Gde se osećamo „kao kod kuće” - advanced (B1.2-C1)

U ovoj epizodi analiziramo suptilnu razliku između pojmova kuća i dom, i fokusiramo se na to šta zaista znači osećati se „kao kod kuće“. Polazimo od sopstvenog iskustva života u emigraciji i razgovaramo o psihološkim aspektima migracije, fenomenu identitetskog međuprostora i kompleksnog procesa rekonstrukcije sopstvenih uloga u tuđem društvu. Razgovaramo o egzistencijalnom izazovu ponovnog učenja o "odraslom" životu iznova.

If you want to listen to the longer version of this episode, read the transcript, have vocabulary lists and grammar exercises, consider becoming a member of the Unlock your Serbian community on Patreon.

Join our group calls taking place every Saturday at 5 pm CET by becoming a Patron: https://www.patreon.com/c/UnlockYourSerbian

Book a Serbian lesson with Jelena or Nevena on our website (unlockyourserbian.com)

Follow us on Instagram, TikTok, and YouTube!

Nevena (00:00) 

Zdravo svima, ja sam Nevena. 
Hello everyone, I am Nevena.

Jelena (00:02) 

Ja sam Jelena. 
I am Jelena.

Nevena (00:03) 

I dobro došli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom. And welcome to a new episode of Unlock Your Serbian with Jelena and Nevena.

Jelena (00:08) 

Tako je, dobro došli u još jednu epizodu našeg podkasta i mi danas razgovaramo o pojmovima dom i kuća. Kako razumemo ova dva pojma koje su slična, ali nisu skroz ista? That's right, welcome to another episode of our podcast and today we are talking about the concepts of home and house. How do we understand these two concepts which are similar, but not completely the same?

Nevena (00:25) 

Nešto u čemu smo razgovarile pre nego što smo počele da snimamo ovaj podkast, jeste rečenica, osećam se kao kod kuće. Jelena, kako ti razumeš kao kod kuće? Šta za tebe znači kao kod kuće? Something we talked about before we started recording this podcast is the phrase, "I feel at home". Jelena, how do you understand "at home"? What does "at home" mean to you?

Jelena (00:41) 

To znači da se na nekom mestu osećam baš dobro, da se osećam veoma opušteno i da mogu da budem ono ko je sam, da ne moram da glumim da sam neko drugi, da ne moram da se prilagođavam, nego da jednostavno budem najprirodnija verzija sebe. It means that I feel really good in a certain place, that I feel very relaxed and that I can be who I am, that I don't have to pretend to be someone else, that I don't have to adapt, but to simply be the most natural version of myself.

Nevena (01:07) 

Da li je za tebe jedna od asociacija i bezbednost ili neka sigurnost? Is one of the associations for you also safety or some security?

Transcript

SPEAKER_01 0:00

Zdravo svima, ja sam nevena.

SPEAKER_00 0:02

Ja sam jelena. I dobrodošli u novu epizodu Unlock Your Serbien sa jelenom i nevenom. Tako je, dobrodošli u još jednu epizodu našeg podcasta i mi danas razgovaramo o pojmovima dom i kuća. Kako razumemo ova dva pojma koja su slična, ali nisu skroz ista.

SPEAKER_01 0:25

Nešto o čemu smo razgovarali preje nego što smo počeli da snimamo ovaj podcast jeste rečenica osjećam se kao kod kuće. Je na kako ti razumeš kao kod kuće? Šta za tebe znači kao kod kuće?

SPEAKER_00 0:41

To znači da se na nekom mjestu osjećam baš dobro, da se osjećam veoma opušteno i da mogu da budem ono koji jesam. Da ne moram da glumim da sam neko drugi. Da ne moram da se prilagođavam. Nego da jednostavno budem najprirodnija verzija sebe.

SPEAKER_01 1:06

Da li je za tebe jedna asocijacija i bezbednost ili neka sigurnost?

