Burnout ili sagorevanje - advanced (B1.2-C1)

 U današnjoj epizodi razgovaramo o jednoj veoma aktuelnoj temi sa kojom se mnogi suočavaju – burn-out-u, odnosno profesionalnom pregorevanju. S obzirom da obe radimo onlajn i živimo u hiperkonektovanom svetu, često osećamo pritisak da stalno budemo dostupne i krivicu kada sebi dozvolimo da se „isključimo”. Zato danas delimo naša lična iskustva o tome kako konstantan rad ispred ekrana utiče na nas i zašto nam, nakon celog dana na internetu, stvarni svet i kontakt sa ljudima uživo postaju preopterećujući.

Nadamo se da će vam naša iskustva pomoći da i sami prepoznate ove znakove i usporite na vreme. Kao i uvek, na našem Patreonu vas čekaju kompletni transkripti, gramatičke vežbe, liste korisnog vokabulara i pristup našoj sjajnoj Discord zajednici gde svakodnevno komuniciramo na srpskom!

Listen to the longer version (35 minutes) & read the transcript with English translations by becoming a member! Join our Patreon here: https://www.patreon.com/c/unlockyourserbian/membership 

Book a Serbian lesson with Jelena or Nevena on our website (unlockyourserbian.com)

Follow us on Instagram, TikTok, and YouTube! 

Nevena (00:00) 

Zdravo svima, ja sam Nevena. 
Hello everyone, I am Nevena.

Jelena (00:01) 

Ja sam Jelena. 
I am Jelena.

Nevena (00:03) 

I dobro došli u novu epizodu Unlock Your Serbian sa Jelenom i Nevenom. And welcome to a new episode of Unlock Your Serbian with Jelena and Nevena.

Jelena (00:08) 

Tako je, dobro došli u još jednu epizodu našeg podkasta. I danas razgovaramo o burn-out-u. Ili kako bi smo ovo mogli da prevedemo na srpski. Možda sagorevanje ili profesionalno sagorevanje, u svakom slučaju nešto što je često vezano za posao, kada moramo mnogo da radimo. That's right, welcome to another episode of our podcast. And today we are talking about burn-out. Or how we could translate this into Serbian. Maybe burnout or professional burnout, in any case something that is often connected to work, when we have to work a lot.

I možda, ponekad možemo da kažemo pregoreo sam. 
Or maybe, sometimes we can say I'm burnt out.

Nevena (00:36) 

Da, kada si rekla sagorevanje, ja mislim da bih ja pre rekla pregorevanje ili da bih pre iskoristila taj pridev, pregorela sam, nego što bih iskoristila neku imenicu. Yes, when you said burnout, I think I would rather say burning out, or I would sooner use that adjective "I am burnt out" than I would use a noun.

I da, ovo je definitivno nešto što sigurno nije fenomen modernog doba, dakle sigurno nije nešto što postoji samo u poslednjih 10, 20, 30 godina, ali mislim da se oblik dosta promenio zato što sada imam osećaj da nam nije dozvoljeno da se isključimo dakle, nije dozvoljeno da ne radimo ili da ne razmišljamo o poslu ili generalno da nismo dostupni i mislim da je to najgore od svega. And yes, this is definitely something that is certainly not a phenomenon of the modern age, meaning it's certainly not something that has existed only in the last 10, 20, 30 years, but I think the form has changed a lot because now I have a feeling that we are not allowed to switch off, meaning, it's not allowed not to work or not to think about work, or generally not to be available, and I think that's the worst thing of all.

Transcript

SPEAKER_01 0:00

Zravo svima.

SPEAKER_00 0:00

Ja sam Evena. Ja sam jelena. I dobrodošli u novu epizodu Unlock Your Serbien za jelenom i nevenom. Tako je, dobrodošli u još jednu epizodu našeg podcasta. I danas razgovaramo o burnoutu ili kako bismo ovo mogli da provedemo na srpski. Možda sagorjevanje ili profesionalnom sagorjevanje. U svakom slučaju nešto što je često vezano za posao: kada moramo mnogo da radimo ili možda ponekad možemo da kažemo pregoreva sam.

