Srbiji važna sloboda kretanja i boravak u prirodi, bilo da je reč o Adi Ciganliji, Košutnjaku ili prostranim blokovima Novog Beograda. Posebno se se fokusiramo na odnos koji smo kao deca razvijali prema životinjama, ali i na kultne tradicije poput proslave Prvog maja uz roštilj, što je običaj koji nas i danas povezuje.


If you want to listen to the longer version of this episode, read the transcript, have vocabulary lists and grammar exercises, consider becoming a member of the Unlock your Serbian community on Patreon.

Join our group calls taking place every Saturday at 5 pm CET by becoming a Patron: https://www.patreon.com/c/UnlockYourSerbian

Book a Serbian lesson with Jelena or Nevena on our website (unlockyourserbian.com)

Follow us on Instagram, TikTok, and YouTube!


Nevena (00:00) 

Zdravo svima, ja sam Nevena. 
Hello everyone, I am Nevena.

Jelena (00:01) 

Ja sam Jelena. 
I am Jelena.

Nevena (00:03) 

I dobro došli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom. And welcome to a new episode of Unlock Your Serbian with Jelena and Nevena.

Jelena (00:08) 

Tako je, dobro došli u još jednu epizodu našeg podkasta i danas razgovaramo o detinjstvu u Srbiji. Kada kažem detinjstvo u u Srbiji, Nevena, koje su tvoja prva sećanja? Dakle, čega se prvo setiš? That's right, welcome to another episode of our podcast and today we are talking about childhood in Serbia. When I say childhood in Serbia, Nevena, what are your first memories? So, what is the first thing you remember?

Nevena (00:26)

Ne znam da li je to prvo sećanje ili definitivno nije prvo sećanje koje imam iz svog života, ali je najlepše sećanje, zapravo vreme kada sam išla u predškolsko.  I don't know if it's the first memory or it definitely isn't the first memory I have from my life, but it's the most beautiful memory, actually the time when I went to preschool. 


Become a member on our Patreon to unlock the whole transcript!

Send us your questions!

SPEAKER_01

Zravo svima, ja sam nevena. Ja sam jelena. I dobrodošli u novu epizodu Unlock Your Serbien sa jelenom i nevenom.

SPEAKER_00

Tako je, dobrodošli u još jednu epizodu našeg podcasta i danas razgovaramo o detinstvu u Srbiji. Kada kažem detinstvu u Srbiji, nevina, koja su tvoja prva sećenja? Dakle, čega se prvo seš?

SPEAKER_01

Ne znam da li je to prvo sljedećje ili definitivno nije prvo setenje koje imam iz svog života, ali je najljepsanje je zapravo vrijeme kada sam išla u predškolsko. I svi koji su slušali našu epizodu o školama i obrazovanju znaju šta je predškolsko. A za sve koji slušaju po prvi put, dakle, ovo je jedna godina pre početka osnovne škole koja nije obavezna, ali dosta ide u predškolsko. I rekla bih da je ovo moja prva asocijacija zato što je ovo bio vjerojatno najljep mogetinstva ili je makar tako ostao u mom sećanju. Na šta ti prvo pomisleš kada kažemo detinstvo i koje osjećanje se probudi u tebi kada imaš tu reč u glavi.

SPEAKER_00

Ovo je veoma interesantno što si rekla, da je predškolsko bilo najbolji dio i najbolji period tvog života razumem. Također, ja imam ovako neko sjećanje i razmišljanje. Nisam imala ni jedan problem kada sam išla u predškolsku. Ja se također najviše sjećam predškolskog, tojest ne najviše, ali prvo se setim predškolskog kada razmišljamo o detinstvu. Vjerojatno zato što u tom periodu mi imamo šest ili sedam godina, uglavnom šest. I u tim godinama počinjemo da se sjećamo šta smo radili, sa kim smo razgovarali, sa kim smo se družili itede. I ja se zapravo sjećam ove godine kada sam išla u predškolsko i sjećam se također da sam donosila neke igračke. U mom slučaju su to bile barbe u predškolsku. I ne samo ja već i moje drugarice iz predškolskog i igrale smo se kod seo dan kada smo tamo bili.