SPEAKER_00 1:14

Da, mislim da je kuća definitivno povezana sa reći bezbednost i sigurnost zato što je to nešto što nosimo iz djetinstva. Uglavnom, sjećanja koja imamo iz djetinstva su neka bezbrižnost. Dakle, da ne moramo da brinemo ni o čemu, da nemamo probleme i da je sve dobro. Da ne moramo da razmišljamo ni o čemu, kao što su računi, kao što su posao, kao što je novac itede. Naravno, detinjstvo bi trebalo da izgleda ovako. Ja znam da ono vjerojatno nije ovako za svu dcu, ali u tom smislu mislim da definitivno kada kažemo kuća, naravno domislimo i na bezbednost.

SPEAKER_01 2:06

Da, razlog zašto te pitam jest zato što je meni prva asocijacija kada pomislim na kuću ta ušuškanost. Dakle, kada je sve kako treba kada ne moramo da se brinemo ne samo o novcu, ne samo o računima, ne samo o bilo čemu, nego generalno kada je sve kako treba, kada smo među svojim ljudima i kada je prosto sve u redu. Rekla bih da u tom smislu se nekako bezbilnost ili sigurnost podrazumijevaju za mene. Dakle, to je nešto što je prosto definitivno nešto što postoji ili što treba postoji da bih ja mogla da kažem da se negdje osjećam kao kod kuće. A razlog zašto sam htjela da razgovaramo o ovoj specifičnoj temi jest zato što i ti ja i mnogi naši slušaoci žive u inostranstvu i veoma često mi osjećamo kao da možda ne pripadamo u nekoj zemlji ili da možda nije sve kao što bi bilo idealno itede. Onda tu dolazi ta ideja da li sam jako od kuće u jednoj zemlji ili u drugoj zemlji i šta se zapravo vezuje za taj osjećaj. A baš ova tema o život u Srbiji ili u životu na relaciji Srbija i neka druga zemlja su teme o kojima razgovaramo svaki dan. Ja vjerujem u našoj Diskord grupi i sa našim članovima. Jer vjerujem da je većina ljudi koja nas sluša, stvarno u ovoj situaciji gdje ili živi u Srbiji ili je veoma često napu ka Srbiji i nekom među prostoru.

SPEAKER_00 4:01

Mi smo ovo definitivno još više vidjeli sa samim ovim projektom i sa svim našim članovima sa kojima razgovaramo svaki su pot je na našim konverzacijskim pozivima. Zato što i oni većinski žive u Srbiji iz različitih razloga: da li je to porodica ili posao. Neki žive u inostranstvu u njihovim zemljama, ali sa srpskim partnerima. I ovo su definitivno teme koje interesu vjerujem sve nas i naše slušalce.

SPEAKER_01 4:36

Koje je tvoje mišljenje o tome da li misliš da možemo da se osjećamo kao kod kuće u nekoj drugoj zemlji.

SPEAKER_00 4:44

Da, ja mislim da možemo, ali ovo je veoma individualna stvar. Ne može svako da se osjeća kao kod kuće u nekoj drugoj zemlji i ne može svako da se osjeća kao kod kuće u bilo kojoj drugoj zemlji. Dakle, prvo zavisi od zemlje u koju smo otišli, zavisi kakav način života i kakav ritam života imamo u toj zemlji i kakve kontakte smo uspjeli da napravimo da ostvarimo ili nismo. Ali znam također da postoje ljudi koji, bez obzira na zemlju u koju idu, bez obzira na kontakt i ljude koji su upoznali nikada ne mogu da se osjećaju kao kod kuće u nekoj stranoj zemlji. Zato mislim da naravno je moguće ali je veoma individualno izvisi od sebe do osobe. Ovo je nešto što zaista ne možemo da generalizujemo. Šta ti nevenisliš? Kada možemo da se osjećamo kao kod kuće u nekoj stranoj zemlji.