SPEAKER_01 0:36

Da, kada si rekla sagorivanje, ja mislim da bih ja prerkla pregorevanje ili da bih preiskoristila taj prjev pregorila sam, nego što bih iskoristila neku imenicu. I da, ovo je definitivno nešto što sigurno nije fenomen modernog doba. Dakle, sigurno nije nešto što postoji samo u posljednjih 10, 20, 30 godina. Ali mislim da se oblik dosta promijenio zato što sada imamo osjećaj da nam nije dozvoljeno da se isključimo. Dakle, nije dozvoljeno da ne radimo ili da ne razmišljamo o poslu, ili generalno da nismo dostupni i mislim da je to najgore od svega.

SPEAKER_00 1:21

Ovo jeste bolest modernog doba, čini mi se. Jer ako se isključimo i ako nismo dostupni neko vrijeme kao da gubimo nešto. To je ili novac, ili neka prilika koja je opet vezana za gubitak novca itede. Generalno ne znam šta bi bilo rješenje za ovaj problem u današnjem vremenu, pogotovo kada imamo neki posao koji je kao naš. Gdje ne radimo za neku firmu, gamo sigurnu platu svakog mjeseca već koliko radimo i koliko sati radimo toliko i zarađujemo.

SPEAKER_01 2:00

Da, definitivno mislim da je to jedan od glavnih krivata. Dakle, jedan od glavnih razloga zašto osjećamo ovo u ovelkoj mjeri. Ali nije samo to razlog. Mislim da je sada sa mobilnim telefonima i sa računarima i generalno sa internetom nemoguće da ne očekujemo nešto u svakom trenutku. Na primjer, svaki put kada bacimo pogled na telefon ili bacimo pogled na mail, ili bacimo pogled ne znam, na bilo koji bilo koju drugu tehnologiju, mi očekujemo nešto. I generalno čekamo neki odgovor, čekamo neku poruku, informaciju itede i mislim da je nešto što osjećamo svi taj osjećaj krivice kada dozvolimo sebi da ne gledamo ništa kada prostor pokušavamo da kako to kažemo gledamo u plafon.

SPEAKER_00 3:01

Ovo je vrlo zanimljivo sada što si rekla također sa društvenim mrežama i generalno današnjim svijetom koji je hyperkonektovan da tako kažem. I čim se isključimo na ovaj način i ne gledamo nešto imamo osjećaj da nešto gubimo u tom smislu da nismo nešto novo naučili, da nismo nešto novo saznali, da postoji neka nova informacija koja nije došla do nas. And onda imamo konstantno ovaj pritisak da moramo da budemo informizani zato što živimo u ovom hyper connectivanom svetu you tako zove. Ne znam da li imaš neku bolju reći za ovo.

SPEAKER_01 3:41

Definitive ovaj termin smo vidjeli i slušali mnogo puta s raznih strana. Možemo za jednu secondo da stupamo in contact sa nekim koji se nalazi na drugom kraju sveta. And naravno koliko god prednosti to imalo i koliko god to bilo nevjerojatno znači da je tehnologija napredovala više nego što smo vjerojatno mogli da očekujemo. To također znači da je posljedica tog brzog razvitka ta da naš mozak ne može prati taj tempo. I kada ja osjećam da ne mogu da pratim i da kada od jutra do sutra kako mi to volimo da kažemo na srpskom jeziku, gledamo ekran i radim milion različitih stvari, različitih projekata itede osjećam kao da ne da sam bolesna, ali kao da je nešto mnogo pogrešno. I tako shvatim da moj mozek nije spreman ili da ne može da preradi tu količinu informacija ako se ja osjećam loše na bilo koji način.