SPEAKER_01

Da, da, da, ovo je definitivno veoma slična uspomena o donošenju lutke u predškolsko ili igranje sa lutkama u parku ili sa našim drugaricama na bilo koji način to detinje nekom povezivanje. Rekla bih i to je zaista jedna divna divna divna uspomena. I sada kada sam is spomenula park, rekla bih da je u mom vjetinstvu park igrao jako veliku ulogu. Ja sam odrasla u Beogradu u jednom dijelu koji se zove Banovo Brdo. I ovo deo Beograda je odaljen od centra, ali je smrten između košutnjaka. Iako veliki lijepe šume. I između adeci Ganlije koje je jezero, vrstočko jezero koje je poznato kao beogradsko more, ali koju ja ne volim to u selu. Zato što se nalazi na ovom jednom prostoru, znači da ima jako puno zelenila i da zbog toga mnogo dce provodi svoje djestvo u velikom parku na Banovom brdu, koji je zaista jedna ogromna površina i koja je idealna za dcu.

SPEAKER_00

Park je također igrao veliku ulogu i u mom djejnstvu. I ja sam također jednim dijelom odrasla na košutnjaku zato što sam se rodila u dijelu beograda koji nije daleko od banovog brda i koji se zove Cerak. I tamo sam živela do četvrte godine. Posli smo se preselili na novi beograd u blokove o kojima smo već razgovarali, ali moji baba i deda su i dalje živeli na ceraku. I ja sam redovno išla kod babe i dede i sa mojim deom smo se šetali i na košutnjaku, išli smo u park, išli smo na neko igralište. Dakle, tamo gdje idu dca da se igraju kada su mala. Na ovom igralištu postoje ljudljaške, klakalice, to su praktično neki reviziti koje koriste dca kada žele da se igraju u parku. I definitivno smo kao mali provodili mnogo vremena napolju. U početku kada smo bili baš mali u mom slučaju sa babom, deom, neko drugi sa roditeljima. Ali i kasnije, kada sam krenula u školu i kada sam živela na novom Beogradu, park je i dalje imao veliku ulogu zato što smo posle škole izlazili na polje ispred zgrade i sva desca iz moje škole su živj blizu mene. Dakle, svi smo živeli blizu. I svi smo se nalazili u parku i igrali smo futbal ili odbojku ili nešto drugo. Samo smo razgovarali. Ali definitivno jedno od mojih sečenja je također da sam provodila puno vremena na polju u ovom periodu života.

SPEAKER_01

Mislim da je park jako važan gotovo u svojem letinštvu u Srbiji ili ako ne park onda neka zelena površina. I naprimjer moja mama i dalje govori o nekim svojim prijateljima koje je upoznala u parku dok je bila sa nama tamo i kaže a jel se sjećaš sladje, slađa je mama malena sa kojom si se igrala u parku. I ja kažem da, ali ne snitam se koja je marija i ne stjećam se koje slađa, ali moja malo sitna danas sjeće koji su ti ljudi. Tako da je ovo zaista jedan jako važan prostor za dcu i mislim da je ovo zaista super što djeca provode toliko vremena na napolju. Jelena, da li si ti možda imala neke povrede, da li ste se vi igrali i onda padali na zemlju, da li ste imali ogrebotine na kolenima itede, absolutno.

SPEAKER_00

Ja moram da kažem mislim da sam imala vemo puno sreće u odnosu na moje drugare zato što sam jedina u tom nekom društvu iz moje osnovne škole koja nikada nije polomila ruku, ili nije polomila prst, ili nije polomila nogu ili tako nešto zato što je većina mojih drugarica nešto nekad polomila. Zato što smo se igrali, trčali, peli smo se na drvo pa smo onda skakali sa drveta. Zapravo sada kad razmišljam, radili smo mnogo nekih opasnih stvari za koje tada nismo mislile i nismo mislili da su opasne. Mislim da se ovo promijenilo i mislim da roditelji sada ne bi pustili dcu da rade stvari koje smo mi radili kada smo bili. Ali zapravo mislim da naši roditelji nisu znali uopće šta smo mi radili kada smo bili na polju. Ja ne znam da li i danas dica ovo provode vremena u parku posle škole i rade stvari za koje roditelji ne znaju.