SPEAKER_01 5:55

Definitivno se slažem da zavisi od osobe do sobe i da nikada zapravo ne postoji jedan odgovor na bilo koje pitanje, uvijek postoje izuzeci, uvijek postoje određeni slučajevi itede. I rekla bih da je možda nešto zajedničko što imaju svi migranti jer mi svi koji smo otišli u svoje zemlje smo u principu migranti. Mislim da imamo zajedničko tu dilemu da nismo sigurni možda kako treba da se osjećamo, da li treba da pokušavamo da se osjećamo kao kod kući u drugoj zemlji ili ne. I to se opet naravno vezuje za razlog iz kog smo napustili našu zemlju. Možda nismo imali izbor ili možda je to bio, možda je to bila najbolja odluka za naš život u tom trenutku. Ali generalno bih rekla da su osjećanja poprilično slična. I pre neki dan sam slušala jedan podcast koji govori o tom sindromu odlaska, dakle, o tom sindromu odiseja kako su ga nazvali nedavno. I sada to je bilo potpuno nepovezano sa mojom situacijom bilo je reč o grcima koji žive u Njemačkoj. Ali, ja sam se skrz pronašla u ovoj epizodu i to me je navelilo da razmišljam o tome kako su ta osjećanja vjerojatno poprilično univerzalna? I jedan recimo, od savjeta koji su oni dali u toj epizodi, dakle, žena koja je psiholog i koja radi sa migrantima, jeste da tre da izgradimo svoj život iznova. Dakle, treba da nađemo koje uloge mi igramo u nekom drugom društvu. Da li je ovo bilo i tvoje iskustvo ili je tvoje iskustvo bilo drugačije?

SPEAKER_00 7:54

Ovaj savjet je veoma interesantan. Ja njega do sada nisam čula, ali mi potpuno ima smisla zato što se ja cijelo život borim sa ovom dilemom. Sa time da znam koja je moja uloga u ovoj zemlji gdje živim. Dakle, cijelo život razmišljam o tome šta ja točno treba radim u Francuskoj. Kada sam ovdje došla, imala sam tačnu ulogu. Znala sam veoma jasno zašto sam ovdje došla. I to je naravno bilo vezano za univerzitet, za fakultet i to je tada bila moja uloga. Onda posli univerziteta je počela jedna nova dilema šta ja sada radim? Ja sada više nemam ulogu studenta u ovoj zemlji, dakle, ja treba da se vratim u Srbiju gdje mi ne tre uloga gdje mogu samo da postojim ili treba da tražim posao. A onda je teško naći posao. I u mom sektoru je teško naći posao. A izvan toga, veoma je teško naći posao kada ne dolazimo iz EU, a živim u Europskoj uniji. I da, ova dilema me je život pratila mislim da me sada također prati. Ona je čak sada veoma jaka zato što ja sada mijenjam sektor aktivnosti potpuno. Uopće se više neću baviti onim što sam studirala. I sada imam veoma jaku dilemu i jednostavno pokušavam da sebi objasnim da ja imam pravo da postojim u Francuskoj iako nisam student, iako ne radim u sektoru u kojem sam studirala. I ovo je zaista veomatačno. I super je što si ovo rekla. Sada ja razmišljam o ovome i mislim da možda mi pomogne u ovom periodu mog života. Da li si se ti ovako osjetila? Da li si tražila svoje mjesto u Grčkoj. Definitivno.