SPEAKER_00 4:54

Razumijem šta hoš da kažem. Ja ne znam da li je moj mozik sposoban i spreman za ovu količinu informacija, vjerojatno ne, ali ja mislim da jeste. I onda želim da vidim nešto novo i želim da pročitam novosti i nove informacije ili da uradim nešto novo i da iskoristim generalno svaku priliku koja postoji da li je ona zaposleno ili da nešto novo naučim. Ali kao što ste i ti rekla, ja sam također primijetila da na kraju dana se zaista ne osjećam dobro i da čak nekako nisam funkcionalna u tom smislu da mi se desilo da provedem ca dan ispred kompjutera, raditi nešto ili vezano za posao ili nešto drugo, ali u svakom slučaju ispred ekrana i ne u stvarnom svijetu, nego više u tom nekom virtualnom svijetu. I onda poslije kad izađem napolje, pogotovo ako je to da se vidim sa nekim ljudima, nekako imam osjećaj kao da ne mogu dobro da se povežem sa ovim pravim ljudima u pravom svijetu. Ne znam da li si imala nekad ovaj osjećaj.

SPEAKER_01 6:03

Da, definitivno. I tko gleda naš video podcast, video je da sam jedma počela da klivam glavom. Dakle, da-da, ovo si savršeno sročilo. Dakle, ovo si savršeno nekako uspjelo da opišeš rečima. Taj osjećaj da prostor kada se nađeš na polju i kada odjednom nema te barijere ekrana, odjednom je taj kontakt sa pravim ljudima nekako preopterećujući, ili da odjednom više ne postoji mogućnost da se tako brzo povežeš sa tim ljudima ili da tako brzo počneš ili nastaviš da funkcioniraš kao normalnu ljudsku biće ili možda se naša ideja normalnog ljudskog bića. Zato što sam ja po prirodi uvijek bila extrovert. Ali od kad radim na internetu, od kada stvarno dolazim u contact sa mnogo ljudi, preko času, preko podcast itede Osjećam da više ne mogu tako lako da se povećam s ljudima u pravom u stvari na životu.

SPEAKER_00 7:25

Da, naravno. Rekli smo da razgovaramo o burnoutu koji nije uvijek vezan samo za rad online na computeru naravno da ovo može dogodi i mnogo češće. Kada još moramo da idemo u neku kancelariju imamo takvu vrstu posla gdje imamo jako puno posla na nekom fizičkom mestu gdje moramo da idem, što je također opterećuju. Nas dvije danas razgovaramo o našem poslu koji je isključivo vezan za computer i za taj ekran i za taj kontakt preko ekrana koji također burnout.

SPEAKER_01 8:15

Mislim da je very ironici that i ja sada gledamo preko ekrana. Andako je ovo postal default. Ovo je nekako postalo standard za tebe i za mene da se gledamo iz drugih zemalja itd. Ja sam zaista vjerovala da će to biti mnogo bolje. I bilo je mnogo bolje dok nismo shvatili da smo imali milijun teruhlo. I prostil da ja zaista ne znam koji je idealno rješenje.

SPEAKER_00 8:51

Što se tiče snimanja podcasta, definitivno je bolje kada nismo zajedno to smo obe shvatili na teži način. Iako je samo snimanje zanimljivije kada smo zajedno, ali što se tiče tehnologije, definitivno je bolje kada nismo, ali ako izuzmemo ovo, mnogo je bolje naravno kada se vidimo zajedno i razgovaramo i provodimo vrijeme nego kada se vidimo online. Ali kao što sam rekla, ne možemo drugačije da organizujemo ovo što smo počeli da radimo i što nastavljamo da radimo.

SPEAKER_01 9:23

Definitivno ovo je bio naš izbor i sada moramo da živimo s njim i sada nastavljamo.

SPEAKER_00 9:30

Tako moramo da ga prihvatimo. Naravno, naš burnout ili naša o kojem smo govorili na početku ne dolazi od nas. I od ovog našeg ekrana. Nego generalno posla koji je toliko za sve što je online i sve što je virtualno. Jer ne bismo mogli da raditi i ne bi smo mogli daživljav od ovoga da te technologije nema, like da ona ne postoji. Ali s druge strane, mislim da nismo svjesni ne razumijemo dovoljno posljedica ovoga, barem ja nisam razumela da uopće te posljedice postoje prego što sam počela da radim ovaj posao na ovaj način.