SPEAKER_01

Mislim da će to uvijek da postoji. Ali da, definitivno bih rekla da nije uvijek bilo bezbredno sve što smo radili. Skakali smo sa nekih kao što si rekla, revizita. U velikom parhu na barnom brdu su u jednom trenutku stavili kao neke kučice i neke tunele kroz koje smo mi prolazili itd. Bila je jedna raketa. Dakle, to su zapravo bile samo neke šipke, dakle neke metalne šipke kroz koje smo mogli da sepenjemo i da se popnemo možda dva, tri, četiri nivoa i odatle da gledamo malo park. I naravno, mnoga dca su sepenjala ne izutra gdje je bilo bezbedno, nego spolja gdje nije bilo bezbedno. I onda su skakali odatle, itd ali mislim da dca generalno ne mogu da se spreče. Dakle, ne možemo mi da kažemo e, sad nećeš i ti tamo zato što će ono naći način da ode tamo.

SPEAKER_00

Sada kada se spomenula ovu raketu, sada si mi otvorila jedno sečenje, također ispred moje zgrade na Novom Bobradu gdje smo živjeli, postoji ta jedna raketa. I sada također kada razmišljam, to je tako nevezno. I može da bude veoma opasno zapravo, ali niko nije razmišlja o tome i mi smo se svi penjali. Ova raketa je nebezvedna za decu, pogotovo zato što je visoka. Dakle, ona ima, kao što se ti rekla, tri četiri možda i više spratova, ne mogu da se setim. I mi se tamo penjamo. I ako se neko dijete penja na neki nebezbedan način, možda da padne, sigurno. Ne znam da li se ovo već dogodilo, ali da, nitko o tome nije razmišljao. Sada mi je ovo fascinantno kad o tome razmišljam.

SPEAKER_01

Za sve koji ne možete vizualno da zamislite kako izgleda ova raketa ili kako izgledaju luljaški klaskalice. Mi pravimo bonus materijale za učenje srpskog jezika, kao što su transkripti na srpskom i engleskom jeziku i možda što je najkorisnije za vas liste sa vokabularom. U ovim listama mi imamo reći na srpskom, reći i na engleskom i onda te iste reći koristimo u rečenicama da biste mogli lakše da ih zapamtite. Sve što treba urediti jeste da dođete na naš Patreon. Link je u opisu ovog profila i također na patreon.com.

SPEAKER_00

Na Patreon ćete također naći duže verzije svake naše epizode. I ako se naš član na Patreonu, imate također pristup našoj Discord grupi gdje svaki dan možete da razgovarate sa nama i sa svim našim članovima.

SPEAKER_01

I baš u toj grupi sada kada si spomenula, smo razgovarali o prvom maju. Dakle, prvi maj je važan događaj, odnosno važan dan u Srbiji i baš je povezan sa parkovima o kojima smo sada razgovarali. Zato što je najtipičnija, najtipičniji srpski način proslove prvog maja roštiljanje u nekom velikom parku. I ovdje je idealno rješenje košutnjak, idealno ršenje ada cigalija itede. I dakle, zaista ovaj park ja mislim sastavni ideo srpske kulture.

SPEAKER_00

Ovome sam također baš jučer razmišljala i većina mojih prijatelja je išla da pravi roštilj u parku i da piju pivo i da igraju odboj koji generalno provode vrijeme zajedno. I razmišljala sam o ovome zato što u Francuskoj gdje sada živim, je nemoguće da se pravi roštil u nekom parku osim ako su gradske vlasti ovo dozvolile. Dakle, treba nam neka posebna dozvola ako želimo da pravimo roštilju u nekom javnom parku na nekoj zelenoj površini u nekom gradu. I baš sam o tome jučer razmišljala koliko je ovo u srbi sasvim normalno i niko nas neće pitati za neku dozvolu, ali ovdje je apsolut nemoguće.

SPEAKER_01

Sada to ima i pozitivne i negativne strane zato što znamo da je jedan od problema sa parkovima definitivno džubre. Dakle, rekla bih da koliko god je Srbija bezbjedna i da se ja lično nikad nisam osjetila ugroženom ili nikad nisam osjetila neku opasnost u parku itede Ono što jeste problem jeste što ljudi bacaju djubre svugdje. I ovo je zaista jako loša stvar u srpskom mentalitetu, ali definitivno treba spomenuti da je možda ta zabrana koja postoji u Francuskoj tu iz nekog određenog razloga i da taj način čuva okruženje ili prirodnu sredinu što mislim da u Srbiji treba definitivno da se unapredi?