SPEAKER_01 9:58

Dakle, kao što sam spomenula ovo je podcast koji je potpuno nepovezan sa mojom situacijom. Ja nisam iz Grčke, ja ne živim u Njemačkoj, ali sam se osjetila kao da se ova žena meni direktno obraća. Što je bilo veoma interesantno. I zapravo kada sam razmislila o tome i sada kada slušam i tebe kako govoriš o istoj temi zaista počinjem da vjerujem da smo svi isti i da niko ne živi jedinstven život. Dakle, da mislim da svi prolazimo kroz poprilično slično iskustvo. I baš to što si spomenula o opravdanju postojanja. Dakle kako mi sebi objašnjavamo zašto postoji u nekoj zemlji koja je naša uloga u postojanju i generalno u društvu. Mislim da je jako interesantno i to sam ja također osjetila kako sam se približavala kraju svojih studija jer je to iza mene bio razlog zašto sam se preselila ovdje. Ostjetila sam da treba da nađem neki drugi razlog zašto se ja nalazim tu. Sad mislim da je to na više nivo. Da li je to sad razlog koji ću ja dati mojim roditeljima zašto ja nisam u svojoj zemlji ili svojim prijateljima ili državnom sistemu u kraju ruku. To su veoma kompleksna pitanja i kada sam čula zapravo da psiholozi razgovaraju o tome nekako mi je bilo lakše. Zato što i sad vjerujem da će mnoge naši slušalci da razumiju ovo. Zato što kada se mi preselimo u drugu zemlju, mi treba da naučimo sve ispočetka. Dakle, mi nemamo nikakvu sigurnost. Mi ne znamo kako funkcioniše pravni sistem, mi ne znamo, kako funkcioniš u porezima, mi ne znamo, kako funkcioniše društvo. Dakle, mi ne znamo neka nepisana pravila koja postoje, kako se ljudi ponašaju koliko često trebati idemo na pijacu ili generalno, ne znamo ništa i zbog toga je to zapravo toliko teško.

SPEAKER_00 12:14

Da, bukno moramo da naučimo sve iz početka i ovo je također još teže kada dođemo u neku novu zemlju kada nismo baš mali, kada nismo dca, jer kada smo dca i preselimo se recimo sa porodicom, mi ne razmišljamo o tim stvarima. Jednostavno pustimo roditelje da to rade za nas i onda kada odrastemo, odrastimo u toj zemlji i radimo ono što su radili naši roditelji. Ali kada se ti sam u odraslom dobu preseliš iz tvoje zemlju u neku drugu i još ako nemaš neki sistem podrške, naprimjer, nisi se preselio kod porodice ili nisi našao muža ili ženu pa živiš sa njima, pa ti oni objašnjavaju kako funkcioniraš sistem. Nego prolaziš kroz iz njega sam i se učiš sam. Ovo je zaista kao da ponovo učiš kako da budeš odrasla osoba. Ja bih to tako opisala. Ovo je zaista tako. Ponovo učim ispočetka kako da se ponašam kao odrasla osoba u jednom novom sistemu.

SPEAKER_01 13:24

Definitivno. I tu dolaze i te uloge. Jer mi kao što si vrlo lepo rekla, i to je mislim i tužno i lije u isto vremena. U našoj zemlji mi ne moramo da igramo ni jednu ulogu mi možemo da budemo to što jesmo. Dakle, nit se ne čudi kako se izgovara naše ime ili nitko od nas ne očekuje da sređujemo neke papire koji nam dozvoljavaju da radimo ili da živimo ili bilo šta ne moramo nigdje da se prijavljujemo, da postojimo itede i onda je prostor dozvoljeno da samo posvojimo. Dok u inostranstvu to nije moguće. Mi moramo da igramo neku ulogu da bismo bili tu.

SPEAKER_00 14:13

Da definitivno mi moramo da igramo neku ulogu i ne znam da li si ti ovo primijetili. Da li je kod tebe slučaj kada kažeš nekome, naprimjer iz Strabije da živiš u Grčkoj ili dobro, mislim da bilo tko kada kaže živi u inostranstvu? I prvo pitanje je: Šta radiš tamo? Čime se baviš tamo? Šta radiš tamo? I sada ti moraš da objasniš. Ti jednostavno moraš da se pravdaš i da kažeš. Aha, pa da ja tamo imam posao. Radim već toliko godina i bavim se time. Ili ja tamo studiram ili ne znam. I onda je uglavnom sljedeće pitanje. Dobro, a da li si razmišljava da se vraćaš? Ne znam, da li se tebi ovo desilo?