SPEAKER_01 10:15

Da i mislim da uvijek deluje da je nešto drugo bolje dok ne počnemo mi sami to da radimo. Jer zaista mnogim ljudima rad online u mnogleda bolje. I ovo pogotovo točno za ljude koji imaju decu. Predpostavljam od onoga što sam čula, da im je lakše jer ne moraju da plaćaju vrtiće dadilje itede. Generalno narodno ima mnogo mnogo pozitivnih strana, ali u isto vrijeme ima i mnogo negativnih strana jer kao što smo ti ja spomenuli prije nego što smo počeli da pričamo o ovom podcastu ja tri dana nisam izašla iz kuće. I ovo se dešava mnoge nego što bih želila da priznam.

SPEAKER_00 11:03

Da, i meni se ovo definitivno dešava, pogotovo kada sam u Francuskoj. Kada znam da ostanem kod kuće tri-čati dana i da uopće ne izađem na polje jer sve što imam nekako cijelem moj sveti online koji je uglavnom vezan za posao. Pa čak ako nije vezan za posao, ako je vezan za moj prijatelje ili porodicu, oni su srbi i onda sam opet online ili na telefonu ili na kompjutiru. Tako da ovo mi nema kraja zapravo. Ne, nema kraja.

SPEAKER_01 11:32

Apsolutno se slažem sa tobom. I rekla bih da je ovo jedan od razloga zašto sam ja počela manje da komuniciram sa ljudima koji nisu odmah blizu mene jer sam zaista umorna. I naprimjer, kada treba da se čujem sa nekim pa još ako je video poziv ja zaista ne mogu ići.

SPEAKER_00 11:52

Znaš, meni se dogodilo da imam C odan časova, recimo, imam peti ili šest sati i posli tega mi zove neka od porodice, napromj, zove mi moja mama. Ja razmišljam, ali ja ne mogu sad ponovno razgovaram. Znači, ne mogu da pričam. Jednostavno nemam tu energiju zato što sam razgovor koji nije direktan. Kada ja ne vidim direktnu tu osobu, je drugačiji nekako drugačije osjećam i energiju te osobe i raspoloženje i sve ostalo i moram više energije da ulažim u taj razgovor nego kada je on neposredan, kada je direktan.

SPEAKER_01 12:29

Da, da. Jer mi tada vidimo položaj tela, vidimo bolje izrazlica. Generalno često možemo i da provedemo nekoliko minuta u tišini. Sada mi pričamo sve vrijeme. Možemo prostorimo, da gledamo u daljome i pijamo kaffe. I ta tišina ne mora da bude ispunjena rečima uvijek.

SPEAKER_00 12:51

Absolutno. Zapravo da najviše volim odnose koje imam sa ljudima kada mogu. I to ne može sa svima da raditi. Ali kada znajšte ljudi sa kojima samo možeš da sideš, piješ ka u tišini i da gledaš na daljinu obožavam ovaj odnosno.

SPEAKER_01 13:25

I još jedna strane burnout, ja mislim da je količina obaveza koje imamo svakog Božeg dana, opet kako to volimo da kažemo na srpskom jeziku. Kada i to je također što smo spomenuli ti ja presnimanja ove epizode kada se te obaveze nikada ne završavaju, kada svaki put kad jednu stvar završimo treba otma kada prijeđemo na sljedeću, kako samo treba razmišljamo o računima, o nekim rokovima kada odgovorimo na neki mail ili itede što ja mislim da mi najviše odostaje iz perioda kada sam bila student i kada sam živjela sa mojom porodicom jeste ta situacija u kojoj nisam morala da organizujem se svoj život van studijom. U smislu nisam morala da razmišljam da li treba nešto da dokupim za ručak. Nisam razmišljala u koliko sati ću točno dostavim da se nešto peče, da bi bilo spremno za dva sata da bih mogla da jedem prene vrstno počnem sa nečim drugim. Nisam razmišljala da moram opet idem do banke da bih završila nešto, da bih onda poslije toga morala nešto treće da završim itede da ova količina malih sitnih odluka i sitnih stvari o kojima moramo konstantno da razmišljamo je nešto što mene zajedno sa internetom i zajedno sa ekranom najviše umora.