SPEAKER_00

Da, definitivno je razlog prirodna sredina mislim da nije baš ljubre zato što ljudi ipak bacaju žjubre svuda, kada ne razmišljaju o tome, ali generalno da čuve prirodnu sredinu. I sada kada smo razgovarali o ovim parkovima u Srbiji, došlo mi je još jedno sjećanje i želim da te pitam da li sećeš kada si bila i kada si išla u ove parkove, da li su u ovim parkovima bili psi lutalice. Dakle, pas koji nema vlasnika i koji živi sam na ulici. Da li je ovo bila situacija?

SPEAKER_01

Rekla bih da u našim parkovima koji su bili blizu stana koje sam ja odrasla, nije bilo puno pasa lutalica, ali ih je bilo na ulicama. Možda u parkovima nismo imali taj problem da se sad plašimo nekog psa itede ali na ulicama je definitivno uvijek bilo njih, što je opet jedna negativna strana.

SPEAKER_00

Jedno od mojih sećanja zapravo je da je svaki od ovih parkova u kojima sam ja odrasla na novom Beogradu imao jednog ili dva psa lutalicu. Ali to nije bilo strašno. Mi se njih nismo plašili. Oni su bili dobri i oni su bili kao psi svih nas. I svi smo im donosili i hranu i pravili neku kućicu. I svi smo se o njima brinuli. Ili smo im također dali kao neki lik ako vidimo da pas nije dobro, neke porodice su ih vodile kod veterinara. Ali jedan dio mog djetinstva jest da su uvijek bili neki psi lutelice u blizini kada sam išla ove parkove. Danas ovo više nije slučaj. Danas ovo zaista ne možemo da vidimo u Beogradu. Ne znam kada se točno promijenilo, ali sada, posljednjih godina kada dolazimo u Beograd, sigurno je veoma redko da vidimo nekog psa lutalicu na ulici.

SPEAKER_01

Možda na novom Beogradu, ali kod mene i dalje bih rekla da postoje psi lutalice. Možda ih nema toliko koliko ih je bilo ranije, ali definitivno ih vidjemo. I također, sad ne znam da li je to slučaj na novom Bogredu u blokovima, ali također vidimo i mačke što možda ranije nije bilo toliko često. Opet nema ih mnogo, nema ih kao u Grčkoj. Gdje sam sada, gdje su mačke stvarnu na svakom koraku. Ali, mogu da vidim ponekad neku mačku istu lutalicu je. Ali da. I ovo što se spomenula da ste ih hranili, da ste im pravili kucice, to je sve deo vaspitanja. I kada smo prije snimanja ove epizode razgovarali o rečima, o vokabularu i svemu što želimo da objasnimo u samoj epizodi, rekli smo da treba da obijestimo pojmove vas pitanja i kulture na način koji ih koristimo mi. Kako bi ti definirala vas pitanje?

SPEAKER_00

Kada kažemo vas pitanje na srpskom, to je sve ono što učimo kod kuće. To nisu neke konkretne stvari koje učimo, na primjer, u školi kao matematiku, engleski itd. Ovo su stvari koje su vezane za život i kakvi mi ljudi treba da budemo u životu. Generalno, kada govorimo o vas pitanju, također govorimo o ponašanju. Dakle, kako se mi ponašamo, to jest kako reagujemo u različitim situacijama u životu. Na primjer, ako vidim da je nekome teško i da je nekome potrebna pomoć, da treba da budem pored njega, da ga pitam da li si dobro, da li ti treba pomoć itd. Ovo su dakle sve stvari koje naučimo kada smo mali kod kuće od naših roditelja. I onda poslovo koristimo u našem životu i kasnije ako imamo djecu, također ih učimo tim istim stvarima. Dakle, pitanje je sve što učimo kod kuće. I zanimljiva stvar je da ovo također imamo i u školi na neki način. I ovome nismo razgovarali kada smo govorili o obrazovanju i o školi generalno osobi. Ali kada smo u školi postoji jedna ocena koja se zove vladanje. Ovo me skoro nitko ne govori uglavnom, sva decca imaju peticu, dakle najveću ocenu izvladanja, ali vladanje je zapravo ovo vas pitanje. Dakle, ako u školi kažemo nešto ružno profesoru ili kažemo nešto ružno nekom drugom učeniku. Naši profesori paze na ovo i imaju pravo ako žele da nam ne daju maksimalnu ocjenu izvladanja, nego da nam, na primjer, daju četvorku ili trojku izvladanja. Dakle, ovo su sve stvari koje učimo i u školi i kod kuće i generalno se odnose na to kako se ponašamo u životu.