SPEAKER_01 14:52

Da, definitivno. I mislim da bi se dešavalo češće da ja komuniciram češće sa ljudima koji nisu iz mog najjužeg kruga. Ali mislim da sam ja ograničila tu komunikaciju na minimum. Dakle, ne bih rekla da sam uz korije vrijeme upoznala nekoga iz Srbije tko nije u neku ruku već znao što se dešava u mom životu. I zbog toga bih rekla da nisam morala da se opravdavam. Dakle, da nisam morala da govorim cijelu svoju životnu situaciju o nekome novom. Ali da, to pitanje što radiš tamo, što se vraćaš itede mislim da je veoma tipično.

SPEAKER_00 15:34

Da, ovo jeste vezano za novi krug ljudi. Meni se to mnogo dešava zato što upoznam jedno nove ljude, ali da, ovo pitanje se konstantno ponavlja. A naprimjer, kada upoznam neku novu osobu u Francuskoj, oni ne postavljaju ovo pitanje na isti način. Dakle, postavi pitanje izradoznalosti, možda zašto si došla tu ili čime se baviš u životu. Ali ne postavljaju ga na taj način da ja osjetim da treba da se opravdam. A sa ljudima iz srbije ovo baš treba da bude opravdanje. I iskreno, ne samo kad upoznam nove ljude, ovo mi se skoro desilo u krugu porodice, zato što ne znaju svi članovi moje porodice čime se ja bavim već posljednjih deset godina koliko živim u Francuskoj. I onda mi je skoro moba pitala: šta ti sad tamo radiš, završila si fakultet, treba da se vraćaš. Zato što zna da sam ja otišla da da studiram, to je bio moj cilj. Da, da, definitivno.

SPEAKER_01 16:40

Mislim da je rješenje ne nalaziti na ove prijatelje. Šalim se. Ali da. Recimo, još jedna zanimljiva tema o kojoj su razgovarali u tom podcastu. I to mislim da je opet povezano sa tom idej kuće i sa tom idejom doma, jeste da mi moramo aktivno da se trudimo da izgradimo svoj krug prijatelja ponovo iz početka. Nešto što je, i mislim da smo ti ja o tome razgovarali van našeg podcasta dosta. Nešto što traži dosta energije, traži dosta truda i nije uvijek lako to raditi pored svih obaveza koje imamo, pored svih problema, muka itede Nije toliko lako sad truditi se aktivno jer u principu mi moramo aktivno da se trudimo da nađemo nove prijatelje kada smo u našim godinama kada nemamo više tu strukturu fakulteta ili škole. I generalno, recimo, ako mi pripadamo nekom krugu ljudi koji živi u istom gradu ili u istom mjestu, onda se osjećamo više kao kod kuće. Da li se ti slažeš s ovim, da li si ti osjetilo ovo?

SPEAKER_00 17:59

Naravno, da sam osjetila i ja i dalje mislim da je dom tamo gdje su ljudi koje volimo ili tamo gdje su ljudi koji nam generalno odgovaraju. I sada kako to naći u inostranstvu kada dođemo kao odrasla osoba, kako raditi na tim novim prijateljstvima. Prvo kako ih praviti, kako uopće naći ljude sa kojima smo kompatibilni. Zato što često zaboravljamo da postoje kulturne razlike. Kada odemo u susednu zemlju, a ne na drugi kraj Europe ili na drugi kraj svijeta. Da, pa definitivno mi se dešavalo i dalje mi se dešava. Ja sam i dalje u jednom velikom konfliktu gdje je moj dom i gdje je moja kuća. Mislim da sam konstantna u tom konfliktu zapravo da li je to Srbija i da li je to Francuska. I onda kada dođem u Srbiju, meni je veoma lijepo i ja pomislim, aha, pa dobro, možda bih mogla ovdje da ostanem, ali voma brzo shvatim da bih posli šest mjeseci opet htela da se vratim u Francusku zato što sam naučila kako da budem odrasla osoba u Francuskoj, jer sam tu već konstruisala taj dio života, taj odrasli život, gdje sam morala da naučim, kao što si ti već rekla, kako plaćati račune, kako naći stan itede.