SPEAKER_00 15:01

Da, ali ovo je u suštini taj odrasli život. I kao što sam ti rekla, ono što ti ne dostaje iz period sa roditelji, to nije brinala o tim kadaš itd. Ali ono što isto interesantno i interesuje kako shvatimo da smo došli do takvog burnout i kako shvatimo kada nam padne na pamet that nam sad nije dobro i da treba usporedimo ili da treba nešto prominimo.

SPEAKER_01 15:52

I dođe do stadion that mešta više ne pričinava zadovoljstvo. I ovo je lep izraz da kažemo da mi nešto pričinjava radost ili pričinje zadovoljstvo, najčešće kažemo, da mi nešto donosi ili me nešto pravi jer zadovoljstvo. Ja sam osoba koja ima mnogo hobija i koja generalno volim da budna, volim da čitam knjige i svašta nešto. Ali kada osjećam da ne želim ništa od toga da radim i da samo želim da ležim i da gledam u plafon i najvažnije je da čutim jer ne mogu same više da slušam. Tada znam da je došlo do neke točke pucanja. Tada znam da je možda došao do trenutak kada usporim, ali onda je najgore kada znam da recimo to nije moguće u tom periodu, nego da moram da sačakem da prođu dvije-tri nedalje ili koliko već pa da će onda biti nekoliko slobodnih dana.

SPEAKER_00 16:55

Slažem se sa to obom. Ovo je super rekla da ti više ništa ne pričinuje zadovoljstvo ili radost, da stvari koje voliš da radiš, više ne želiš da ih radiš jer ti nisu više zanimljive i umaraju te vjerojatno a nisu dobre za tebe. Ovo je ista stvar kod mene. Ja to vidim, kao što si naši slušaju znaju do sada učem jezik kao i nevena. I kada dođem do tečke kada više ne želim da učim grčki, onda je to stvarno problematično i ja vidim da ima neki problem. I to također vidim po mojim nervozi. I na srpskom kažemo razdržljiva da me sve nervira. Svaka sitnica, dakle, svaka mala stvar može da me iznervira.

SPEAKER_01 17:47

Ovo je nešto o čemu želim da nastavimo da razgovaramo i u dužem dijelu ove epizode. Za sve koji ne znate, mi pravimo duže verzije svaki epizode i početne i napredne. I pravimo također materijale za učenje, transkripte na srpskom i na engleskom. Liste sa vokabularom koje su podijeljene na imenice, glagole i na izraze koju koristimo u svakoj epizodi kao i gramatičke veržbe. I ovo je sve dostupno našim članovima. I možda i najbolja stvar kod ovog članstva to što imate pristup našoj Discord grupi gdje mi svaki dan razgovaramo na srpskom i aktivno i jelena i ja učestujemo u razgovoru.

SPEAKER_00 18:27

Tako je, naša ideja je bila da napravimo zajednicu ljudi koji uče srpski jezik iz različitih razloga i motivacija. I ovo smo i uspjeli na kraju i to vidimo na našem konverzacijskim pozivima gdje svi ljudi imaju neki svoj razlog i ti zašto uče jezik, ali na kraju je najlješa stvar za mene kada čujem da oni zajedno koriste srpski kao zajednički jezik da komuniciraju međusobno. Ovo je zaista prelepo. I ako želite da se priključite, dakle da dođete na ove pozive, idite na naš Patreon. Link je u opisu ove epizode kao i na patreon.

SPEAKER_01 19:09

I hvala vam svakako što ste naslušali do kraja ove epizode i mi se čujemo i sljedeće nedjelje u nekoj novoj epizodi. Tako ja čujemo se, Ćao Ćao. Ćao svima.