SPEAKER_01

Ovo je bilo super objašnjenje zato što je vas pitanje možda od najvažnijih stvari koje možemo da naučimo kada smo dca. I baš zato što je ovo oko važno i zato što se to gledaju u školi itede postoji jedna uvreda koja glasi zašto si tako nevaspitan ili ti si nevaspitan i to je zapravo komentar na nečija loše vaspitanje. Dakle, komentar na nečija loše ponašanje. Kada netko na primjer ne želi da baci ljube u kanu, nego baci ljubre pored kante, on je nevaspitan. Ili ako on ne želi da zadrži vrata kada netko drugi ulazi u zgradu ili izlazi iz zgrade itede. Dakle, postoji mnogo sličnih primjera g možemo da kažem da je netko nevaspitan, ali i također za nešto što je ozbiljnije u životu. Suprotno tome, jed komentar je kako je on dobro dete, kako je on dobar čovjek itede kako je on lijepo vaspitan. Dakle, ovo se uvijek odnosi zapravo na roditelje i na porodicu ili kažemo da uvijek vas pitanje izlazi iz kuće. Tako da je ovo zaista jedan važan komentar koji možete da čujete u Srbiji.

SPEAKER_00

Definitivno i zanimljivo je to što kao što smo rekli prije nego što smo počeli da snimamo ovu epizodu, je da ova reći i ovaj koncept, možda i pojam, ne mogu da se prevedu na sve drugi jezik. Ovo je veoma specifično za srpski jezik kada govorimo o vas pitanju i kada baš kažem ovu uvredu kako je neko ne vas pitan.

SPEAKER_01

Da, jeste dosta specifična. Kao pojem možda postoji, ali se ne koristi na isti način. I također, nešto što je slično, možda ne potpuno isto, ali je približno jeste pojam kulture. Dakle, kad kažemo da je neko nekulturan ili da je neko kulturan, dakle suprotno, onda znači da on ima dobre mani, da se on ponaša dobro i onda je to zapravo veoma slično sa vaspitanjem, kada je neko nekulturan, znači da je on također i nevaspitan. Tako da ako čujete ove komentare, da znate na šta se oni zapravo odnose, šta oni zapravo znače?

SPEAKER_00

I sada kada smo razgovarali o vaspitanju i generalno porodici koja nas uči vas pitanju i ponašanju, itede. Koliko je u Srbiji važna porodica i koliko je u Srbiji važ taj krug porodice. Šta misliš na vene?

SPEAKER_01

Rekla bih da je ovdje shvačije iskustvo drugačije i to smo također i ja spomenule van ove epizode da naša generacije nisu iste. Također smo spomenuli u prethodnim epizodama da se neke situacije razlikuju i neke vrijednosti se razlikuju. Ali rekla bih da je ono što ja viđam ta želja za porodicom velika i dakle, želja za djecom. Na primjer, znam da skoro svi ljudi koje ja poznajem ili ljude koji su moji poznani i koje prostem na društvenim mrežama možda nemam neki kontakt sa njima, ali vidim važne moment njihovih života. Rekla bih da je ta želja za djecom jako prisutna i da i žene i muškarci, dakle, devojke i mladići imaju tu želju da imaju svoju porodicu i da tome daju jako veliki značaj. Tako da, mislim da već od neke dvadeset. 3. godine vi ili planiraju da se venčaju i koji posli nekoliko godina već dobivaju dcu.