SPEAKER_01 19:33

Da, to je recimo razlog zašto sam rekla da vjerujem da se svi osjećamo poprilično isto. Jer iste reći koje čujem od tebe sam čula i od drugih ljudi koji su u da kažem, relativno sličnoj situaciji u smislu da se nalazi u inostranstvu. I vjerujem da je to nešto što je teško objasniti ljudima koji nisu imali isto iskustvo. Jer mislim da deluje mnogo jednostavnije spolja nego što je iznura. Ja sam dugo vremena vjerovala da nešto nije u redu sa mnom i da možda ja preterujem. Da možda ja samo ne mogu da se snađem ili da iz nekog razloga ja imam neki problem. Ali kada sam čula te priče i kada sam slušala neke psihologe koji govore o tome, shvatila sam da je to zapravo normalno. I to je recimo jako interesantno kada pokušavamo da objasnim o nekome drugom, nekom prijatelju ili porodici zašto se osjećamo kako se osjećamo. I jedna od informacija sa kojom ne znam kako da se uhvatim u koštac. I ovo je lep izraz koji znači da ne znam kako sa njom da izađem na kraj, ne znam kako da preradim ovu informaciju ili kako da je usvoim kako da živim sa njemom u krajnju ruku. A to je informacija da zapravo mi biramo do kog stepena se prilagođavamo drugoj kulturi. Dakle, od nas zavisi koliko želimo da se integrišemo, koliko želimo da usvojimo način života u drugoj zemlji i koliko mi želimo da dozvolimo da to bude do nas. I to je recimo jako interesantno jer ne znam kako je bilo kod tebe, ali ja sam jako dugo vremena imala tu neku odbojnost. Dakle, osjećala sam kao da se ja borim protiv integracije ili da možda tu nešto nikako treba, ili da ja ne mogu ili ne želim, ili u meni je bio neki konflikt. I mislim da je zapravo. Oslobađujući kada čujem da je do mene i da veoma često. Naravno ako smo mi povlašteni migranti kao što ti ja jesmo i moramo da priznamo to. Dakle, da je zapravo do nas koliko želimo odučestvojemo u društvu, koliko mi želimo da se trudimo, da usvojimo naviki života itede I da je to zapravo stvarno naš izbor.

SPEAKER_00 22:25

Ne znam koliko se slažem sa tim. Da je ovo naš svestan izbor. Dakle, da ovo zavisi od naše želje i od naše volje. Svakako do nekog nivoa zavisi od našeg truda i želje i volje, to je sigurno. Ali ponekad mi ne možemo da idemo protiv sebe i protiv našeg mentaliteta i protiv naše kulture u kojoj smo živjeli kao deca. Čak i ako to hoćemo. I ja razumijem ovo što si ti rekla i jeste oslobađujući da shvatiš da to zavisi od tebe. Ali moja situacija je bila takva da sam ja želila da se uklopi u njihov način života i u njihov način zabave i šaljenja i svega toga što čini jedan život lijepim i zanimljivim. Ali to nikada nisam mogla potpuno do uradim zato što unutra u sebi osjećam da to nije moje i da ga ne razumem potpuno i da nikada neću da ga razumem kompletno. A zaista sam htela, zato što sam kada sam ovdje došla, došla potpuno sama. Dakle, nisam ni poznavala nikoga kada sam došla u ove grad, niti sam generalno imala porodicu u Francuskoj pa da kažem da imam nečije iskustvo ili tako. Jednostavno sam zaista bila potpuno sama. I na fakultetu i naravno da sam žalila da imam socijalan život i samim tim sam stvarno htela da prihvatim sve što oni rade i da radim kao oni. I trudila sam se, ali sam vidjela da u meni postoji neka rezistencija i da jednostavno ne razumem neke običaje, ne razumem neke šale ili mi jednostavno nisu smješne. I onda dođemo do toga da se ja trudim i naprimjer, izlazim sa njima i radim sve kao i oni, ali mi nije lepo. Ne pravi mi zadovoljstvo. I onda sam također u sebi morala da nađem to do koje mere, dakle do kojeg niva ja mogu da se uklopim sa njima. A kada moram da kažem ok, stop, ovo nije moje, ja se ne osjećam lepo kad radim to što vi radite. I to je ok, bit ću samo u tom trenutku.