SPEAKER_00

Da, kao što smo rekli, ovo zaista zavisi od ljudi. Ono što ja vidim kod moje generacije i mog kruga prijatelja je potpuno suprotno. Dakle, ljudi koji su se venčali, dobili dcu, i dakle, kao što mi kažemo na srpskom osnovali ili formirali porodicu su veoma redki kod moje generacije, koja je generacija 90-ih godina. Ja ne znam da li je ovo zaista razlika u generacijama, odrastanju ili samostilu života, ali definitivno postoji i jedan i drugi primjer kao što smo sad rekli.

SPEAKER_01

Da, svakako reći još mi da li se slažiš sa tim ili ne. Ali recimo, ta slika jedne idealne porodice je velema prisutna. Naprimjer, na Instagramu konkretno postoji jedna stranica koja se zove hipigram. To je jedna vjerojatno od najvećih stranica na srpskom jeziku koje kače tako neke estetske momente i također neke vrijednosti itd. I zaista ima mnogo, mnogo, mnogo hiljada pratilaca i zapravo mislim da svi u Srbi znaju šta je hipigram, dakle, svi koji koristi crno tako. I recimo, na toj stranici vidimo veoma često slike beba, slike porodica. Ne samo toga, naravno, postoji svašta, ali je to nešto što je prisutno. I ja recimo, vidim koliko ljudi koje ja poznajem lajkuje te slike, delite slike itede i zaista mislim da je to jako, jako prisutno.

SPEAKER_00

Ja se slažem da se ovo prezentuje kao jediki ideal. I ja moram da kažem da moji roditelji meni ovo prezentuju kao neki cilj života možda? I to je uvijek tako bilo. I ovo je za moje roditelje bio njihov cilj života jer su oni to tako i naučili od njihovih roditelja. Ja ovo ne vidim na taj način i nikada nisam mogla da razumem ovaj način, nikada nisam mogla da razumijem ovaj pogled generalno na porodicu i dcu. Ali se naravno i dalje prezentuje kao ideja. Ali ja se s ovim slažem i mislim ne samo u srbi, mislim generalno svudu u svijetu i na Instagramu ćemo da vidimo puno stranica i profila žena koje su postale majke i koje govore o tome i koje dijele njihova iskustva i to je sve super. Ja samo govorim za moju konkretnu generaciju i moj krug prijatelja da ovo nije uspjelo. Nekako nisu uspjeli da nam uspjeli da nas ubede, nisu uspjeli da nam dokažu zašto je ovo najveći ideal. Ali vidiš da su ova naš dva iskustva različita tako da ovo sve veoma subjektivno.

SPEAKER_01

Da, definitivno. I zaista mislim da tu ogromnu ulogu igra i lično iskustvo, lično uvjerenja itede ja bih samo rekla da je to veoma prisutno i da recimo ono što veoma često čujem jest da ljudi koji teže ka tome da imaju porodicu ili koji žele stvarno da osnuju svoju porodicu govore da žele da daju dci ono što oni nisu imali ili da žele da djinstvo njihove djece bude drugačije nego što je bilo njihovo lično djetinstvo. Mislim da je to veoma čest komentar i mislim da dosta govori opet o tom neku mentalitetu da na neki način mi opet da se požrtujemo tako da bi naše dijete jel imalo drugačiji život da bi živjelo bolje itede Tako da mislim da to opet na neki način odgovara temi mentaliteta.

SPEAKER_00

Definitivno i mislim da je ovo jedna druga tema u krajnjem slučaju. I o ovome možemo da razgovaramo u jednom trenutku, ali ovo je sad baš tema kako se odlučujemo da formiramo porodicu i dcu i koliko često se mladi u strbi odlučuju na ovaj korak. Ali ovo nije bila naša današnja tema, samo smo spomenuli ovaj deo mentaliteta.

SPEAKER_01

I mi smo sada već došli do kraja naše epizode. Ako želite da već bate govor na svrskom jeziku sa nama u stvarnom vremenu, svake subote u 5 sati po centralnom europskom vremenu mi imamo pozive za konverzaciju. A najbolji dej je ako dolazite nove konverzacijske pozive, a automatski imate pristup i svim drugim materijalima o kojima smo razgovarali, dakle transkriptima, vokabularu, gramatičkim vežbanjima i našoj Discord grupi.

SPEAKER_00

Tako je mi vas čekamo i svakako se čujemo sljedeće nedjelje u nekoj drugoj epizodi. Ćao Ćao. Hvala vam svima i čujemo se zdravom.