SPEAKER_01 24:54

Da, to je opet interesantno jer recimo, par sam sad obratila pažnju kako si formulirala sve ovo i ti si rekla da si ti u sebi osjećala. Dakle, to nije bilo nešto što si ti dobila kao povratnu informaciju od njih, dakle, nisi ti osjetila kao da oni tebe isključuju. I to je zapravo ono o čemu govore psiholozi. Dakle, da ti u sebi, sada da li je to svjesno ili ne, biraš do kog stepena ćeš se prilagoditi. Dakle, do kog stepena ćeš ti dozvoliti sebi da naučiš drugi način šaljanja, da naučiš drugi način druženja, drugi način zabave itede I ja potpuno razumijem da su to neke stvari koje mi možda ne možemo da kontrolišamo itede ali opet s druge strane mislim da je oslobađajuće to što ako se potrudimo, vjerojatno možda možemo do neke mere da uspijemo. Sad opet naravno zavisi od osobe do osobe i to je vjerojatno mnoge, dakle, mnogo jednostavnija verzija situacije. Ali opet mislim da sa neke strane olakšavajuće.

SPEAKER_00 26:12

Jeste, ali kao što si ti malo prerekla, ovo sve izgleda mnogo lakše s polja i sa strane nego unutra. Mislim, to naravno znači sama. Ali i da, konkretno sam baš imala ovu situaciju u početku kada sam došla i bilo mi je veoma teško da se uklopim. I moj tata je meni govorio kako je moguće da ti u gradu koji ima 200 hjada stanovnika, dakle, to nije baš mali grad. Ne možeš da nađeš prijatelja, ne možeš da nađe nekoga ko ti odgovara i generalno ne možeš na nekom dobrom nivu da komuniciraš sa ljudima. I ja sad mogu da zamislim koliko jemu to spolja izgleda nemoguće ali ja sam to unutra osjećala veoma jako i veoma mi je bilo komplikovan iznutra.

SPEAKER_01 27:01

I jako nas interesuje koja su vaša mišljenja o ovome. Da li se vi osjećate potpuno isto kao mi ili smo mi možda previše osjetljivi ili možda previše ovo lično shvatamo. Želimo da čujemo vaša iskustva. Dakle, na našem savitu unlockyursurbian.com postoji link za naš mail gdje možete da nam pošaljete vaša iskustva koja mi rado želimo da pročitamo ovdje u podcastu.

SPEAKER_00 27:30

A na našem Patreonu također možete da nađite transkript svaki epizode kao i vokabular i gramatička wežbanja koja su vezana za svaku epizodu. A najbolji deo je to što ako ste člani na našem Patreonu, također možete da dođete na naše konverzacijske pozive svake subote u pet popodne po centralnom europskom ramenu.

SPEAKER_01 27:54

Na ovaj način možete da vežbati srpski sa nama u stvarnom vremenu i da nas pitate sva svoja pitanja. Link za naš Patreon je u opisu ove epizode i također na patreon. Hvala vam svakako što ste nas slušali i što nas podržavate i mi se čujemo ponovno sada se nedelje u nekoj novoj epizodi. Ćao svima.